Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-60/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optužene ĐH, zbog kaznenog djela iz članka 178. stavka 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optužene ĐH podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. K-331/2024 od 9. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene ĐH kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. K-331/2024 od 9. prosinca 2024., nakon što je prethodno na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP/08-24) stavljen izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Splitu posl. br. K-1113/2016 od 1. rujna 2017. protiv optužene ĐH zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11, proglašena je krivom optužena ĐH da je počinila produljeno kazneno djelo krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a primjenom odredbe članka 56. KZ/11 izrečena joj uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđena, u trajanju od šest mjeseci, neće izvršiti ukoliko optužena u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08-24 optužena ĐH obvezana je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 265,46 EUR, od čega iznos od 151,31 EUR odnosi se na trošak grafološkog vještačenja, a iznos od 114,15 EUR na paušal.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena ĐH, po branitelju Emilu Šeparoviću odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optužena oslobodi "od odgovornosti za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, odnosno da optužba bude odbijena u cijelosti", a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optužene ĐH nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) optužena u žalbi navodi da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza, jer da se u razlozima presude ne navodi niti jedan dokaz da je optužena inkriminirane prigode 27. listopada 2014. koristeći mobitel pozivnog broja [broj telefona] lažno se predstavila kao OH uz navođenje njenih osobnih podataka i zaključila jedan pretplatnički ugovor s operaterom ... za mobilni telefon 'Huawei Ascend P7', navedenog dana s tog telefonskog broja nije izvršen poziv prema navedenom trgovačkom društvu, da iz očitovanja tog istog trgovačkog društva proizlazi da je optužena bila angažirana u istom posredstvom agencije za zapošljavanje od 30. travnja 2017. Nadalje, da iz očitovanja trgovačkog društva ... od 29. siječnja 2019. proizlazi da je optužena u spornom razdoblju bila zaposlena kod tog trgovačkog društva koje je bilo partner teleoperateru ... u razdoblju od 17. rujna 2014. do 31. listopada 2014.

6.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama optužene ĐH, nema nikakve proturječnosti između izreke presude i razloga presude u pogledu kaznenog djela za koje je optužena proglašena krivom jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno jasni i bez proturječnosti, a niti po nalaženju ovog drugostupanjskog suda o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Naprotiv, sud prvog stupnja je savjesno ocijenio svaki dokaz za sebe i u svezi s ostalim dokazima, uključujući i obranu optužene i na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje za djelo za koje je optužena ĐH proglašena krivom. Druga je stvar što žaliteljica takvu ocjenu dokaza od strane suda prvog stupnja i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu slijedi obrazloženje u osvrtu na tu žalbenu osnovu.

7. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 optužena ĐH nalazi u tvrdnji da je privilegirani svjedok ZH, njen otac, na ročištu rasprave održanom 9. prosinca 2024. je ispitan protivno odredbi članka 285. stavka 3. ZKP/08, jer da isti od strane suda nije pravilno upozoren da je oslobođen obveze svjedočenja u smislu naprijed navedene zakonske odredbe.

7.1. Međutim, suprotno takvim tvrdnjama žaliteljice, na ročištu održanom 9. prosinca 2024. uređujuća sutkinja je svjedoka ZH, oca optužene, sukladno odredbi članka 285. stavka 1. i 3. ZKP/08, poučila o pravu na blagodat nesvjedočenja, odnosno da je oslobođen obveze svjedočenja kao otac optužene te je upozoren da će njegov iskaz, ako se odluči svjedočiti, bez obzira na njegovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, a na takvo upozorenje uređujuće sutkinje svjedok je odgovorio da je shvatio upozorenje i da želi svjedočiti. Dakle, privilegirani svjedok ZH je po uređujućoj sutkinji na ročištu rasprave održanom 9. prosinca 2024. pravilno upozoren sukladno odredbi članka 285. stavka 1. i 3. ZKP/08, na što je prvostupanjski sud i upućen u ukidnoj odluci ovog suda posl. br. Kž-49/2024-4 od 29. veljače 2024. Uostalom, na tom istom ročištu, kada je ispitan privilegirani svjedok ZH, bio je nazočan i branitelj optužene, dakle odvjetnik, te nije imao nikakvu primjedbu na upozorenje koje je uređujuća sutkinja dala naprijed spomenutom privilegiranom svjedoku, a niti je za to imao razloga jer, kao što je naprijed navedeno, isti je potpuno pravilno upozoren sukladno odredbi članka 285. stavka 1. i 3. ZKP/08.

8. Stoga, protivno žalbenim navodima optužene u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08, a niti je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optužene iz ove žalbene osnove nije osnovana.

9. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 3 ZKP/08), optužena ističe da je nastupila zastara kaznenog progona za kazneno djelo za koje je proglašena krivom.

9.1. Protivno toj tvrdnji optužene, nije nastupila zastara kaznenog progona za kazneno djelo za koje se optužena tereti za koje je proglašena krivom. Naime, optužena ĐH tereti se za kazneno djelo krivotvorenja isprave (produljeno) iz članka 278. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11, za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora do tri godine. Odredbom članka 81. stavka 1. alineja 5 KZ/11 propisano je da kazneni progon zastarijeva nakon deset godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora duža od jedne godine, a kako se optužena tereti da je predmetno kazneno djelo počinila u listopadu 2014., zastara kaznenog progona nastupila bi u listopadu 2024. Međutim, odredba članka 81. stavka 3. KZ/11 propisuje da ako prije proteka rokova iz stavka 1. navedenog članka je donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je donio presudu pod posl. br. K-1113/2016-27 od 26. svibnja 2023., kojom presudom je optužena ĐH bila proglašena krivom da je u stjecaju počinila kazneno djelo zlouporabe osobne isprave iz članka 280. stavka 1. KZ/11 i produljeno kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11, koja presuda je u odnosu na kazneno djelo iz članka 278. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11 ukinuta odlukom Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Kž- 49/2024-4 od 29. veljače 2024., a u odnosu na kazneno djelo iz članka 280. stavka 1. KZ/11 istom tom odlukom odbijena je optužba (zbog nastupa zastare kaznenog progona za to kazneno djelo) protiv optužene ĐH.

9.2. Dakle, u odnosu na kazneno djelo iz članka 278. stavka 1. KZ/11, budući je zastarni rok sukladno odredbi članka 81. stavka 3. KZ/11 produljen za dvije godine, jer je naprijed spomenuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu donesena prije proteka rokova iz stavka 1. navedenog članka zakona, odnosno u konkretnom slučaju prije proteka deset godina, pa zastara kaznenog progona za navedeno kazneno djelo protiv optužene ĐH nastupa u listopadu 2026.

10. Daljnju povredu kaznenog zakona optužena nalazi u tvrdnji da inkriminiranim ponašanjem nisu ostvarena obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11 za koje je proglašena krivom, jer terećenim postupanjem nije niti izradila lažnu ispravu, niti je preinačila pravu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava niti je takvu ispravu nabavila radi uporabe ili je uporabila kao pravu ili na drugi način učinila dostupnom drugome radi uporabe.

10.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama, u inkriminiranom ponašanju optužene ostvarena su obilježja kaznenog djela za koje je proglašena krivom, jer je izradila lažne isprave s ciljem da se iste uporabe kao prave te su u konkretnom slučaju i uporabljene kao prave, što je sve jasno razvidno iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je optužena proglašena krivom.

11. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. KZ/11 ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi na štetu optužene bio povrijeđen kazneni zakon.

12. Nije osnovana žalba optužene ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Protivno žalbenim navodima, koji se u suštini svode na ponavljanje obrane optužene dane u dosadašnjem tijeku postupka, te preocjenjivanja zaključaka suda prvog stupnja na temelju subjektivnog viđenja stanja stvari, prvostupanjski sud je savjesnom i kritičnom ocjenom obrane optužene i provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo ispravan zaključak da je optužena počinila kazneno djelo za koje je proglašena krivom.

12.1. Naime, u odnosu na zaključenje pretplatničkog ugovora na ime NH s operaterom ... za mobilni telefon, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da iz zahtjeva za mobilnim uslugama ... broj: [osobni identifikacijski broj] od 27. listopada 2014. je razvidno da je taj zahtjev zaprimljen putem mobilnog telefona broja [broj telefona] za koji nije registriran korisnik, ali iz uvida II. Policijske postaje Split u zbirke i registre podataka navedenog telekomunikacijskog broja za taj broj mobilnog telefona proizlazi da je korisnik istog učestalo komunicirao s ZH, ocem optužene ĐH, DH, polusestrom optužene ĐH, MH, tadašnjim partnerom optužene te PH s kojom je optužena radila određeno vremensko razdoblje i s kojom je optužena, kako je navela u svojoj obrani, bila u dobrim odnosima. Sve to, ispravno zaključuje prvostupanjski sud, ukazuje na činjenicu da je upravo optužena ĐH koristila navedeni broj mobitela, a činjenica je da je upravo s tog broja mobitela zatraženo sklapanje pretplatničkog ugovora u ime oštećene NH od teleoperatera ... dana 27. listopada 2014. Obzirom na takva utvrđenja, s pravom je prvostupanjski sud iskaz svjedoka ZH, oca optužene, u kojem je tvrdio da je upravo s naprijed navedenog broja dobio više poziva u tom vremenskom razdoblju, ali da on nije odgovarao na te pozive jer da je pretpostavio da se netko s njim ruga, sugerirajući da je netko drugi, a ne njegova kćerka optužena ĐH, koristio taj broj mobitela, cijenio kao životno nelogičan i neuvjerljiv, jer ne samo što je u suprotnosti s brojem poziva koje je primio s tog broja mobitela, već bi od osobe koja je koristila taj telefonski broj, kako osnovano primjećuje prvostupanjski sud, zahtijevalo iznimnu pažnju i namjeru da se upravo optužena ĐH dovede u vezu s korištenjem tog broja mobitela, a oštećena NH odlučno negira da bi ona naručila, odnosno zatražila zasnivanje pretplatničkog odnosa za mobilni telefon 'Huawei Ascend P7'.

12.2. U odnosu na dva zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa na obrascima trgovačkog društva ..., za kupnju mobitela marke 'Nokia Lumia 630' i 'Samsung C3590' na ime NH, provedenim grafološkim vještačenjem nesporno je utvrđeno da NH nije skriptor potpisa na ta dva zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa za kupnju naprijed navedenih mobitela kod trgovačkog društva Vipnet d.o.o., te da nema temelja za identifikaciju kao skriptora spornih potpisa optužene ĐH zbog činjenice da su ti potpisi pisani jednostavnim grafijskim izrazima, bez osobito vrijednih rukopisnih značajki, dakle grafološkim vještačenjem je nesporno utvrđeno da NH nije potpisala spomenute zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa, a njeni podaci obzirom na odnos s optuženom ĐH, da su zajednički koristile stan, bili su dostupni optuženoj, a ista je imala i motiv to napraviti kako bi fiktivno prikazala ostvareni uspjeh na poslu i u svezi toga odgovarajući bonus. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je posve neživotno i nelogično da je oštećena NH to napravila obzirom da je odmah po zaprimanju računa i prijemu mobilnih uređaja stornirala pretplatničke zahtjeve na svoje ime i mobilne telefone odnijela u policijsku postaju. Uz to, adresa koja je navedena za primanje računa je oštećenoj nepoznata, zbog čega prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je upravo optužena navela fiktivnu adresu za slanje računa jer je unaprijed znala da pretplatnički odnos neće biti realiziran, budući joj je za dobivanje bonusa bilo bitno samo aktiviranje zahtjeva oštećene u sustavu teleoperatera. Nadalje, iz dopisa trgovačkog društva ... proizlazi da su predmetni sporni ugovori koji glase na ime oštećene prijavljeni upravo od strane optužene ĐH, njihove tada prodajne predstavnice.

12.3. Dakle, budući da optužena žalbenim navodima ničim nije dovela u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je proglašena krivom, žalba optužene zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

13. Kako u smislu članka 478. ZKP/08 žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu. Dakle, ispitujući žalbu optužene u okviru žalbenog razloga zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i vrednovao sve utvrđene olakotne okolnosti na strani optužene, pa kod izostanka otegotnih okolnosti na njenoj strani, uz cijenjenje stupnja krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, količine kriminalne aktivnosti za koju je optužena proglašena krivom i svrhe kažnjavanja, optuženu osudio na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom optuženoj na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora na koju je osuđena, u trajanju od šest mjeseci, neće izvršiti ukoliko optužena u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, osnovano cijeneći da optužena i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, a da je izrečena kaznena sankcija primjerena da utječe i na druge da se klone činjenja istih ili sličnih kaznenih djela.

14. Iz iznesenih je razloga žalbu optužene ĐH valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš