Poslovni broj: Usž-6/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CZ, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Irena Plevnjak, odvjetnica u Zagrebu, Charlesa Darwina 6G, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sisak, Sisak, Ivana Meštrovića 21, radi poništenja rješenja o zasnivanju posvojenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4621/2025-2 od 26. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4621/2025-2 od 26. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.).
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tužba nedopuštena , jer je podnesena u odnosu na pravomoćno rješenje o zasnivanju posvojenja. Poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj je predmet upravnog spora između ostalog i ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, te da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Navodi da joj je nezakonitim postupanjem tuženika, koji je nije obavijestio o pokretanju postupka posvojenja njezine kćeri, povrijeđeno pravo na poštovanje obiteljskog života zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer joj je onemogućeno vraćanje roditeljske skrbi. Poziva se na odredbu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku, pri tome tumačeći navedenu zakonsku odredbu na način da je za stjecanje pravomoćnosti upravnog akta nužno i pokretanje upravnog spora, a što joj je onemogućeno rješenjem prvostupanjskog suda kojim je odbačena tužba. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba uz obrazloženje da ne postoje pretpostavke za vođenje spora, jer je tužba podnesena protiv pravomoćnog rješenja donesenog u upravnom postupku, koje ne može biti predmet upravnog spora.
5. Predmetnom tužbom tužiteljica je tražila poništenje rješenja o zasnivanju posvojenja njezine malodobne kćerke ĐZ od 30. rujna 2022., a koje rješenje nije dostavljeno uz tužbu. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost tog rješenja navodeći da je doneseno na temelju nezakonito provedenog postupka posvojenja, te ukazuje da je pokrenula postupak radi vraćanja prava na roditeljsku skrb u odnosu na njezinu malodobnu kćer ĐZ, koji se vodi pred Općinskim sudom u Sisku pod poslovnim brojem R1 OB-180/2025.
6. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
7. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ne postoje procesne pretpostavke za pokretanje upravnog spora. Tužiteljica prema njezinim navodima nije sudjelovala u upravnom postupku u kojem je doneseno rješenje o zasnivanju posvojenja (30. rujna 2022.), a koje je u trenutku podnošenja tužbe pravomoćno, pa nije ovlaštena ustati tužbom pred upravnim sudom radi osporavanja navedenog rješenja.
8. Imajući u vidu naprijed navedeno, pogrešno zaključuje tužiteljica da joj je postupanjem suda povrijeđeno pravo na pristup sudu zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava, izraženom u nizu odluka, pravo na pristup sudu nije apsolutno. Ono je podvrgnuto ograničenjima koje reguliraju države, koje pitanje ima izvjesnu slobodu procjene. Odredbama Zakona o upravnim sporovima jasno su propisane pretpostavke za pokretanje spora u odnosu na predmet upravnog spora.
9. Žalbene prigovore u pogledu ostvarenja prava zajamčenih člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svezi vraćanja roditeljske skrbi, tužiteljica može isticati u postupku pokrenutim pred Općinskim sudom u Sisku.
10. S obzirom na to da tužiteljica u žalbi ne iznosi navode kojima bi dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) odlučeno je kao u točki I. izreke.
11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
