Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-562/2025-51

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Katarina Tonković Pigac, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Benjak kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ĐD, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. točke u vezi s stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu poslovni broj KO-DO-247/2025-1 od 10. srpnja 2025. i KO-DO-18/2026-1 od 22. siječnja 2026., nakon javne rasprave održane 14. svibnja 2026. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu MD, okrivljenog osobno i branitelja okrivljenog Marka Božića odvjetnika u Varaždinu, dana 18.svibnja 2026. objavio je, a 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I okrivljeni ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin SD i ID, rođene Đ, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bravar, SSS, trenutno nezaposlen, bez primanja, vlasnik 1/6 kuće na adresi prebivališta, te vlasnik osobnog automobila, oženjen, otac jednog pljt. djeteta , osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je

1) dana 2. svibnja 2025., u [adresa], u [adresa], u obiteljskoj kući, u nakani da ustraši svojeg brata PD i bratovu suprugu, a svoju šogoricu ČD, s kojima živi na istoj adresi, zagrozio im se riječima da će zapaliti kuću te da će brata udariti čekićem po glavi,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će mu nanijeti zlo podmetanjem požara te da će njega teško tjelesno ozlijediti, a kaznena djela su počinjena prema bliskim osobama,

2) dana 3. prosinca 2025., u [adresa], tijekom telefonskog razgovora sa ocem SD, koji živi u [adresa], s ciljem zastrašivanja brata PD i njegove supruge ČD, rekao da će ih oboje ubiti ako završi u zatvoru, a što je SD istog dana prenio sinu PD,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, a kaznena djela su počinjena prema bliskim osobama,

3) u razdoblju od 4. prosinca 2025. do 24. prosinca 2025., u [adresa], tijekom telefonskih razgovora sa ocem SD, koji živi u [adresa], s ciljem zastrašivanja brata PD i njegove supruge ČD, rekao da će ih oboje ubiti ako završi u zatvoru, a što je čula AD, prijateljica njegovog oca SD, nakon čega je dana 24. prosinca 2025., o izrečenim prijetnjama izvijestila PD i ČD,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, a kaznena djela su počinjena prema bliskim osobama,

čime je pod točkama 1), 2) i 3) počinio ukupno šest kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisana u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a kažnjiva po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. KZ/11. okrivljenom ĐD se za kazneno djelo prijetnje opisano pod točkom 1) prema VD ĐD utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. KZ/11. okrivljenom ĐD se za kazneno djelo prijetnje opisano pod točkom 1) prema ČD utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. KZ/11. okrivljenom ĐD se za kazneno djelo prijetnje opisano pod točkom 2) prema VD utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. KZ/11. okrivljenom ĐD se za kazneno djelo prijetnje opisano pod točkom 2) prema ČD utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. KZ/11. okrivljenom ĐD se za kazneno djelo prijetnje opisano pod točkom 3) prema VD utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. KZ/11. okrivljenom ĐD se za kazneno djelo prijetnje opisano pod točkom 3) prema ČD utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

te se na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeni ĐD

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

I 9 (DEVET) MJESECI

III. Na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11. optuženom ĐD opoziva se uvjetovani dio kazne koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-408/2023 od 14. studenog 2023., a kojom presudom je okrivljenik, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine.

IV. Na temelju članka 58. stavak 3. KZ/11, optuženom ĐD uzima se kao utvrđena ranija kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. KZ/11, na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-408/2023 od 14. studenog 2023. te se ista ima izvršiti, te mu se za nova kaznena djelo utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 9 (devet) mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

pa se na temelju članka 51. stavak 2. u svezi članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, u svezi članka 51. stavak 1. KZ/11, okrivljeni ĐD

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE i 11 (JEDANAEST) MJESECI

V. Na temelju članka 57. KZ/11. okrivljenom ĐD,

i z r i č e  s e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 1 (jednu) godinu i 2 (dva) mjeseca, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom ĐD se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to od 2. svibnja 2025. do 2. lipnja 2025. te počevši od uhićenja 28. prosinca 2025. pa nadalje.

VI. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26., dalje: ZKP/08.) oštećeni PD i ČD upućuju se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 nalaže se okrivljenom ĐD platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 € (sto eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok se isti temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim optužnicama Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, izmijenjenim podneskom ODO Varaždin broj KO-DO-247/2025-13 od 14. travnja 2026. okrivljeni ĐD optužen je za počinjenje šest kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

2. Okrivljeni ĐD upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom. ODO je sudu podnio izmijenjenu optužnicu 14. travnja 2026., koja je dostavljena okrivljeniku i njegovom branitelju te se okrivljenik na raspravi 14. travnja 2026. na navedenu optužnicu očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom. Na istoj raspravi je pročitan i imovinskopravni zahtjev oštećenika koji okrivljenik osporava u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka na prijedlog obrane ispitane su žrtve PD i ČD, zatim svjedok ĆD, AD, CD, dva puta vještak mr.sci. ŠD, dr.med, specijalist psihijatar, pročitani su, pregledani i reproducirani sljedeći dokazi i to izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 02. svibnja 2025., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 02. svibnja 2025., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00195489 od 02. svibnja 2025., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 02. svibnja 2025., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00195490 od 02. svibnja 2025., DVD medij – audio i video zapisi od 02. svibnja 2025., službena zabilješka o dojavi od 24. prosinca 2025., preslika presude Općinskog suda u Varaždinu broj 14 K-408/2023-7 od 14. studenoga 2023., preslika presude Županijskog suda u Varaždinu broj 21 Kž-726/2023-5 od 12. prosinca 2023., preslika optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-247/2025-1 od 10. srpnja 2025., preslika rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-19/2025-9 od 27. studenoga 2025., zapisnik o ispitivanju žrtve PD sa dokaznog ročišta od 20. siječnja 2026. i od 10. lipnja 2025., zapisnik o ispitivanju žrtve ČD sa dokaznog ročišta od 20. siječnja 2026. i 10. lipnja 2025., imovinskopravni zahtjev ČD, imovinskopravni zahtjev PD, zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆD sa dokaznog ročišta od 10. lipnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedokinje AD od 30. prosinca 2025., nalaz i mišljenje vještaka psihijatra od 10. travnja 2026., spis broj K-408/2023, dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 11. svibnja 2026. te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljen ika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitan je okrivljeni ĐD.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je okrivljeni ĐD počinio kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Iz činjeničnog opisa kaznenih djela i obrane okrivljenika proizlazi da među strankama nije sporno postojanje dugotrajnog i narušenog obiteljskog odnosa između okrivljenika, njegova brata PD i šogorice ČD, osobito nakon smrti majke 2019., kao ni činjenica da su živjeli u istoj obiteljskoj kući u [adresa] te da postoje imovinsko- pravni sporovi i nesuglasice oko korištenja nekretnine. Također nije sporno da su okrivljeniku bile izrečene mjere opreza zabrane približavanja i kontaktiranja te udaljenja iz doma, slijedom čega je od lipnja 2025. boravio kod punice u [adresa], kao ni da je u relevantnom razdoblju telefonski komunicirao s ocem SD. Međutim, sporno je je li okrivljenik dana 2. svibnja 2025. izrekao prijetnje da će zapaliti kuću i udariti brata čekićem po glavi, budući to izričito poriče, navodeći da takve riječi nije izgovorio, odnosno da su eventualne izjave izrečene u drukčijem kontekstu i bez prijeteće namjere. Nadalje, sporno je je li 3. prosinca 2025., kao i u razdoblju od 4 . do 24. prosinca 2025., tijekom telefonskih razgovora s ocem iznosio prijetnje ubojstvom upućene bratu i šogorici, što također u cijelosti negira. Time je sporna i vjerodostojnost posrednih svjedoka, kao i postojanje same namjere zastrašivanja, pri čemu okrivljenik tvrdi da je lažno terećen zbog narušenih obiteljskih odnosa i sukoba.

6. U obrani koju je iznosio na kraju dokaznog postupka okrivljenik ĐD u svojoj obrani u cijelosti poriče počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret te ističe da ostaje pri ranijim iskazima danima u državnom odvjetništvu. Navodi kako su narušeni odnosi u obitelji započeli nakon smrti majke 2019. godine, prvenstveno zbog nesuglasica sa šogoricom, za koju smatra da je utjecala na brata i oca te poticala sukobe i njegovo iseljenje iz kuće u koju je, kako tvrdi, i sam znatno ulagao. U odnosu na događaj od 2. svibnja 2025. ističe da nije izrekao nikakve prijetnje, već da je razgovarao sa suprugom ne znajući da ga brat i šogorica eventualno mogu čuti, dok navod o čekiću povezuje s ranijim događajem u radionici koji nije imao prijeteći karakter. Također negira da bi u prosincu 2025. tijekom telefonskih razgovora s ocem iznosio prijetnje ubojstvom, naglašavajući da je u to vrijeme živio kod punice zbog izrečenih mjera opreza te da je s ocem razgovarao isključivo radi smirivanja obiteljskih odnosa. Smatra da su optužbe protiv njega neistinite i motivirane obiteljskim sukobima, osobito odnosom sa šogoricom, koju optužuje za manipulaciju i ranije prijetnje njemu, te naglašava da nikada ne bi naudio svom bratu. Također izražava želju za mirnim rješenjem odnosa i dogovorom oko imovine, a tijekom iznošenja obrane pokazuje emocionalnu uznemirenost.

7. Prije davanja iskaza sud je sukladno članku 43.a ZKP/08 proveo pojedinačnu procjenu žrtve te je utvrdio kako postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite pa su žrtve ispitane na poseban način uporabom komunikacijskih tehnologija radi izbjegavanja vizualnog kontakta s okrivljenim.

