REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1546/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Rijeci, Školjić 8, protiv tuženika Lovačka udruga Lipov vrh, Severin na Kupi-Lukovdol, Draga Lukovdolska 2A, OIB: 66514869492, kojeg zastupaju punomoćnici Jakov Alač i Rea Alač Strabić, odvjetnici u Rijeci, Ulica Erazma Barčića 13, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Rijeka, Riva 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i umješača protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-575/2024-39 od 23. veljače 2026., 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-575/2024-39 od 23. veljače 2026. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-575/2024-39 od 23. veljače 2026. u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.647,33 eura sa zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.830,29 eura sa zateznim kamatama, a točkom III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura kao neosnovan.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku isplatio iznos od 2.647,33 eura na temelju police osiguranja broj [broj police osiguranja] za štetu nastalu na vozilu jer je tužiteljev osiguranik vozilom naletio na srnu koja je istrčala na cestu kojom se vozilo kretalo. Lovištem iz kojeg je istrčala srna upravlja tuženik, radi čega tuženik odgovora za nastalu štetu sukladno odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24; dalje: ZL) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Prvostupanjski sud je utvrdio da je do štete na vozilu došlo uslijed prometne nezgode koja se dogodila 12. kolovoza 2021. oko 5.45 sati na državnoj cesti br. 3. Rijeka-Zagreb kod mjesta Klanac kada je vozilo marke Toyota Corola, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao NR, naletio na srnu koja je pred njega istrčala. Nadalje, sud je utvrdio da je vozač postupao u skladu s prometnim propisima jer iz policijske dokumentacije proizlazi da se vozač kretao dozvoljenom brzinom, da u krvi nije nađena prisutnost alkohola ili drugih nedopuštenih sredstava. Dodatno, sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku za cestovni promet Goranu Husinecu, koji je u pisanom nalazu potvrdio da vozač nije mogao pravodobno reagirati zbog kratke udaljenosti i iznenadnog pojavljivanja divljači. Iako je vještak u usmenom izlaganju iznio mogućnost izbjegavanja nezgode pod drugačijim pretpostavkama, sud taj dio usmenog vještakovog nalaza nije prihvatio jer se po stavu prvostupanjskog suda temeljio na situaciji koja nije uzela u obzir sve relevantne okolnosti slučaja. Prema obrazloženju sud je cijenio i stvarne mogućnosti i percepciju vozača u trenutku događaja, kao i nepredvidivost kretanja divljači. Nadalje, kako nije utvrđeno protupravno ponašanje vozača niti postoje razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti u smislu članka 1067. stavaka 1. i 2. ZOO-a sud je zaključio da je za štetu nastalu na vozilu odgovaran lovoovlaštenik sukladno članku 1045. stavka 3. ZOO-a i članku 1064. ZOO-a. Visinu štete sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koji je detaljno analizirao oštećenja na vozilu, troškove popravka i utvrdio da ukupna šteta na vozilu iznosi više od onog što tužitelj potražuje, pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Za tužitelja je šteta nastala 24. rujna 2021. kada je svom osiguraniku isplatio utuženi iznos, a prvostupanjski sud je sukladno članku 1086. ZOO-a dosudio tužitelju zatezne kamate od 25. rujna 2021. po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO -a propisane za ostale odnose. O troškovima postupka odlučeno je na temelju članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i članka155. ZPP-a.

3. Protiv presude u dijelu kojim nije uspio, točke I. i II., žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

4. Protiv presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga određenih u žalbama sukladno odredbi članka 365. stavka 1. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima kao i navodima umješača presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni, a presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju posebno upućuju tuženik i umješač.

9. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. (osim točke 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. ZPP -a). Presudu stoga nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to čine tuženik i umješač u žalbama. Tuženik i umješač iznose svoje viđenje izvedenih dokaza te osporavaju utvrđeno činjenično stanje. Međutim, navedeni žalbeni razlozi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega presudu u sporovima male vrijednosti nije moguće pobijati (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nadalje, valja navesti da je prvostupanjski sud ocijenio svaki izvedeni dokaz zasebno te sve dokaze zajedno i na temelju tako provedenih dokaza utvrdio činjenice kako je navedeno za što je u pobijanoj odluci dao valjane razloge, što ovaj sud u cijelosti prihvaća.

10. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate nastale štete na vozilu tužiteljevog osiguranika koja je nastala kada je tužiteljev osiguranik vozilom naletio na srnu koja je iskočila na cestu.

11. Odredbom članka 80. stavka 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

12. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da se vozilo kretalo dopuštenom brzinom, da vozač nije bio pod utjecajem alkohola niti drugih sredstava, pa protiv vozača nije podnesena kaznena prijava niti optužni prijedlog, da se srna našla na kolniku kojim se vozilo kretalo i da vozač, prema okolnostima konkretnog slučaja, nije mogao izbjeći nalet na divljač.

13. U slučaju kada je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao što je to u konkretnom slučaju, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima sukladno odredbi članku 76. stavku 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije, tako i Rev 166/2024. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Naime, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost za prouzročenje štete na vozilima koje se također kreću tom cestom. Lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno člancima 1063. - 1067. ZOO-a u vezi s člankom 76. stavkom 2. ZL-a. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik, ovdje tuženik, mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a što tuženik, nije dokazao. Prema članku 963. stavku 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, a to je u konkretnom slučaju tuženik prema utvrđenju prvostupanjskog suda.

14. Nadalje valja navesti da je vještačenje dokazno sredstvo čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na osnovu savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti u smislu članka 8. ZPP-a. Iako nema stručnog znanja potrebnog za razrješenje određenih okolnosti, sud može ne prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo obrazloženje određenih okolnosti kad nađe da izneseni stavovi ne mogu odoljeti kritici zasnovanoj na pravilima logičkog zaključivanja i iskustva. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud se detaljno izjasnio o razlozima neprihvaćanja dijela usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja vještaka, a što je prvostupanjski sud iznio u točki 12. presude. Naime iz iskaza svjedoka NR proizlazi da je divljač (srna) iznenada iskočila s desne strane na kolnik, pretrčala ispred vozila na lijevu stranu te se potom, neočekivano, vratila natrag na kolnik, pri čemu svjedok kao vozač više nije imao vremena reagirati. Iz usmenog obrazloženja vještaka proizlazi da je analizirajući situaciju vozač imao vremena i udaljenost za pravodobnu reakciju i zaustavljanje vozila. Međutim, prvostupanjski sud takvo obrazloženje vještaka nije prihvatio jer ono polazi od naknadne spoznaje o cjelokupnom tijeku događaja, a ne od realne situacije u kojoj se vozač nalazio u trenutku nezgode. U trenutku kada je srna prvi put istrčala pred vozilo i potom prešla na lijevu stranu ceste, vozač nije očekivao niti mogao pretpostaviti da će se životinja ponovno vratiti u njegovu prometnu traku. Upravo ta okolnost – povratak divljači – predstavlja neočekivani element događaja pa je procjenu vozačeve reakcije trebalo ocijeniti prema konkretnoj situaciji u vremenskom okviru u kojem su se događale, a ne prema naknadnoj rekonstrukciji događaja uz potpuno znanje o njegovom ishodu. Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio da je nalet divljači na vozilo bio neočekivan i da vozač nije mogao izbjeći udar. Prvostupanjski sud je prilikom ocjene nalaza i mišljenja vještaka kako pisanog tako i usmenog cijenio i iskaz svjedoka NR i priložene isprave MUP-a što je po stavu ovog suda u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, a što žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u pitanje.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je u skladu s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a i člankom 155. ZPP-a koje tako pojedinačno određene troškove tuženik i umješač konkretnim žalbenim navodima nisu osporavali.

16. Slijedom navedenog, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 14. svibnja 2026.

Sudac

Ivana Mlinarić