REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1961/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja Druga Fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2a, OIB 25132169807, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1248/2025-8 od 13. ožujka 2026., 14. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1248/2025-8 od 13. ožujka 2026. u točki IV. izreke u odluci o parničnom trošku.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1248/2025-8 od 13. ožujka 2026. utvrđena je ništetnom odredba članka 8. Ugovora o kreditu od 6. srpnja 2005., koja nosi naziv „Naknada za obradu zahtjeva“, a sve kako je to pobliže opisano u izreci (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva iznos od 132,72 EUR sa zateznom kamatom od 8. srpnja 2005. do isplate, a sve kako je pobliže određeno i opisano u izreci (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 314,44 EUR sa zateznom kamatom od 13. ožujka 2026. do isplate (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 702,70 EUR sa zateznom kamatom od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka IV. izreke).
2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki IV. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ukratko, mišljenja je da je sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora čime je povrijedio odredbe parničnog postupka, a zbog čega je posljedično pogrešno odlučio o troškovima parničnog postupka. Zaključuje da vrijednost predmeta spora za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu iznosi 1.327,23 EUR, čemu se ima dodati vrijednost zahtjeva za isplatu od 132,72 EUR odnosno ukupno 1.459,95 EUR. Navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja. Predlaže preinačiti presudu u odnosu na odbijajući dio zahtjeva zatraženih troškova parničnog postupka, a sve u smislu žalbenih navoda. Traži trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 365,58 EUR.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda je ispitana u točki IV. izreke u odluci o parničnom trošku sukladno odredbi članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud odlučujući o parničnom trošku pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Valja podsjetiti na članak 129. stavak 5. ZPP-a prema kojem se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem. Odluka o troškovima dio je presude, pa presudom valja odlučiti o glavnoj stvari i ujedno o troškovima postupka. U toj se situaciji ne donosi posebno rješenje o troškovima, već je odluka o troškovima postupka dio takve presude. Odluka o troškovima postupka po samom zakonu smatra se rješenjem, što je važno kod procesnih učinaka ako stranka žalbom pobija samo odluku o troškovima, a ne i odluku o glavnoj stvari; a sve kako je to predmetno slučaj.
7. Uvodno, valja naglasiti da je presuda u točkama I., II. i III. izreke postala pravomoćna (arg. iz članka 333. ZPP-a) budući protiv tog dijela presude nisu izjavljene žalbe. Stoga, ovaj sud zaključuje da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio tužiteljev uspjeh u sporu, a sve primjenom određenja iz članka 154. stavka 1. ZPP -a u odnosu na osnovu dosuđenih troškova; i u smislu članka 155. ZPP -a u odnosu na visinu određenih troškova, a sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
8. Stoga, utvrđujući vrijednost predmeta spora sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 132,72 EUR. Naime, prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u slučaju kada je deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu i kada se zapravo radi o tzv. deklaratornom preambulu (prethodnom pitanju o ocjenosti osnovanosti tužbenog zahtjeva) - vrijednost predmeta spora određuje se upravo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, što konkretno iznosi 132,72 EUR. Prema tome, imajući u vidu navedenu vrijednost predmeta spora - pravilno je sud donio odluku o troškovima postupka.
9. Imajući u vidu prethodno navedeno, valjalo je navode žalbe tužitelja ocijeniti neosnovanim, budući tim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke o parničnom trošku sadržane u točki IV. izreke presude, budući je sud na relevantne činjenice, u pogledu parničnih troškova pravilno primijenio materijalno pravo.
10. Zbog toga je valjalo na temelju članka 166. ZPP-a riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Zubović