7.1. U svom iskazu danog na raspravi 17. ožujka 2026. žrtva PD, u bitnom iskazuje kao i u zapisniku od 10. lipnja 2025. i 20. siječnja 2026. te navodi da je 2. svibnja 2025. zajedno sa suprugom u kući čuo okrivljenika kako viče, vrijeđa oca i izriče prijetnje, zbog čega je dio događaja snimio mobitelom. Tvrdi da je okrivljenik tom prilikom prijetio da će njegovog sina izbaciti iz kuće, njega udariti čekićem po glavi te zapaliti kuću, pri čemu mu se činilo da je okrivljenik rastrojen. Također opisuje raniji događaj od dva dana prije, kada mu je okrivljenik u garaži, držeći čekić, izravno zaprijetio da će ga njime udariti po glavi, nakon verbalnog sukoba započetog u dvorištu. Ističe dugotrajne loše odnose s okrivljenikom, uzrokovane imovinskim nesuglasicama, te navodi da, iako nije bilo fizičkog napada na njega, okrivljenik je jednom nasrnuo na njegovu suprugu. U odnosu na događaje iz prosinca 2025., svjedok navodi da ga je otac obavijestio kako je okrivljenik tijekom telefonskog razgovora rekao da će ubiti njega i njegovu suprugu ako završi u zatvoru, a iste prijetnje mu je kasnije potvrdila i AD, navodeći da su se ponavljale u više telefonskih poziva. Svjedok priznaje da okrivljenik u to vrijeme nije boravio u kući, već kod punice zbog izrečenih mjera opreza, te da nema saznanja o posjedovanju oružja. Ukupno, njegov iskaz tereti okrivljenika za učestalo izricanje ozbiljnih prijetnji, kako neposredno tako i posredno putem trećih osoba, u kontekstu dugotrajnog obiteljskog sukoba.

7.2. U svom iskazu danog na raspravi 17. ožujka 2026. žrtva ČD, u bitnom iskazuje kao i u zapisniku od 10. lipnja 2025. i 20. siječnja 2026. te navodi da je 2. svibnja 2025. čula okrivljenika kako galami u kuhinji, pri čemu je bio očito pijan, te da je izričito rekao da će ih zapaliti i ubiti, ali da nije čula ništa o čekiću. Dana 3. prosinca 2025. suprug joj je nazvao i rekao da joj se zaključa jer je okrivljenik u razgovoru s ocem prijetio da će ih ubiti ako završi u zatvoru, što joj je kasnije potvrdila i AD, koja je rekla da je okrivljenik više puta tijekom prosinca prijetio ubojstvom. Svjedokinja nije znala da li je okrivljenik 23. prosinca prijetio, ali je sigurna da joj je AD rekla da je višestruko prijetio, slušajući razgovor okrivljenika s ocem. ČD dodatno opisuje dugotrajne prijeteće i agresivne pojave okrivljenika, posebno pod utjecajem alkohola, i navodi da se zbog ranije fizičke napadnosti i verbalnih agresija već obratila psihijatru. Upravo zbog prijetnji i opasnog ponašanja brata svog supruga, ona i suprug se osjećaju uplašeno i nesigurno. Zajedno sa suprugom PD suglasno potvrđuju da su od okrivljenika došli izravne prijetnje ubojstvom, zapaljenja kuće i napada čekićem, s naglaskom na dugotrajni obiteljski sukob uzrokovan imovinskim nesuglasicama oko vlasništva kuće.

8. U svom iskazu na raspravi 31. ožujka 2026. svjedok ĆD supruga okrivljenog u bitnome iskazuje kao i na zapisniku od 10. lipnja 2026. u cijelosti negira da je okrivljenik izrekao prijetnje 2. svibnja 2025. ili u prosincu 2025. Navodi da su ona i suprug toga dana 2. svibnja glasno razgovarali u kuhinji o poslu, suprug je bio malo glasovitiji jer je popio, ali da nikome nije prijetio; smatra da žrtve često izvlačiju riječi iz konteksta. Također ističe da nije upoznata s bilo kakvim telefonskim razgovorom okrivljenika s ocem tijekom prosinca u kojem bi prijetio ubojstvom, te da je suprug u tom razdoblju živio kod njezine majke (punice) zbog izrečenih mjera opreza. ĆD potvrđuje da žive u istoj kući s bratom i šogoricom preko 30 godina na dvije etaže, da nije bilo fizičkog nasilja među braćom, ali da su poremećeni odnosi između odraslih, što povezuje sa šogoricom ČD. Opisuje niz svakodnevnih sukoba: razbacivanje stvari, konflikti oko ormarića pred ulazom, verbalne napadaje od strane šogorice i PD, te prijavljivanje policiji zbog navodnog ekonomskog nasilja. Navela je da se djeca međusobno druže, ali da je odnos poremećen samo kod odraslih, te da je razlog istih imovinsko-pravne prirode. Supruga također ističe da nikada nije čula okrivljenika da prijetiti čekićem, zapaliti kuću ili ubiti brata, i da joj je trenutno teško živjeti sama s njima uz stalne nesigurnosti i nemir. Dodatno, svjedokinja ĆD i svjedok CD (okrivljenikov sin) negiraju da okrivljenik spominje brata ili šogoricu u razgovoru s ocem ili da izriče prijetnje.

8.1. U svom iskazu na raspravi **.**.2026. AD navodi da ju slučaj ne zanima, da se ne želi uplitati u sukob između okrivljenika i njegovog oca, te da se zbog psihičke bolesti i liječenja od karcinoma ne sjeća detalja događaja. Izjavljuje da o kritičnom događaju 25. prosinca 2025. ne zna ništa, a za događaj 23. prosinca 2025. kaže da ne zna što su razgovarali okrivljenik i SD, jedino što je čula je da joj je SD rekao da se prestanu svađati i smire. Priznaje da je prethodno davala iskaz na policiji 30. prosinca 2025., ali sada se toga ne sjeća i ne želi dalje odgovarati na pitanje, jer joj je to mučenje. Međutim, u svom prethodnom iskazu od 30. prosinca 2025. navodi da živi s SD u [adresa], da čuje da se sinovi učestalo svađaju zbog imovinskih pitanja, te da je 23. prosinca 2025. oko 17 sati čula telefonski razgovor između SD i okrivljenika ĐD. Tom prilikom je SD rekao da ga smeta supruga ĐD koja nabija po zidovima, a ĐD je rekao ocu da ako završi u zatvoru nakon sudske rasprave, da će kad izađe ubiti brata PD. AD je 24. prosinca 2025. oko 10 sati telefonom nazvala ČD i prenijela joj što je čula od SD, nakon čega ČD rekla da će PD otići na policiju i prijaviti ĐD. Također navodi da su prijetnje ĐD događale i ranije, ali se uvijek ispričavao nakon toga, tvrdeći da je bio pijan.

8.3. U svom iskazu na raspravi 14. travnja 2026. sin okrivljenika CD je naveo da živi s roditeljima i da mu je poznata situacija u kući, gdje roditelji, stric i strina zajedno žive u donjem dijelu kuće već preko 30 godina, dok on ima sobu u gornjem dijelu pored strica i strine. U odnosu na događaj 2. svibnja 2025., kaže da zna da su se roditelji razgovarali, ali ne zna da bi tata rekao da bi išta napravio stricu; tvrdi da je razgovor bio normalan, bez povišenih tonova. Za Božić je bio kod bake na ručku gdje je bio i tata, ali ništa ne zna vezano uz kaznena djela. Tata (okrivljenik) je zbog mjera opreza privremeno živio kod bake. Svjedok ističe da njegov tata i stric nikada nisu fizički sukobljavali, tata nije bio nasilan prema strini, eventualno su se nekada samo porječkali, ali ništa ozbiljno. Smatra da su trenutni sukobi uzrokovani imovinsko- pravnim razlozima, odnosno da stric i strina žele kuću za sebe i žele da se on i roditelji odsele, prvo su željeli da se on odseli kod djeda, a kad to nije uspjelo, onda su svog sina odselili kod djeda. S bratićem (sinom strica i strine) ima dobre odnose, ali sa stricem i strinom gotovo ne komunicira i nema s njima nikakav odnos. Situacija od kada je tata u zatvoru se nije puno promijenila – oni i dalje drže otvorena vrata i stvaraju buku, što mu ometa odmor jer radi noćne smjene. Mami je trenutno teško kad tate nema, jer su oni sada sami.

9. Tijekom postupka je provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika na okolnost njegove ubrojivosti tempore criminis, odnosno, postojanja bitno smanjene ubrojivosti, raspravnu sposobnost, kao i na postojanje pretpostavki za primjenu sigurnosne mjere iz članka 68. i 70. KZ/11. U nalazu i mišljenju od 10. travnja 2026. i dopunskom nalazu i mišljenju od 12. svibnja 2026. vještaka utvrđeno je da je okrivljenik ĐD osoba srednje životne dobi bez duševne bolesti, bez privremene duševne poremećenosti i bez ovisnosti o alkoholu ili drugim psihoaktivnim tvarima, ali s izraženim neurotskim, osjetljivim i eksplozivnijim crtama ličnosti te nižom tolerancijom na frustraciju. Prema dostupnoj psihijatrijskoj dokumentaciji, kroz ranije razdoblje imao je ambulantne kontrole zbog anksiozno-depresivnih smetnji i poremećaja prilagodbe, uz povremene subdekompenzacije, no bez hospitalizacije, bez psihotičnih simptoma i bez suicidalnosti, pri čemu su psihologijska testiranja također ukazivala na uredne odnosno prosječne intelektualne sposobnosti i neurotsku strukturu ličnosti s depresivnom crtom. Vještak zaključuje da u inkriminirano vrijeme nije bilo aktivnog psihijatrijskog poremećaja koji bi utjecao na razumijevanje ili upravljanje postupcima, već da se radilo o karakterološkim obilježjima i kroničnom obiteljskom konfliktu, zbog čega je okrivljenik bio ubrojiv i raspravno sposoban, a nije bilo osnove za izricanje psihijatrijskih sigurnosnih mjera.

9.1. Vještak je dva puta iskazivao na raspravi te je u binome naveo da je i u ranijem predmetu vještačio okrivljenika te da su mu tadašnje ocjene osobnosti bile iste kao i sada, uz razliku što je u ranijem slučaju okrivljenik bio smanjeno ubrojiv zbog značajnog utjecaja alkohola, dok u ovom predmetu ni u jednoj od tri sporne situacije nema podataka o alkoholu. Ističe da iz ponašanja okrivljenika i razgovora s njim nije stekao dojam alkoholne ovisnosti, nego eventualno ranije zlouporabe, koja se kroz vrijeme nije pogoršala niti eskalirala, a iskaz supruge o tome koristi kao dodatni heteroanamnestički podatak. Navodi i da Helex može biti problematičan u kombinaciji s alkoholom, ali da u konkretnom slučaju takva interakcija nije bila prisutna, kao ni potreba za pribavljanjem zdravstvenog kartona, jer nije bilo nedoumica u zaključivanju. Svjedočki opis da je okrivljenik bio „rastrojen” vještak tumači samo kao opis ljutnje, razdraženosti ili uzbuđenosti, a ne psihoze, te zaključuje da okrivljenik u spornim događajima nije bio psihotičan. Dodatno navodi da je razmatrao dijagnozu emocionalno nestabilnog poremećaja ličnosti, ali nije našao dovoljno elemenata za njezino postavljanje, pri čemu bi njegova ocjena ubrojivosti ostala ista i da je ta dijagnoza bila postavljena. Na kraju ističe da u ovom predmetu nema osnove za procjenu opasnosti ili druge forenzičke mjere jer nije riječ o osobi s duševnim poremećajem niti o smanjenoj ubrojivosti. Vještak navodi da je u ranijem postupku alkohol bio jedan od čimbenika koji je utjecao na smanjenu ubrojivost, dok se u ovom predmetu alkohol uopće ne pojavljuje kao relevantan čimbenik u spornom ponašanju. Ističe i da je od zadnjeg psihijatrijskog pregleda do početka inkriminiranog razdoblja proteklo oko godinu i pol dana, tijekom kojih je okrivljenik uredno funkcionirao bez stručne potpore i uz minimalno uzimanje anksiolitika, pa ne vidi uzročnu vezu između ranije psihijatrijske dijagnoze i sadašnjeg inkriminiranog ponašanja. Dodaje da okrivljenik ni u ranijem vještačenju nije bio opisan kao alkoholni ovisnik, nego se eventualno dvojilo o zlouporabi alkohola, ali da ni tada ni sada nije bilo eskalacije alkoholnog problema. Nadalje navodi da je okrivljenik u prethodnom postupku bio predložen za sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, ali da se sada nije odlučio ponovno predlagati tu mjeru jer prema njegovoj ocjeni okrivljenik tom materijom već vlada, pa bi dodatna sigurnosna mjera bila suvišna.

10. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta uz zapisnike slijedi da su od ČD i PD izuzeti audio-video zapisi snimljeni njihovim mobilnim uređajima. Na tim snimkama vidljivo je da su iste snimljene na stubištu obiteljske kuće, te se na svima čuje muški glas koji bi s obzirom na navode kaznene prijave trebao biti glas okr. ĐD. Na prvoj snimci čuje se kako isti upućuje razne psovke i uvrede na račun ženske osobe (za koju se prema okolnostima slučaja ima pretpostaviti da se radi o ČD). Na drugoj snimci čuje se kako također psuje, nakon čega govori (riječi su prema okolnostima slučaja očito upućene PD): "sad bum te tim čekićem vudril u glavu", "tri i pol mjeseca sam odsjedil zbog tebe", "doći ćeš ti ptičice". Na trećoj snimci također se čuje kako psuje nakon čega govori "ja sam mu rekel da bum ga vužgal".

11. Iz pravomoćne presude ovog suda broj K-408/2023-7 od 14. studenog 2023 pravomoćnom od 12. prosinca 2023., proizlazio da je okrivljenik bio osuđen zbog kaznenog djela prijetnje prema bratu (ovdje žrtvi) PD, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

12. Prije analize dokaza izvedenih tijekom predmetnog postupka, a na okolnost utvrđivanja odlučnih, no osporavanih činjenica, po ocjeni suda potrebno je radi razumijevanja inkriminacije, kao i cjelokupne dinamike događaja, a nastavno i ocjene vjerodostojnosti te konačno istinitosti iskaza kako oštećenih, tako i okrivljenog i ostalih svjedoka, utvrditi da su okrivljeni i oštećeni rodbinski povezani odnosno da je žrtva PD brat okrivljenika, a oštećena ČD supruga njegovog brata odnosno šogorica okrivljenoga. Dva brata dakle sa svojim suprugama su zajedno živjeli u istoj kući samo na različitim katovima, s time da imaju zajednički ulaz i hodnik kojim prolaze. Zajedno su živjeli oko 30 godina. Nakon smrti majke 2019. počinju sukobi između dva bračna para. Prije toga prema iskazima svih svjedoka život je tekao normalno i mirno, braća su se družila čak su ponekad išli zajedno i na ribolov. Smrću majke počinju sukobi primarno oko imovine i gdje će i s kim otac živjeti. Situacija je eskalirala do mjere da otac trenutno živi na drugoj adresu, a okrivljeni je presudom ovog suda poslovni broj K-408/2023-7 od 14. studenog 2023 pravomoćnom od 12. prosinca 2023. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 na štetu žrtve, brata PD kao i u ovom postupku te je u vrijeme provjeravanja ponovio predmetno kazneno djelo više puta. Kaznena djela prijetnje koje je počinio u prosincu 2025. prema žrtvama je počinio dok su bile određene mjere opreza iseljenje iz doma. Sve navedeno pokazuje da su odnosi dvojice braće i njihovih supruga došli u fazu u kojoj sami ne mogu riješiti izvore međusobnih sukoba, čak to više ne može niti otac, niti njihova vlastita djeca koja nisu dozvolila da poremećeni odnosi njihovih roditelja utječu na odnose bratića. Slijedom navedenog njihov sukob je prešao u kaznenu sferu te traži da ga sud kao ultima ratio societatis razriješi.

10.1. Dakle, među strankama nije sporno postojanje dugotrajnog i narušenog obiteljskog odnosa između okrivljenika, njegova brata PD i šogorice ČD, osobito nakon smrti majke 2019., kao ni činjenica da su živjeli u istoj obiteljskoj kući u [adresa] te da postoje imovinsko-pravni sporovi i nesuglasice oko korištenja nekretnine. Također nije sporno da su okrivljeniku bile izrečene mjere opreza zabrane približavanja i kontaktiranja te udaljenja iz doma, slijedom čega je od lipnja 2025. boravio kod punice u [adresa], kao ni da je u relevantnom razdoblju telefonski komunicirao s ocem SD. Međutim, sporno je je li okrivljenik dana 2. svibnja 2025. izrekao prijetnje da će zapaliti kuću i udariti brata čekićem po glavi, budući to izričito poriče, navodeći da takve riječi nije izgovorio, odnosno da su eventualne izjave izrečene u drukčijem kontekstu i bez prijeteće namjere. Nadalje, sporno je je li 3. prosinca 2025., kao i u razdoblju od 4. do 24. prosinca 2025., tijekom telefonskih razgovora s ocem iznosio prijetnje ubojstvom upućene bratu i šogorici, što također u cijelosti negira.

10.2. Na temelju izvedenih dokaza može se zaključiti da je dokazni sklop u bitnome usmjeren na potvrdu optužbe, pri čemu su obrana okrivljenika i iskazi svjedoka obrane dali drugačije tumačenje događaja, ali bez dovoljno snage da ih dovedu u razinu uvjerljive protuteže. Ključni teretni dokaz predstavlja suglasan i u bitnome dosljedan iskaz žrtava PD i ČD, koji potvrđuju da je okrivljenik 2. svibnja 2025. izrekao prijetnje paljenjem kuće, usmrćenjem i udarcem čekićem u glavu, a njihov iskaz dodatno podupiru audio-video zapisi na kojima se čuje muški glas koji upućuje psovke, prijetnju udarcem čekićem u glavu i izjavu da će nekoga „vužgati“. Posebnu dokaznu težinu ima upravo snimka jer objektivizira sadržaj verbalnog konflikta i potvrđuje da izrečene riječi nisu samo naknadno interpretirane, nego su neposredno zabilježene. Uz to, iskaz PD o ranijoj prijetnji u radionici i njegov opis da je tom prilikom okrivljenik imao čekić u ruci dodatno učvršćuju zaključak o obrascu prijetećeg ponašanja. U odnosu na događaje iz prosinca 2025., iskaz PD potkrepljuje navod da je prijetnje čuo od oca SD, a potom i od AD, dok iskaz same AD, unatoč kasnijem povlačenju i tvrdnji da se ne sjeća, ostaje važan jer je u ranijem iskazu izričito navela da je čula kako okrivljenik prijeti da će ubiti brata PD ako završi u zatvoru, te da je tu prijetnju prenijela ČD. Sud takav naknadni odmak može vrednovati oprezno, ali ne i zanemariti, osobito zato što je njezin raniji iskaz konkretan, vremenski i sadržajno precizan, te se uklapa u iskaze oštećenika. Dodatno, obrambena tvrdnja da okrivljenik u to vrijeme nije boravio u kući zbog mjera opreza ne isključuje mogućnost prijeteće komunikacije telefonom, što je i sama obrana neizravno priznala navodom da je okrivljenik povremeno komunicirao s ocem. Iskazi svjedoka obrane ĆD i CD ne neutraliziraju teretne dokaze, nego prije svega potvrđuju postojanje dubokog obiteljskog konflikta, imovinskih prijepora i dugotrajno narušenih odnosa. Njihovo poricanje prijetnji može se objasniti bliskošću s okrivljenikom i subjektivnom percepcijom sukoba te željom da se otkloni kaznenopravna odgovornost okrivljenika, ali ne dovodi u pitanje vjerodostojnost neposrednih žrtava i materijalnog zapisa. Njihovi navodi da je riječ o izvlačenju iz konteksta ili običnoj glasnoj raspravi nisu potkrijepljeni objektivnim dokazom koji bi mogao neutralizirati sadržaj snimki i suglasne iskaze žrtava. Od posebnog značaja je i psihijatrijsko vještačenje, koje isključuje duševnu bolest, privremenu duševnu poremećenost, psihozu, ovisnost o alkoholu te smanjenu ubrojivost tempore criminis. Time obrana gubi mogući argument da je ponašanje bilo posljedica bolesti ili psihotičnog stanja. Naprotiv, vještak zaključuje da je okrivljenik postupao s očuvanom sposobnošću shvaćanja i upravljanja postupcima, a da su njegove reakcije posljedica karakteroloških crta i kroničnog konflikta, što zapravo ide u prilog zaključku da je znao što govori i da su prijetnje bile voljno usmjerene. Konačno, prethodna pravomoćna osuda za istovrsno kazneno djelo prijetnje prema istom oštećeniku dodatno pokazuje kontinuitet konfliktnog i prijetećeg obrasca ponašanja. Iako sama ranija osuda ne može zamijeniti dokaz za ove konkretne događaje, ona pojačava vjerodostojnost tvrdnje da prijetnje nisu izoliran, nego ponavljajući fenomen. Sve ukupno, dokazima je izvan razumne sumnje potvrđeno da je okrivljenik inkriminirane prilike izrekao prijetnje na štetu PD i ČD, i to na način i u sadržaju kako mu se stavlja na teret.

10.3. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakoga za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je okrivljeni ĐD počinio inkriminirana mu kaznena djela, na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret.

11. Navedenim postupanjem okrivljenog ostvareni su svi objektivni elementi kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi iz članka 139. stavka 3. KZ/11, jer je okrivljeni 1) dana 2. svibnja 2025., u [adresa], u [adresa], u obiteljskoj kući, u nakani da ustraši svojeg brata PD i bratovu suprugu, a svoju šogoricu ČD, s kojima živi na istoj adresi, zagrozio im se riječima da će zapaliti kuću te da će brata udariti čekićem po glavi, 2) dana 3. prosinca 2025., u [adresa], tijekom telefonskog razgovora sa ocem SD, koji živi u [adresa], s ciljem zastrašivanja brata PD i njegove supruge ČD, rekao da će ih oboje ubiti ako završi u zatvoru, a što je SD istog dana prenio sinu PD, 3) u razdoblju od 4. prosinca 2025. do 24. prosinca 2025., u [adresa], tijekom telefonskih razgovora sa ocem SD, koji živi u [adresa], s ciljem zastrašivanja brata PD i njegove supruge ČD, rekao da će ih oboje ubiti ako završi u zatvoru, a što je čula AD, prijateljica njegovog oca SD, nakon čega je dana 24. prosinca 2025., o izrečenim prijetnjama izvijestila PD i ČD, dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je postupao s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu zove izravna namjera, jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje pri čemu njegova svijest o protupravnosti i ubrojivost nije dovedena u pitanje niti pak za njegovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

11.1. Bit prijetnje je znakovita najava predstojećeg zla, bilo općenitog, kao prijetnje u njenom osnovnom obliku, bilo točno navedenog, preciziranog. Nagovijest zla može biti izražena riječima, što je najčešće, ali i na druge načine, sugestivnim pokretima, slikama ili nekim drugim zaključujućim radnjama, prikladnim da kod žrtve izazovu osjećaj straha. U konkretnom slučaju okrivljeni je prijetio da će zapaliti kuću, a brata udariti čekićem u glavu odnosno dva puta je u različitim prilikama prijetio da će ubiti bračni par ČD ukoliko završi zatvoru. Ostvarenje upućene prijetnje nije dio zakonske inkriminacije, odnosno bića kaznenog djela, niti su odlučni razlozi za prijetnju . Bitna značajka je i ozbiljnost zla kojim se prijeti. Polazišna točka za ocjenu ozbiljnosti prijetnje jest zlo zbog kojega bi se svaka osoba u nekoj društvenoj zajednici ustrašila ili uznemirila ( u konkretnom slučaju da će zapaliti kuću, da će brata udariti čekićem po glavi, da će ih oboje ubiti ako završi u zatvoru). Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. KZ/11 je kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja, što znači da je ono ostvareno kad radnja počinitelja u objektivnom smislu predstavlja ozbiljnu prijetnju, neovisno o tome kakav je učinak prouzročila kod osobe prema kojoj je poduzeta. Ono što je bitno za opstojnost ovog kaznenog djela jest da je prijetnja poduzeta s namjerom da se druga osoba ustraši ili uznemiri, dok je irelevantno je li doista i došlo do ostvarenja te namjere. Iako u konkretno slučaju su se žrtve ozbiljno uplašile. I to ne samo one već i otac okrivljenog i žrtve te svjedokinja AD koji su očito navedene pr ijetnje ozbiljno shvatili kad su prenijeli žrtvama.

11.2. Kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 jest kvalificirani oblik prijetnje upravo zato što je počinjeno prema „bliskoj osobi“. U konkretnom slučaju žrtve PD i ČD imaju svojstvo bliskih osoba u odnosu na okrivljenika, budući da su njegov brat i šogorica, s kojima dugotrajno živi u istoj obiteljskoj kući i u zajedničkom kućanstvu, pri čemu su među njima postojal i trajni obiteljski i imovinsko- pravni odnosi. Upravo ta činjenica daje poseban značaj izrečenim prijetnjama, jer one nisu upućene nepoznatim ili slučajnim osobama, nego osobama s kojima je okrivljenik u najbližem obiteljskom i životnom odnosu, zbog čega se njihov osjećaj ugroženosti i ozbiljnost prijetnji ocjenjuju izrazitijima. Prema tome, u smislu kaznenopravne zaštite, riječ je o prijetnjama usmjerenima prema bliskim osobama, što predstavlja kvalifikatornu okolnost inkriminiranog kaznenog djela.

12. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je okrivljeni počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.

12.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imov inske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.

12.2. Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao u vidu sve okolnosti iz članka 47. KZ/11, osobito težinu i način počinjenja djela, brojnost i sadržaj izrečenih prijetnji, činjenicu da su prijetnje bile usmjerene prema bliskim osobama, kao i to da su izrečene u višekratnim navratima, u okviru dugotrajnog i ozbiljno narušenog obiteljskog odnosa . Kao otegotno sud posebno cijeni činjenicu da okrivljenik nije riječima reagirao u jednom trenutnom afektu, nego je prijetnje ponavljao kroz dulje razdoblje, pri čemu su iste bile objektivno podobne izazvati ozbiljan strah i uznemirenje kod oštećenika. Sud je dalje uzeo u obzir da je okrivljenik već ranije pravomoćno osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela prema istom oštećeniku, pa ranija osuda očito nije ostvarila očekivani odgojni i specijalnopreventivni učinak.

12.3. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio osobne i obiteljske prilike okrivljenika, njegovo dugogodišnje radno iskustvo te činjenicu da je prema psihijatrijskom vještačenju riječ o osobi očuvane ubrojivosti, bez duševne bolesti i bez ovisnosti o alkoholu, ali te okolnosti, po ocjeni suda, ne umanjuju značajno težinu počinjenih djela. Okrivljenik je nije prekršajno osuđivan, i osim ranije navedene kaznene osude name kaznenu evidenciju. Isto tako je hrvatski branitelj, sa statusom dragovoljca Domovinskog rata, tri puta odlikovan te sudionik opreacije Bljesak i Oluja. Dakle osoba je koja je uzorni građanin te spreman se staviti u službu Domovini i narodu kada je to potrebno. Stoga je sud ocijenio da je za ostvarenje svrhe kažnjavanja nužno izreći kaznu koja će istodobno izraziti društvenu osudu zbog počinjenih djela, utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela te djelovati i na druge da se suzdrže od sličnog ponašanja.

12.4. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne sud je okrivljenom za svako počinjeno kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, za koje je propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci za svako pojedino djelo. Nadalje, na prijedlog ODO Varaždin, okrivljeniku je opozvan uvjetovani dio kazne obzirom da je predmetna djela počinio u vrijeme provjeravanja, a koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-408/2023 od 14. studenog 2023., a kojom presudom je okrivljenik, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uvjetno na 2 godine, te mu se temelju članka 58. stavak 3. KZ/11, uzima kao utvrđena ranija kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. KZ/11, na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-408/2023 od 14. studenog 2023. te se ista ima izvršiti, pa se na temelju članka 51. stavak 2. u svezi članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, u svezi članka 51. stavak 1. KZ/11, okrivljeni ĐD osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 11 mjeseci. A na temelju članka 57. KZ/11. okrivljenom ĐD se izriče djelomično uvjetna osuda, time da se od kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen izvršava 1 godinu i 2 mjeseca, a dio kazne u trajanju od 1 godine i 9 mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja. Što je prikladno da ostvari svrhu kažnjavanja odnosno da korektivno utječe na okrivljenog da se kloni protupravnog postupanja, no i da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja

12.5. Okrivljeni je proveo u istražnom zatvoru u razdoblju od 2. svibnja 2025. do 2. lipnja 2025., nako čega je bio pušten na slobodu uz određene mjere opreza te je opet zbog kršenja istih i ponavljanja djela uhićen 28. prosinca 2025. i nakon toga je neprekidno lišen slobode pa se ovo razdoblje lišenja slobode uračunava u izrečenu kaznu sukladno članku 54. KZ/11.

13. Oštećenici su podneskom od 1. travnja 2026. postavili imovinskopravni zahtjev na način da su svaki od njih zatražili da im oštećenik na ime pretrpljene nematerijalne štete naknadi iznos od 12.000,00 eura. Međutim dokazi provedeni tijekom postupka nisu dali pouzdanu osnovu za potpuno ili djelomično presuđenje traženog zahtjeva stoga su upućeni ostvariti ga u parnici.

14. Odlučujući o trošku postupka, temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 sud je naložio okrivljenom ĐD platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok se isti temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, obzirom da je nezaposlen i trenutno u istražnom zatvoru pa bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje životna egzistencija okrivljenog.

15. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 14. svibnja 2025.

Sutkinja

Katarina Tonković Pigac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna.

1. ODO Varaždin na broj KO-DO-247/2025

2. Okrivljeni ĐD - [adresa]

3. Oštećeni PD

4. Oštećena ČD