REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2028/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja PRAVI TIM d.o.o., Zagreb, Ulica Milana Pavelića 1A, OIB 93329321276, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Udruga za promicanje dobrog upravljanja i rada „POMAK“, Kutina, Andrije Kačića Miošića 2, OIB 77009241781, kojeg zastupa punomoćnik Kornelija Đuratović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-531/2025-12 od 20. ožujka 2026., 14. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-531/2025-12 od 20. ožujka 2026. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-531/2025-12 od 20. ožujka 2026. u točki I. njegove izreke određena je prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 1.958,60 eura sa zateznim kamatama od 24. studenog 2024. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora i troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, zabranom bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, određeno da će prethodna mjera trajati do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu, da provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja, da će prethodnu mjeru provesti Financijska agencija, te da se iznos novčanih sredstava za koji je određena prethodna mjera, ne smije prenijeti s računa tuženika dok ova zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

2. Tuženik je protiv rješenja podnio žalbu, zajedno sa žalbom protiv presude donesene u ovoj pravnoj stvari. U žalbi navodi da je pogrešno primijenjena odredba članka 501.a Zakona o parničnom postupku jer se prema toj odredbi prethodna mjera može odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave, pa u takvoj situaciji kada je prijedlog za osiguranje podnesen do zaključenja glavne rasprave, a sud prethodnu mjeru odredi nakon zaključenja glavne rasprave, treba na odgovarajući način primijeniti odredbu članka 332. Ovršnog zakona i tužitelj je morao dokazati da bi bez osiguranja bilo onemogućeno ili znatno otežano ostvarenje tražbine. Kako to nije učinio žalitelj smatra da je prethodna mjera neosnovano određena.

3. Žalitelj dalje navodi kako se na računu tuženika nalaze isključivo namjenska sredstva dobivena od donatora za provedbu projekta koji je trenutno u tijeku i ne predstavljaju slobodna sredstva udruge i podliježu ugovornim obvezama prema donatoru. Pored toga tvrdi da provedbom prethodne mjere i eventualnom blokadom računa, tuženik neće biti u mogućnosti isplaćivati plaće zaposleniku na projektu, podmirivati obvezne troškove prema budžetu projekta, izvršavati ugovorne obveze prema donatoru čime bi došlo do kršenja ugovora o financiranju, mogućih financijskih korekcija i povrata sredstava i ozbiljnog ugrožavanja provedbe projekta. Zbog toga, predlaže ukinuti rješenje o određivanju prethodne mjere jer je protupravno određena.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud na prijedlog tužitelja odredio prethodnu mjeru na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a. Tom zakonskom odredbom propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

7. Prema podacima iz spisa proizlazi kako je tužitelj podneskom od 10. listopada 2025. podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere na temelju navedene zakonske odredbe. Glavna rasprava je zaključena 4. veljače 2026., a sud je odluku o prijedlogu donio na ročištu za objavu presude 20. ožujka 2026., dakle zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

8. Osnovano žalitelj tvrdi da je rješenje nepravilno doneseno nakon zaključenja glavne rasprave jer je sud prethodnu mjeru trebao odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave, kako je to izričito propisano odredbom članka 501.a ZPP-a. Međutim, takvo nepravilno postupanje suda ne može ići na štetu tužitelja koji je prijedlog za određivanje prethodne mjere stavio tijekom parničnog postupka, već u očitovanju na prigovor tuženika. Smisao navedene zakonske odredbe jest u tome da tužitelj ne može nakon zaključenja glavne rasprave podnijeti prijedlog za određivanje prethodne mjere na osnovi odredbe članka 501.a ZPP -a. U tome slučaju sud bi, odgovarajućom primjenom odredbe članka 282. stavka 2. ZPP -a, prijedlog odbacio kao nepravovremen. U suprotnom, kad je prijedlog podnesen prije zaključenja glavne rasprave, sud je dužan meritorno odlučiti o prijedlogu, pa makar to učinio i nakon zaključenja glavne rasprave.

9. Nadalje, prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a ne može se nikako smatrati prijedlogom za određivanje prethodne mjere po odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), samo zato što sud nije odlučio o prijedlogu prije zaključenja glavne rasprave. Stoga je, za pravilnu odluku suda, potpuno irelevantno jesu li bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz članka 332. Ovršnog zakona.

10. U obrazloženju rješenja (točka 25.) samo je navedeno kako je s obzirom na ono što je prethodno navedeno (o tužbenom zahtjevu) sud odlučio o prijedlogu za određivanje prethodne mjere na temelju članka 501.a ZPP-a.

11. Takvo obrazloženje nije u skladu s odredbom članka 501. a ZPP -a i članka 338. stavka 4. u vezi s člankom 381. ZPP-a jer se ne može ispitati u pogledu ispunjenja pretpostavki za određivanje prethodne mjere i posljedica je nepravilne primjene te odredbe u odnosu na vrijeme njenog donošenja, zato što, osim pozivanja na tu zakonsku odredbu i ukazivanja na osnovanost tužbenog zahtjeva, nisu navedeni nikakvi drugi razlozi.

12. Iz podataka u spisu proizlazi da je prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere ispunjena jer je riječ o postupku pred trgovačkim sudom povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Budući da je pobijano rješenje doneseno nakon zaključenja raspravljanja (iako je to trebalo učiniti najkasnije do zaključenja glavne rasprave) sud nije odlučivao o tome proizlazi li iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. U takvoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud je samo mogao donijeti rješenje kojim prihvaća prijedlog za određivane prethodne mjere, jer je očito da je sa sigurnošću utvrdio da je tužitelj uspio u ovom sporu, što bi se onda moglo tumačiti tako da iz prigovora i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu. Stoga je tuženikova žalba neosnovana.

13. S obzirom na to da se prilikom određivanja prethodne mjere iz članka 501.a ZPP-a ne ispituje postojanje drugih okolnosti (dovoljno je da je riječ o postupku pred trgovačkim sudom povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu) za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari, irelevantni su žalbeni navodi o tome da tuženik ima samo namjenska sredstava na računu, kao ni hoće li moći ispunjavati svoje obveze prema zaposlenicima, podmirivati obvezne troškove prema budžetu projekta i izvršavati ugovorne obveze prema donatoru, kao ni eventualne posljedice na koje žalitelj ukazuje u žalbi. Pri tome, žalitelj zanemaruje da mu je, najprije rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pa potom i nepravomoćnom presudom naloženo da namiri tužitelju tražbinu radi čijeg osiguranja je prethodna mjera određena.

14. Prema tome, prvostupanjski sud jest povrijedio odredbu članka 501.a ZPP-a o vremenu donošenja prethodne mjere, nije obrazložio kako je i zašto odredio prethodnu mjeru, ali je unatoč tim nepravilnostima, na temelju članka 373.a ZPP -a u vezi s člankom 381. ZPP-a, ta odluka potvrđena jer su za njeno određivanje bile ispunjene sve propisane pretpostavke.

Zagreb, 14. svibnja 2026.

Sudac

Lenka Ćorić