Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-594/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog II zbog prekršaja iz članka 134. stavka 4. u vezi članka 293. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10.,74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog II podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 2. siječnja 2024., broj: Pp-12202/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe okrivljenog II a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude pod 1) tako da se
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) protiv okrivljenog II (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),
ODBIJA SE OPTUŽBA
Da bi
1)dana 2. kolovoza 2022. u 16,17 sati u Zagrebu, upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka], istočnom kolničkom trakom Zagrebačke ceste u smjeru sjeveroistoka, dolaskom do kbr. 186/b – 190/a Zagrebačke ceste, gdje se na kolniku nalazi obilježeni pješački prijelaz na kojem se prometom ne upravlja semaforima niti znacima ovlaštene osobe nije približavao sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno da može zaustaviti svoje vozilo kako bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz, uslijed čega je prednjim dijelom desne bočne strane svojeg vozila naletio na pješakinju KI, koja je prelazila kolnik po pješačkom prijelazu, krećući se u smjeru jugoistoka na koji kolnik je prethodno stupila sa zapadnog nogostupa, te se u trenutku nesreće nalazila na istočnoj kolničkoj traci, dolazeći vozaču s lijeve strane, zadobivši u prometnoj nesreći tjelesne ozljede,
- pa da bi time pod 1) počinio prekršaj iz članka 134. stavka 4. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni tako da se okrivljenom II za prekršaj činjenično opisan pod 2) izreke, pravno označen kao prekršaj iz članka 175. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na temelju tog propisa izriče novčana kazna od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura) koju je dužan platiti u roku od 60 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
III. Uslijed odluke pod I. žalba okrivljenog je bespredmetna u tom dijelu.
IV. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog II i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
V. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni II je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 60 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 2. siječnja 2024., broj: Pp-12202/2023 okrivljeni II je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 134. stavka 4. u vezi članka 293. stavka 2. i članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.640,00 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec i oslobođen je plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni II je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
Žalitelj predlaže da mu se smanji novčana kazna ili odobri plaćanje u obrocima i da mu se ukine zaštitna mjera.
3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.
U odnosu na točku I.
4. Ispitivanjem po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je za prekršaj činjenično opisan pod 1) prvostupanjske presude Zakona o sigurnosti prometa na cestama nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1 Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz članka 134. stavka 4. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na počinio 2. kolovoza 2022.
4.2. Kako u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.
4.3. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.
4.4. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, proizlazi da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, kakva je situacija u konkretnom slučaju.
4.5. Međutim, neovisno o nazivu optužnog akta, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona odlučni su uvjeti iz članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na gore navedene prekršaje opisane pod 2. i 3. izreke, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, slijedom čega u odnosu na ove prekršaje više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.
U odnosu na točku III., IV. i V.
5. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) u odnosu na prekršaj pod 2) nije utvrdio da su počinjene bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti su povrijeđene odredbe materijalnog prava na štetu okrivljenika.
6. Žalitelj ističe da mu je prvostupanjski sud izrekao previsoku novčanu kaznu, opisujući životne okolnosti u koijma živi, te smatra da bi mu plaćanjem iste bila ugrožena egzistencija kao i egzistencija njegove obitelji. Posebno ga muči izrečena zaštitna mjera jer brine o bratu invalidu, otac mu je polupokretan i ima samo 20 % vida, a on sam ima šestero djece.
7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijeneći okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje su odlučne za odluku o kazni, olakotne okolnosti i to okrivljenikovo priznanje prekršaja i izraženo žaljenje, te mu je za prekršaj pod 2) izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu koja je kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Po ocjeni ovog suda nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne jer nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi to opravdale jer je počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja i neprihvatljivo ponašanje u prometu.
7.1. Okrivljenik u jedan duži rok za plaćanje kazne i upozoren je ako u danom, roku za plaćanje kazne plati 2/3 te kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je zbog težine počinjenog prekršaja ista opravdana i nužna kako bi se spriječilo okrivljenika da prekršaj ponovi jer je okrivljenik navedene zgode izazvao prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom i udaljio se s mjesta prometne nesreće, a da o istoj nije obavijestio policiju niti je pričekao radi obavljanja očevida, čime je počinio jedan od najtežih prekršaja koji predstavlja neprihvatljivo ponašanje prema drugim sudionicima u prometu.
8.1. I ovaj sud smatra kako se samo novčanom kaznom neće na okrivljenika u dovoljnoj mjeri utjecati da prekršaj ne ponavlja i da je zaštitna mjera opravdano i pravilno izrečena. Trajanje zaštitne mjere je izrečeno u najkraćem trajanju, ali po ocjeni ovog suda zbog težine počinjenog prekršaja nema uvjeta da se zaštitna mjera ukine jer je nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno utječu na ponavljanje prekršaja.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, okrivljenik ima redovne prihode, pa je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 50,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.
10. Slijedom navedenog, temeljem članaka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 14. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Matea Sačević,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.
