Poslovni broj: Usž-620/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici Saša Laurić i Dražen Bukovec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuković i Lalić d.o.o. Split, Hrvatske mornarice 1d , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi naknade troškova upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2119/2024-4 od 29. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2119/2024-4 od 29. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-04/24-01/88, urbroj: 338-01-06-05-24-02 od 26. srpnja 2024. i dopunskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, klasa: UP/I-502-04/18-01/09, urbroj: 338-17-02-01-24-16 od 29. travnja 2024., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko dopunsko rješenje Regionalnog ureda Split od 29. travnja 2024., te je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje troška sastava žalbe u iznosu od 300,00 eura. Navedenim dopunskim rješenjem od 29. travnja 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da joj se prizna pravo na naknadu troškova upravnog postupka koji su prethodili donošenju rješenja, klasa: UP/I 502-04/18-01/09, urbroj: 338-17-02-01- 24-12 od 24. siječnja 2024.
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih zakonskih razloga iz članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da je zaključak prvostupanjskog suda neodrživ, arbitraran i protivan odredbama Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske i odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Poziva se na članak 31. stavak 1. i 2. Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu, prema kojem su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni te ih je dužna poštovati svaka fizička i pravna osoba, a sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su u okviru svog ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda. Navodi da se ne radi o obnovi postupka povodom podnesenog izvanrednog pravnog lijeka u upravnom postupku, već o nalogu danom u odluci Ustavnog suda, kojom su ukinute presuda Visokog upravnog suda, Upravnog suda u Splitu, te rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, i predmet je vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom javnopravnom tijelu. S obzirom da je njezin prvotni zahtjev pravomoćno odbijen, a da je Ustavni sud utvrdio da su odluke sudova i javnopravnih tijela nezakonite i nisu u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, prvostupanjsko tijelo moralo je odlučiti o njezinom pravu po naredbi Ustavnog suda Republike Hrvatske, pa je time pokrenulo postupak po službenoj dužnosti. Navodi da je opunomoćila odvjetnika za zastupanje pred javnopravnim tijelima, te smatra da je neodrživ stav da bi svaka stranka trebala snositi svoje troškove. Poziva se na članak 161. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku , jer je postupak obnovljen po službenoj dužnosti povodom odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske S tim u vezi poziva se na shvaćanje Vrhovnog suda u presudi, poslovni broj: U-zpz-44/2016-6 od 14. srpnja 2021. i presudu Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-4003/21-2 od 10. veljače 2022. Predlaže Sudu da poništi pobijana rješenja, te donese odluku o troškovima upravnog postupka i upravnog spora koji su opravdani i uteme ljeni na posebnom propisu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Drži da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za ljudska prava i temeljnih sloboda. Poziva se i na predmete Europskog suda Airey protiv Irske, De Haes i Gijsels protiv Belgije. Traži trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da pravno zastupanje po odvjetniku u konkretnom predmetu, kao niti u drugim upravnim postupcima koji se vode pred Zavodom i tijelom nadležnom za odlučivanje o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja te pravima iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora, nije uvjet za sudjelovanje u postupku već isključivo ovisi o volji svake pojedine stranke, pa javnopravno tijelo koje vodi postupak ne može imati obvezu povrata tako nastalih troškova. Napominje kako se u konkretnom predmetu radi o osiguranici koja je i sama odvjetnica te je za pretpostaviti kako ima dovoljno znanja i sposobnosti za samostalno zastupanje. Nadalje, navodi da tužiteljica nije zatražila trošak sastava zahtjeva za donošenje prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2018., kao ni žalbe na to rješenje u iznosu od 300,00 eura, prilikom podnošenja istih, već je to zatražila tek naknadno u žalbi na prvostupanjsko rješenje od 31. kolovoza 2023., te da nema osnove za priznanje traženog troška jer se radi o primjeni članka 45. Zakona o općem upravnom postupku. Također, navodi da je člankom 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ("Narodne novine", broj: 49/02, pročišćeni tekst) propisano da u ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove postupka ako Ustavni sud ne odluči drukčije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Odredbom članka 161. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09., 110/21. – dalje: ZUP) propisano je da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Stavkom 2. istog članka ZUP-a propisano je da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano . Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. (stavak 5. istog članka 161).
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3641/2020 od 27. lipnja 2023. ukinuta presuda ovoga Suda, poslovni broj: Usž.586/19-2 od 5. veljače 2020., presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Uslzs-47/18-6 od 2. studenoga 2018., rješenje tuženika od 8. lipnja 2018. i prvostupanjsko rješenje od 22. ožujka 2018., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Postupajući po odluci Ustavnog suda prvostupanjsko tijelo je prvotno donijelo rješenje od 31. kolovoza 2023., koje je poništeno rješenjem tuženika od 30. studenoga 2023., te je postupajući po uputi tuženika prvostupanjsko tijelo rješenjem od 24. siječnja 2024. tužiteljici za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta za dijete UT, u vremenu od 25. kolovoza 2017. do 2. travnja 2018. priznalo na teret sredstava Zavoda pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice od 4,414 eura po satu.
9. Predmetni upravni postupak pokrenut je na prijedlog tužiteljice radi donošenje dopunskog rješenja od 24. siječnja 2024. za priznanje troška upravnog postupka, upravnog spora, te postupka pokrenutog ustavnom tužbom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (sastav prijedloga 200 eura, žalbe od 300,00 eura, zahtjev za donošenje rješenja od 200,00 eura, sastav tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske od 2.000, 00 eura, sastav žalbe protiv presude Upravnog suda u Splitu od 414,75 eura, zastupanje pred upravnim sudom od 331. 83 eura, sastav tužbe upravnom sudu od 331,83 eura).
10. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je osporeno rješenje kojim je potvrđeno dopunsko rješenje, te odbijen zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe, doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava. Imajući u vidu da je predmetni upravni postupak, u odnosu na koje je podnesen zahtjev za naknadu troška, pokrenut na zahtjev tužiteljice kao stranke, pravilno je zaključeno da nema zakonske osnove za priznanje prava na naknadu troška pravnog zastupanja u upravnom postupku, kako to tužiteljica neosnovano smatra.
11. Naprijed navedenom Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 27. lipnja 2023. predmet je vraćen na ponovni postupak radi otklanjanja povreda Ustavom zajamčenog prava, u postupku koji je bio pokrenut na zahtjev tužiteljice, a ne u postupku koji je bio pokrenut po službenoj dužnosti. Stoga se tužiteljica neosnovano poziva na članak 161. stavak 5. ZUP-a., niti su odluke koje navodi u žalbi od utjecaja na drugačiju odluku u ovom postupku. Troškovi upravnog spora ne predstavljaju trošak upravnog postupka za koji bi javnopravno tijelo bilo nadležno odlučivati, dok o troškovima postupka pokrenutim pred Ustavnim sudom odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske prema članku 23. i 80. Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
12. Žalbeni navodi nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
13. Odluka o trošku upravnog spora utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska