REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3041/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-82/2025-14 od 19. svibnja 2025., 14. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-82/2025-14 od 19. svibnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 307,79 eura sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2025. do isplate po stopi propisanoj u ostalim odnosima.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-82/2025-14 od 19. svibnja 2025. u preostalom dijelu točke III. izreke i rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 870,31 eura sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2025. do isplate po stopi propisanoj u ostalim odnosima.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 89,02 eura u roku petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 62,53 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-82/2025-14 od 19. svibnja 2025. utvrđena je ništetnom odredba članka 2. ugovora o namjenskom kreditu broj 3208853695/07 od 11. travnja 2007. sklopljenog između tuženika, kao kreditora i ŽD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“ i koji se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita (točka I. izreke) i naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 108,43 eura sa zateznim kamatama od 27. travnja 2007. do isplate po stopi propisanoj u ostalim odnosima (točka II. izreke), kao i da mu nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.178,10 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po stopi propisanoj u ostalim odnosima (točka III. izreke), sve u roku petnaest dana.

2. Obje stranke su protiv presude pravovremeno izjavile žalbu pobijajući je samo u dijelu koji sadrži odluku o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tužitelj svojom žalbom pobija dio te odluke o visini nagrade za zastupanje na ročištu održanom 14. travnja 2025. jer smatra da mu je trebalo priznati nagradu u visini od 200,00 eura za pristup na pripremno ročište te 200,00 eura za pristup na ročište za glavnu raspravu. Smatra da je riječ o dvije parnične radnje poduzete na istom ročištu i u prilog tome poziva se na pravila parničnog postupka kojima je uređen sadržaj pripremnog ročišta i ročišta za glavnu raspravu i zaključuje kako za svako od tih ročišta vrijede različita pravila jer imaju različitu svrhu u postupku i zato se ne može raditi o jednoj radnji i jednoj nagradi. Predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o troškovima tako da naloži tuženiku da mu za pristup na ročište održano 14. travnja 2025. plati i dodatan iznos od 200,00 eura. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 162,50 eura.

4. Tuženik, pak, svojom žalbom pobija pravilnost odluke prvostupanjskog suda o vrijednosti predmeta spora jer je u konkretnom slučaju riječ o postavljanju deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva tako da deklaratorni zahtjev treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti kondemnatornog zahtjeva, pa se njegova vrijednost ne uzima kao relevantna za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora, nego se kao vrijednost predmeta spora uzima samo vrijednost kondemnatornog zahtjeva. U prilog tome poziva se na stajališta sudske prakse. Također tvrdi da je tužitelju nepravilno priznata nagrada za zastupanje na ročištu za objavu presudu jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda tako da troškove obračuna prema vrijednosti predmeta spora od 108,43 eura i umanji troškove postupka za dosuđenu nagradu za pristup na ročište za objavu presude. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 151,55 eura.

5. Tužiteljeva žalba je neosnovana, a tuženikova je djelomično osnovana.

6. Prema odredbi članka 129. stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) odluka o troškovima postupka u presudi smatra se rješenjem. Stoga je pobijani dio presude koji sadrži odluku o troškovima ispitan na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

7. U točki 6. obrazloženja presude navedeno je da je prvostupanjski sud postupajući po tuženikovom prigovoru o previsoko označenoj vrijednosti predmeta spora deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva raspravnim rješenjem od 14. travnja 2025. odredio vrijednost predmeta spora toga dijela zahtjeva u iznosu od 1.327,23 eura na temelju članka 19. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23).

8. Osnovano tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti prigovor tuženika, jer se iz ovakvog obrazloženja ne može ispitati pravilnost odluke o vrijednosti predmeta spora o kojoj ovisi pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka. Prije svega prvostupanjski sud se nepravilno poziva na Zakon o sudskim pristojbama jer je tim Zakonom, između ostalog, regulirano kako se određuje vrijednost radi naplate sudske pristojbe. Konkretno, člankom 19. Zakona o sudskim pristojbama određena je najmanja visina vrijednosti predmeta spora radi naplate sudske pristojbe u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave.

9. Pravila o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora u parničnom postupku propisana su člancima 35. do 40. ZPP-a. Iako u tim pravilima nije posebno propisano kako se određuje vrijednost predmeta spora deklaratornog tužbenog zahtjeva koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu, jasno je da prvi tužbeni zahtjev predstavlja prethodno pitanje za drugi tužbeni zahtjev i zato se ne može primijeniti odredba članka 37. stavka 1. ZPP-a tako da se prethodno utvrdi vrijednost deklaratornog zahtjeva i zbroji s vrijednošću kondemnatornog. Drugim riječima, da bi ostvario pravo na kondemnatornu zaštitu tužitelj nije ni morao istaknuti deklaratorni zahtjev, jer se o njemu moglo odlučiti kao o prethodnom pitanju. U svakom slučaju nema nikakvog valjanog razloga da vrijednost predmeta spora deklaratornog zahtjeva bude višestruko veća od vrijednosti kondemnatornog.

10. Prema tome, vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari trebalo je pravilno odrediti samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, dakle u visini od 108,43 eura.

11. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, tužitelju su pravilno priznati troškovi na ime nagrade za zastupanje na ročištu za objavu presude jer se pravilnim tumačenjem odredbe članka 155. ZPP-a ne može smatrati da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice. Iako se presuda dostavlja elektroničkim putem to ne znači da je održavanje ročišta za objavu presude bilo nepotrebno. Štoviše, odredbom članka 335. ZPP-a propisana je obveza suda da presudu objavi na ročištu za objavu presude.

12. Razlozi koje tužitelj navodi u svojoj žalbi nemaju nikakvog uporišta ni u pravilima parničnog postupka ni u odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 135/23). Koje sve radnje sud i stranke poduzimaju na pripremnom ročištu, a koje na ročištu za glavnu raspravu, nema nikakvog utjecaja na priznavanje troškova u vidu dvostruke nagrade za zastupanje na jednom ročištu, točnije na pripremnom ročištu na kojem je u skladu s člankom 292.b stavkom 2. ZPP-a sud zaključio prethodni postupak i na istom ročištu održao i zaključio glavnu raspravu. Uostalom u Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nema posebno propisane nagrade za pripremno, a posebno za ročište za glavnu raspravu, pa uopće nije jasno kako to tužitelj smatra da bi mu za jedno održano ročište trebalo priznati dvostruku nagradu.

13. Na temelju navedenog proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova obračunatih prema vrijednosti predmeta spora od 108,43 eura što prema Tbr. 7/1 i 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iznosi 50,00 eura. Tužitelju pripadaju troškovi na ime nagrade za sastavljanje tužbe prema Tbr. 7/1 u iznosu od 50,00 eura, sastavljanje dva podneska također po 50,00 eura za svaki prema Tbr. 8/1, za zastupanje na ročištu održanom 14. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9/1. i na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 eura prema Tbr. 9/4, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) iznosi ukupno 281,25 eura, te na ime izdataka za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i na presudu u iznosu od 13,27 eura prema Tar. br. 1. i 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Dakle, pravilnom odukom o troškovima postupka trebalo je naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 307,79 eura.

14. Zato su na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a tužiteljeva i tuženikova žalba odbijene kao neosnovane, odluka o troškovima postupka potvrđena u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 307,79 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po stopi propisanoj u ostalim odnosima, a u preostalom dijelu ta je odluka preinačena na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člankom 373. točkom 3. ZPP -a tako da je tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan.

15. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbe odlučeno je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP -a. Na temelju njegovog određenog zahtjeva (članak 164. stavci 1. i 2. ZPP -a) troškovi su odmjereni u skladu s odredbom članka 155. ZPP-a prema vrijednosti predmeta spora od 1.178,10 eura koliko iznose parnični troškovi, a koju odluku tuženik pobija ovom žalbom. Visina troškova na ime odvjetničke nagrade za sastavljanje žalbe odmjerena je prema Tbr. 10/5 i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i iznosi 93,75 eura. Tuženiku su priznati i troškovi na ime izdataka za sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,55 eura prema njegovom određenom zahtjevu jer nije viši od pristojbe koja bi mu pripadala prema Tar.br. 3. stavci 1. i 4. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi. S obzirom na to da je tuženik uspio sa žalbom u omjeru od 74% od ukupnih troškova žalbenog postupka (120,30 eura), priznat mu je razmjeran iznos od 89,02 eura i naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u tome iznosu, a zahtjev tuženika iznad toga iznosa odbijen je kao neosnovan.

Zagreb, 14. svibnja 2026.

Sudac

Lenka Ćorić