REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5131/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja ELAMIO d.o.o., Kaštel Sućurac, Cesta Kaštel Sućurac 169, OIB 15127273216, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Jonić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika LUČKA UPRAVA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE, Split, Braće Kaliterna 10, OIB 27478788865, kojeg zastupa punomoćnik Željana Škare, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-18/2025-8 od 3. studenog 2025., 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-18/2025-8 od 3. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-18/2025-8 od 3. studenog 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da sud naloži tuženiku da mu plati iznos od 376,00 eura sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2024. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora i naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 250,00 eura u roku petnaest dana.

2. Tužitelj je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako u spisu ne postoje dokazi iz kojih je prvostupanjski sud mogao izvesti zaključak da je tužitelj sporni iznos kojeg je uplatio TZ po računu broj 604 - 057-10 storniran i da je ta uplata „preknjižena“ s tuženikovom tražbinom prema TZ po računu broj 61-057-10, jer tuženik nije priložio dokaz o uplati tog iznosa, pa se ne može sa sigurnošću utvrditi da je doista postupio onako kako to proizlazi iz tuženikove salda konto kartice. Smatra pogrešnom i odluku o nedostatku aktivne legitimacije, zato što je u postupku koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem Povrv-401/2024, od kojeg je razdvojen ovaj postupak, utvrđeno da je društvo ELAMIO d.o.o. bilo pasivno legitimiran iako nije imalo zaključen ugovor o komunalnom vezu s Lučkom upravom Splitsko -dalmatinske županije, pa je samim time i tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Također smatra da to što je predmetni račun fakturiran na zastupnika po zakonu tužitelja TZ ne znači da tužitelj ne može tražiti naknadu štete po neizvršenim uslugama vađenja i popravka broda. Tvrdi da je sud morao izvesti dokaz saslušanjem stranaka radi utvrđivanja činjenica koje je smatrao spornim i da je pogrešno primijenio odredbu članka 1045. Zakona o obveznim odnosima.

3. Konačno, žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud dužan prilikom ocjene dokaza stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje i činjeničnu osnovu i u tome smislu ponavlja da je tuženik bio dužan dostaviti dokaz o „preknjižavanju“ tražbine u iznosu od 376,00 eura na ime TZ kako je tvrdio u odgovoru na tužbu, što nije učinio, pa je ostalo neutvrđeno je li tuženik vratio taj iznos, a slijedom toga i da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

4. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Tuženik nije dao odgovor na žalbu.

6. Žalba je neosnovana.

7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je predmet spora zapravo protutužbeni zahtjev istaknut u postupku koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem Povrv-401/2024 i da je postupak po protutužbi razdvojen od tog postupka, tako da u ovom postupku tužitelj traži plaćanje iznosa od 376,00 eura na ime naknade štete, iako se iz činjeničnih navoda tužbe može zaključiti da je riječ o zahtjevu za povrat onoga što je plaćeno za uslugu vađenja broda po ponudi - predračunu od 28. veljače 2023. koju tuženik nikada nije pružio.

9. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu istaknuvši prigovore nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza uvidom u isprave koje su stranke priložile, prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna ponuda-predračun izdana TZ koji je bio vlasnik plovila „T“ u to vrijeme i da je ta osoba sporni iznos uplatila tuženiku. Stoga je zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe za povrat toga iznosa. Osim toga, prvostupanjski sud opširno obrazlaže zašto u ovoj pravnoj stvari nije riječ o naknadi štete iz članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) jer tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu, ali da nije riječ ni o stjecanju bez osnove jer je sporni iznos vraćen ŠZ tako da je drugi račun umanjen za taj iznos. Na temelju takve činjenične i pravne osnove tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

11. Prije svega valja istaknuti da rezultati postupka u kojem je tuženik istakao protutužbeni zahtjev nisu relevantni za odluku u pravnoj stvari po tužbi, pa okolnost što je u tome postupku tužbeni zahtjev prihvaćen, ne znači da je samim time tuženik legitimiran za podnošenje protutužbe. Protutužba je po svemu samostalna tužba i odlučujući o osnovanosti u njoj istaknutog zahtjeva, sud se ne može oslanjati na rezultate postupka po tužbi, nego o protutužbenom zahtjevu odlučuje na temelju onih činjenica na kojima se taj zahtjev zasniva. Njena specifičnost je samo u tome da se može podnijeti u istom postupku koji se već vodi između istih parničnih stranaka ako su za to ispunjene pretpostavke iz članka 189. ZPP-a.

12. Prema tome, tužitelj je u ovoj pravnoj stvari bio dužan dokazati da ima tražbinu prema tuženiku koju mu je tuženik dužan podmiriti, neovisno o tome što je u drugom postupku prihvaćen tužbeni zahtjev po tužbi tuženika protiv tužitelja.

13. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da pravna osnova tužbenog zahtjeva nije naknada štete iz članka 1045. ZOO -a. Nije riječ ni o zahtjevu za popravljanje štete iz članka 342. ZOO-a koja nastaje zbog neispunjenja ugovorne obveze, jer tuženik ne traži naknadu štete koja mu je time prouzročena, nego vraćanje onoga što je plaćeno za uslugu koja nije izvršena. S obzirom na to da je iznos od 376,00 eura plaćen na temelju sklopljenog ugovora o djelu (prihvaćanjem ponude) i da je ta pravna osnova otpala jer je ugovor raskinut zbog neispunjena tuženikove obveze, doista je riječ o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO-a.

14. Žalitelj ne osporava činjenicu da je tuženiku sporni iznos uplatio TZ, a ne tužitelj, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da on nema pravo tražiti od tuženika vraćanje toga iznosa. U takvoj pravnoj situaciji nije bilo ni potrebno ispitivati je li tuženik sporni iznos vratio ŠZ, jer ta činjenica nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari.

15. Neovisno o tome, zbog žalbenih navoda, potrebno je dodati da novčana obveza ne prestaje samo plaćanjem, nego može prestati i prijebojem međusobnih tražbina (članak 195. ZOO-a), pa u tome slučaju dužnik ni ne može dostaviti dokaz o uplati. Prijeboj međusobnih tražbina nastaje onda kada jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj (članak 196. ZOO-a). Tuženik je u svojim poslovnim knjigama iskazao takav način prestanka svoje obveze tako da je umanjio svoju tražbinu prema ŠZ za iznos tražbine koju je TZ imao prema tuženiku za vraćanje iznosa od 376,00 eura. To je, dakle, bila ona poslovna transakcija vidljiva u knjigovodstvenoj kartici koju žalitelj naziva „preknjižavanjem“.

16. Prema tome, pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, ti razlozi su jasni i nisu međusobno proturječni, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju ukazuje žalitelj. Nisu učinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u ovom sporu male vrijednosti, pazi po službenoj dužnosti.

17. Na utvrđene činjenice ne može se primijeniti odredba članka 1045. ZOO -a pa nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna nego taj dio rješenja pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga u ovom žalbenom postupku nije ispitivano je li ta odluka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 14. svibnja 2026.

Sudac

Lenka Ćorić