Poslovni broj: Usž-914/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽK, državljanina Narodne Republike Bangladeš, koji trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, a kojeg zastupa opunomoćenica ČK, pravnica u udruzi "Bez granica", Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8C, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, Kutina, Sisačka 3, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5199/2025-14 od 30. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, Us I-5199/2025-14 od 30. siječnja 2026. II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

i

r i j e š i o  je

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, Us I-5199/2025-14 od 30. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/25-06/11016, URBROJ: 511-01- 213-25-2 od 1. prosinca 2025. Točkom II. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da opunomoćeniku tužitelja, pružatelju prave pomoći, isplati iznos od 1.000,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć . Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika, tužitelju kao tražitelju međunarodne zaštite, određena je mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike (točka 1. izreke) te je ograničenje slobode kretanja određeno u trajanju od tri mjeseca od dana uručenja tog rješenja (točka 2. Izreke).

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude, kao i protiv rješenja prvostupanjskog suda iz svih žalbenih razloga. Ponavlja navode kako nije obrazloženo određivanje najstrože mjere te smatra kako je tuženik mogao primijeniti blažu mjeru. Smatra kako su povrijeđena načela pravičnog postupka uslijed čega trpi štetu zbog oduzimanja slobode. Navodi kako nisu ocijenjene odlučne činjenice i dokazi te kako okolnost da tužitelj nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ranije, ne može samo po sebi upućivati na zaključak osnovanosti osporavanog rješenja. Navodi kako mu je poslodavac rekao da ga nitko nema pravo istjerati iz zemlje jer su oni podnijeli zahtjev da se regulira njegov boravak i rad, a namjera mu je bila zakonito boraviti u Hrvatskoj. Smatra kako nije uzet u obzir njegov zahtjev za međunarodnom zaštitom te je izostala strogo individualizirana procjena određene mjere te određena mjera nije razmjerna niti po njenom trajanju jer smatra da je mogla biti kraća. Prigovora u odnosu na razloge odbijanja predloženog odgodnog učinka tužbe te smatra kako nije razmotren javni interes i prava trećih. Predlaže usvojiti žalbu, sve uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te da je individualna procjena u odnosu na tužitelja pravilno provedena. Navodi kako je tužitelj namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio tek 18 dan nakon smještaja u Prihvatni centar iako je imao mogućnost to učiniti puno ranije. Ističe kako je u provedenom postupku utvrđeno da tužitelj ne ispunjavanja uvjete za pružanje međunarodne zaštite, slijedom čega je odbijen njegov zahtjev. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24 i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

6. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno utvrdio da je pobijano rješenje o ograničenju slobode kretanja na zakonu osnovano.

7. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je prvostupanjski sud naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Mjera ograničavanja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance tužitelju je određena na temelju članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/12, 33/23 i 17/25 , dalje: ZMPZ), radi provedbe postupka prisilnog udaljenja, polazeći od opravdane pretpostavke da tužitelj traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje mjere o protjerivanju.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je određena mjera u odnosu na tužitelja zakonito određena, pri čemu je uzeo u obzir i cijenio okolnost da tužitelj nije, kada je došao u Republiku Hrvatsku (2.7.2024.), sam otišao na policijsku postaju izraziti namjeru za međunarodnom zaštitom.

10. Nadalje, tužitelj je boravio u Republici Hrvatskoj od 2. srpnja 2024., a namjeru za odobrenje međunarodne zaštite izjavio je tek 1. prosinca 2025. kada je doneseno pobijano rješenje, pri čemu je isto tako utvrđeno da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb od 13. studenog 2025. u odnosu na tužitelja određeno protjerivanje.

11. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavka 2. točku 7. ZMPZ-a i odredio smještaj tužitelja u Prihvatni centar.

12. U odnosu na prigovor tužitelja o mogućnosti izricanja blažih mjera, prvostupanjski sud se rukovodio razlozima određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, te je pravilno obrazložio kako se blaže mjere ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje cilja, naročito imajući u vidu da je tužitelju 14. srpnja 2025. od strane policijskih službenika za nezakonite migracije izdano i uručeno rješenje o povratku po kojem je bio dužan napustiti EGP u roku od petnaest dana, a po kojem rješenju nije postupio.

13. Imajući u vidu naprijed navedeno, provedeni dokazi u upravnom postupku i sporu ukazuju na pravilnost pobijane presude te po ocjeni ovog Suda, tužitelj navodima iz žalbe, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

14. U odnosu na rješenje o odbijanju odgodnog učinka tužbe, prvostupanjski sud je obrazložio kako je imao u vidu iskaz tužitelja dan na ročištu 30. siječnja 2026. te nije našao da postoje specifične okolnosti konkretnog koje bi opravdale dopuštanje odgodnog učinka, primjenom članka 42. ZUS-a.

15. Po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za određivanja odgodnog učinka tužbe te se prigovori tužitelja u odnosu na isto rješenje nisu mogli ocijeniti osnovanima, poglavito imajući u vidu da bi s obzirom na sva utvrđenja iz provedenog postupka, takva mjera u konkretnom slučaju dovela u pitanje osiguranje dostupnosti tužitelja za postupak međunarodne zaštite.

16. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude i rješenja niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a žalbu odbiti kao neosnovanu.

17. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu, Sud nije našao osnovanim njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti.

18. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska