REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4013/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., OIB 26251326399, Šibenik, Kralja Zvonimira 50, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mijat, odvjetnik u Vodicama, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-118/2024 od 18. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-118/2024 od 18. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-118/2024 od 18. srpnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da nekretnine pobliže navedene u izreci presude predstavljaju javno dobro u javnoj uporabi u vlasništvu tužitelja u cijelosti te da je tužitelj ovlašten temeljem presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva tih nekretnina uz istovremeno brisanje dotadašnje uknjižbe, bez daljnjeg sudjelovanja tuženika.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama koje predstavljaju komunalne vodne građevine i to zk.č.br. 142 zgr., 143. zgr. i čk.br. 690/4, sve upisane u k. o. [katastarska općina] crpne stanice i vodozahvate, zk.č.br. 183 zgr. k. o [katastarska općina] vodospremu te zk.č.br. 1322/1, 1322/2, 1322/3 i 997/2, k. o. [katastarska općina] dovodne cjevovode i vodoopskrbnu mrežu cjevovoda.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da sve predmetne nekretnine predstavljaju komunalne građevine za potrebe vodovoda kojima nesporno upravlja tužitelj, ali s obzirom na to da se dio tih nekretnina nalazi u izvorišnoj zoni, zaključio je da su one u vlasništvu tuženika. Budući da su preostale utužene nekretnine upisane kao javno dobro, zaključio je da one ne mogu biti vlasništvo tužitelja, već da on može prema odredbi članka 14. Zakona o vodama biti upisan kao pravna osoba koja upravlja tim dobrom.

8. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da sve utužene nekretnine u stvarnosti predstavljaju komunalne vodne građevine, dok prvostupanjski sud nije zatražio dodatno očitovanje vještaka na okolnost pripadnosti tih nekretnina javnom vodnom dobru. Stoga ukazuje da u presudi nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje navodi da se presuda temelji na neistinitim, netočnim i nezakonitim utvrđenjima da bi nekretnine zk.č.br. 142 zgr., 143 zgr., 1322/3, 960/4 i z.k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], predstavljale vlasništvo tuženika jer se nalaze u izvorišnoj zoni te da su ostale nekretnine zk.č.b. 183 zgr., 1322/1 i 1322/2, sve k. o. [katastarska općina] vlasništvo tuženika iako nisu u izvorišnoj zoni. Stoga ukazuje kako je nejasno po kojoj osnovi bi te nekrenitne bile u vlasništvu tuženika pogotovo imajući u vidu da se radi o komunalnim vodnim građevinama. Navodi da prvostupanjski sud obrazlaganjem da ako su te nekretnine upisane kao javno dobro zbog čega ne mogu biti u vlasništvu tužitelja proizlazi da prvostupanjski sud ne radi razliku između javnog dobra definiranog odredbama članka 12. i 35. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te odredbe članka 9. Zakona o vodnim uslugama. Stoga smatra da činjenica što je dio spornih nekretnina upisan u zemljišnu knjigu kao javno dobro nema za posljedicu presumpciju vlasništva tuženika. Navodi da je nedvojbeno utvrđeno da z.k. č. br. [katastarska čestica] zgr., 1322/1 i 1322/3, sve k. o. [katastarska općina] ne predstavljaju javno vodno dobro. Stoga je nejasno, uzimajući u obzir da one predstavljaju komunalne građevine, po kojoj osnovi je prvostupanjski sud zaključ io da su one vlasništvo tuženika. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 9. i 14. Zakona o vodama. Smatra da je presuda arbitrarna i da ne se može ispitati jer nema nikakve razloge. Nadalje navodi da je Ministarstvo dopisom od 14. veljače 2025. odgovorilo na zahtjev suda da u odnosu na nijednu utuženu nekretninu ne postoji rješenje u smislu odredbe članka 11. Zakona o vodama o pripadnosti zemljišta iz odredbe članka 9. Zakona o vodnim uslugama vodnom dobru. Stoga iz tog dopisa proizlazi da nije doneseno rješenje u smislu odredbe članka 11. Zakona o vodama na temelju kojeg bi bila utvrđena pripadnost nekretnina vodnom dobru, da se u odnosu na status zk.č.br. 142 zgr. i z.k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] Ministarstvo ne može očitovati jer nema dostatnih podataka, da je u odnosu na z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potrebno provesti prethodne radnje i postupke kako bi se moglo očitovati o statusu nekretnine, odnosno da „zbog netočnosti važećeg katastarskog plana“ nije moguće utvrditi „koji se dijelovi čestica nalaze u izvorišnoj zoni“. Stoga smatra da je na temelju isprava koje prileže spisu prvostupanjski sud mogao jedino utvrditi da predmetne nekretnine nemaju status javnog vodnog dobra u smislu odredbe članka 9. Zakona o vodnim uslugama. Stoga smatra da je prvostupanjski sud s obzirom na tuženikovo nepredlaganje odgovarajućih dokaza na okolnost navodne pripadnosti nekretnina javnom vodnom dobru trebao primijeniti odredbu članka 221a. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Izreka presude je razumljiva i nije proturječna s razlozima presude te je prvostupanjski sud dao razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sa sadržajem isprava u spisu.

10. U ovoj pravnoj stvari tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju komunalne vodne građevine u smislu odredbe članka 25. stavka 1. točke 2. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 66/19 i 84/21; dalje: ZV). Svoj zahtjev temelji na odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj 66/19; dalje: ZVU) kojom je propisano da su komunalne vodne građevine javna dobra u javnoj uporabi i da su u vlasništvu javnog isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području.

11. Tuženik je osporio u cijelosti osnovanost tužbenog zahtjeva ističući činjenične tvrdnje da se radi o katastarskim česticama koje nisu niti mogu biti vlasništvo tužitelja jer su položene u izvorišnoj zoni, a da su kat. čest. br. [katastarska čestica] zgr., 143 zgr., 184. zgr., 1322/1, 1322/2, sve k. o. [katastarska općina] upisane kao javno dobro, a koji upis tužitelj nije doveo u sumnju, kao ni upis prava vlasništva tuženika na ostalim utuženim nekretninama.

12. Prema odredbi članka 22. stavka 1. točke 2. ZV-a vodne građevine su i komunalne vodne građevine: građevine za javnu vodoopskrbu – akumulacije, vodozahvati (zdenci, kaptaže i druge zahvatne građevine na vodnim tijelima), uređaji za kondicioniranje vode, vodospreme, crpne stanice, glavni dovodni cjevovodi i vodoopskrbna mreža cjevovoda i 2.2. građevine za javnu odvodnju – kanali za prikupljanje i odvodnju komunalnih otpadnih voda, kolektori, crpne stanice, uređaji za pročišćavanje otpadnih voda, građevine i oprema za gospodarenje otpadnim muljem nastalim u postupku pročišćavanja otpadnih voda, lagune, ispusti u prijamnik i druge građevine pripadajuće ovim građevinama, uključujući sekundarnu mrežu kanala. Vodne građevine iz ovoga članka od interesa su za Republiku Hrvatsku (stavak 3.) Građenje i održavanje vodnih građevina iz ovoga članka u interesu je Republike Hrvatske (stavak 4.). Prema odredbi članka 9. stavka 1. ZVU-a komunalne vodne građevine su javna dobra u javnoj uporabi i u vlasništvu su javnoga isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području. Prema odredbi stavka 2. istog članka komunalnim vodnim građevinama upravlja javni isporučitelj vodnih usluga, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno.

13. Odredbom članka 9. stavka 1. točke 4. ZV-a propisano da vodno dobro čini prostor na kojem je izvorište vode iz članka 100. stavka 1. ZV -a potreban za njegovu fizičku zaštitu i prostor na kojem je izvorište, izdašnosti najmanje 10m3 dnevno, mineralne geotermalne vode i prirodne izvorske vode potreban za njegovu fizičku zaštitu. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da prostor iz stavka 1. točka 4. tog članka koji nije u vlasništvu Republike Hrvatske ne može biti manji od 400 niti veći od 450 metara oko izvorišta, tako da je izvorište u pravilu u središtu tog prostora, dok je odredbom stavka 3. istog članka propisano da prostor iz stavka 1. točka 4. tog članka koji je u vlasništvu Republike Hrvatske je jedan hektar oko izvorišta tako da je izvorište u pravilu u središtu tog prostora ili iznimno manje površine ako je zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na kojem je izvorište manje površine od jednog hektara.

14 Odredbom članka 11. stavka 1. ZV-a propisano je da Ministarstvo rješenjem utvrđuje pripadnost zemljišta iz članka 9. tog Zakona o vodnom dobru, na zahtjev Hrvatskih voda, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da u slučaju dvojbe ili spora je li neka katastarska čestica vodnoga dobra po sili zakona postala javno vodno dobro na temelju članka 12. stavaka 1. do 6. ovoga Zakona, Ministarstvo o tome donosi rješenje na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

15. Nadalje, odredbom članka 12. stavka 1. ZV-a je propisano da javno vodno dobro čine katastarske čestice iz članka 9. ovoga Zakona koje su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 107/95) bile temeljem zakona ili temeljem bilo koje druge pravne osnove: opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro – vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja odnosno koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro – vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja. Odredbom članka 12. stavka 8. ZV-a propisano je da je javno vodno dobro javno dobro u općoj uporabi odnosno u javnoj uporabi sukladno odredbi članka 15. stavku 2. tog Zakona i u vlasništvu je Republike Hrvatske. Odredbom stavka 9. istog članka je propisano da je javno vodno dobro neotuđivo, a odredbom stavka 10. istog članka da na javnom vodnom dobru druga osoba ne može steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo, osim prava služnosti i prava građenja u skladu s tim Zakonom. Odredbom članka 14. ZV-a je propisano da se javno vodno dobro u zemljišnu knjigu upisuje kao javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske i oznake pravne osobe koja upravlja tim dobrom sukladno odredbi članka 16. stavka 1 . ZV-a, dok je odredbom članka 16. stavka 3. ZV-a propisano da javnim vodnim dobrom iz članka 9. stavka 1. točka 4. ZV-a upravlja javni isporučitelj vodnih usluga.

16. Iz dopisa društva Hrvatske vode od 17. prosinca 2024. (list 110. -111. spisa) proizlazi da su pregledom dostupne dokumentacije i obilaskom terena utvrdili da nekretnine zk. čbr. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. zgr. [katastarska čestica]. zgr. u naravi predstavljaju crpnu stanicu, zk.č.br. 183 zgr. vodovodni šaht, zk.č.br. 133/1 i zk.č.br. 1322/2 gravitacijski cjevovod, zk.č.br. 1322/3 zahvat pogonske vode i tlačni cjevovod te zk.č.br. 960/4 i z.k. č. br. [katastarska čestica] područje zahvata vode. Nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] zgr. 143., dio zk.č.br. 1322/3, z.k. č. br. [katastarska čestica] i zk.č.br. 957/2, sve k. o. [katastarska općina], nalaze se u izvorišnoj zoni vodocrpilišta Jaruga koje se koristi za javnu vodoopskrbu, kojim upravlja tužitelj, ali zbog netočnosti važećeg katastarskog plana nisu u mogućnosti točno definirati koji dijelovi čestica ulaze u izvorišnu zonu. Iz dopisa Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije od 14. veljače 2025. (list 119. spisa) upućenog društvu Hrvatske vode proizlazi da Ministarstvo glede očitovanja o pripadnosti predmetnih nekretnina vodnom dobru poziva Hrvatske vode da po provedenom postupku i točno utvrđenom činjeničnom stanju te stanju na terenu izradi očitovanje o statusu predmetnih zemljišnih čestica te mogućnosti pokretanja postupka utvrđivanja pripadnosti tih nekretnina javnom vodnom dobru na temelju ZV-a. Iz dopisa Ministarstva od 25. travnja 2025. (list 120.-121. spisa) upućenog prvostupanjskom sudu proizlazi da se zemljišne čestice z.k. č. br. [katastarska čestica], z.k. č. br. [katastarska čestica] zgr, dio z.k. č. br. [katastarska čestica], z.k. č. br. [katastarska čestica] i z.k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], nalaze u izvorišnoj zoni vodocrpilišta Jaruga, koje se koristi za javnu vodoopskrbu, a kojim upravlja tužitelj. Nadalje proizlazi kako Ministarstvo u tom dopisu ukazuje da Hrvatske vode zbog netočnosti važećeg katastarskog plana nisu u mogućnosti točno definirati koji dijelovi čestica ulaze u izvorišnu zonu te da su Hrvatske vode 18. ožujka 2025. uputile zahtjev tužitelju za očitovanjem o tome nalazi li se ispod z.k. č. br. [katastarska čestica] zgr i z.k. č. br. [katastarska čestica] zgr izvorište, ali da Hrvatske vode nisu zaprimile traženo očitovanje zbog čega se ne mogu očitovati o statusu navedenih čestica. Ministarstvo nadalje napominje da je za z.k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] potrebno prethodno provesti postupak izrade parcelacijskog elaborata te sukladno tome urediti imovinskopravne odnose jer se radi o čestici koja u naravi predstavlja zahvat pogonske vode i tlačni cjevovod za hidroelektranu Lozovac te se dijelom nalazi u izvorišnoj zoni vodocrpilišta Jaruga, kao i da je potrebno da tužitelj pokrene postupak utvrđivanja pripadnosti vodnom dobru za te nekretnine, osim u slučaju utvrđenja da se ispod njih ne nalazi izvorište, kao i za dio zk. č.br. 1322/3 nakon provedbe parcelacijskog elaborata te za zk.č.br. 960/4 i zk.č.br. 957/2. Iz dopisa Hrvatskih voda od 17. prosinca 2024. (list 110.-111. spisa) proizlazi da je u tijeku nova katastarska izmjera Nacionalnog parka Krka kojom će se definirati granice čestica prema stvarnom stanju na terenu i njihovi upisi u katastru i zemljišnoj knjizi, a sve zbog netočnosti važećeg katastarskog plana.

17. Dakle, iz navedenih isprava proizlazi kako se određene nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica] zgr. 143., dio zk.č.br. 1322/3, z.k. č. br. [katastarska čestica] i zk.č.br. 957/2) nalaze u izvorišnoj zoni. Također proizlazi da je važeći katastarski plan netočan zbog čega nije moguće definirati koji uopće dijelovi čestica ulaze u izvorišnu zonu te da je potrebno izraditi i parcelacijski elaborat, kao i da je u tijeku nova katastarska izmjera Nacionalnog parka Krka kojim će se definirati granice čestica prema njihovom stvarnom stanju na terenu. Iz usmenog nalaza i mišljenja vještaka Simona Trive danom na ročištu održanom 19. prosinca 2023. (list 81. spisa) proizlazi da ukoliko je potrebno izraditi geodetski snimak stvarnog stanja da se radi o velikoj infrastrukturi pa da će za njegovu izradu trebati veći vremenski rok i veća financijska sredstva.

18. Stoga, kako se konkretno radi o određenim navedenim nekretninama (k. č. br. [katastarska čestica] zgr. 143., dio zk.č.br. 1322/3, z.k. č. br. [katastarska čestica] i zk.č.br. 957/2) koje se nalaze u izvorišnoj zoni, one bi predstavljale vlasništvo Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 9. stavka 1. i stavka 2. točke 4. ZPP-a, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. U odnosu na ostale nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] zgr., z.k. č. br. [katastarska čestica] i z.k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], uzimajući u obzir činjenicu da se radi o netočnom katastarskom planu posljedično čemu je potrebno izraditi novu katastarsku izmjeru Nacionalnog parka Krka kojim će se definirati granice čestica te prema nalazu i mišljenju vještaka izraditi i geodetski snimak stvarnog stanja, u odnosu na te nekretnine nije jasno određeno pitanje granice izvorišta te na temelju dostavljenih isprava i provedenog geodetskog vještačenja nije moguće utvrditi činjenicu koje točno čestice ili njihovi dijelovi predstavljaju izvorište, odnosno koje se od tih čestica ili njihovih dijelova nalaze u/izvan izvorišta definiranog tom odredbom pa posljedično tome ni činjenicu predstavljaju li one, u cijelosti ili u svojem određenom dijelu vlasništvo tužitelja, sve u smislu odredbe članka 9. ZOV-a u vezi s odredbom članka 9. stavka 1. točke 4. ZOV-a.

19. Za ukazati je da osnovano tužitelj u žalbi navodi da je u odnosu na nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] zgr. 1322/1 i 1322/2, prvostupanjski sud pogrešno izveo zaključak da one predstavljaju vlasništvo tuženika jer su upisane kao javno dobro u zemljišnoj knjizi. Pri tome se žalitelj pravilno poziva na odredbe članka 35. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) koji definira javno dobro u općoj uporabi kao stvari u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene za uporabu svih (stavak 4.) te javno dobro u javnoj uporabi kao stvari u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene neposrednom izvršavanju prava i dužnosti Republike Hrvatske, njezinih tijela i ustanova (stavak 5.), na odredbu članka 12. ZV-a koji definira javno vodno dobro u općoj uporabi, odnosno u javnoj uporabi sukladno odredbi članka 15. stavka 2. ZV-a koje je u vlasništvu Republike Hrvatske te na odredbu članka 9. ZVU -a koja definira komunalne vodne građevine kao javna dobra u javnoj uporabi u vlasništvu javnog isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području, a što je konkretan slučaj Dakle, činjenica što su te predmetne nekretnine upisane u zemljišnu knjigu kao javno dobro nema za posljedicu presumpciju vlasništva tuženika jer se u slučaju komunalnih vodnih građevina također radi o javnim dobrima u javnoj uporabi koja su u vlasništvu isporučitelja vodnih usluga.

20. Međutim, kako se u konkretnom slučaju, a kako je to već naprijed navedeno, radi o netočnom katastarskom planu, te je potrebno u odnosu na te nekretnine izraditi geodetski snimak kojim bi se utvrdilo stvarno stanje tih nekretnina, te novu katastarsku izmjeru i parcelacijski elaborat kako bi se moglo utvrditi koje se točno nekretnine ili njihov dio se nalazi u izvorišnoj zoni, odnosno na području izvorišta, a koji izvan te zone, a koja činjenica se nije mogla utvrditi na temelju dostavljenih isprava ni provedenog geodetskog vještačenja, valjalo je ocijeniti tužbeni zahtjev neosnovanim.

21. Stoga je valjalo primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.

Zagreb, 14. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak