Poslovni broj: Usž-2657/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Popović, odvjetnik u Splitu, Poljička cesta 1c, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, radi određivanja invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-534/2024-6 od 3. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-534/2024-6 od 3. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 141-02/23-03/01178211996, urbroj: 341-99-06/2-23-6102 od 24. siječnja 2024., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, klasa:
UP/I 141-02/23-03/01178211996, urbroj: 341-18-06/2-23-57667 od 7. studenoga 2023. kojim je tužitelju odbijen zahtjev za određivanje invalidske mirovine.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe da je zaključak suda u suprotnosti s materijalnim dokazima u spisu i dokazima koji su dostavljeni uz tužbu, te se poziva na uvjerenje Odsjeka za pitanja evidencije iz oblasti vojne obveze Mostar, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Čapljina od 2. veljače 2024. i uvjerenje Odsjeka za pitanja evidencije iz oblasti vojne obveze Mostar, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar od 2. veljače 2024., prema kojima je njegov osobni čin natporučnika preveden u čin satnika, te je u trenutku stradavanja imao osobni čin satnika. Navodi da navedeno proizlazi iz dopisa Ministarstva obrane, Bosne i Hercegovine od 5. ožujka 2014. te uvjerenja Odsjeka za pitanja evidencije iz oblasti vojne obveze Mostar, od 29. kolovoza 2023. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno navodi da sud ni tijela uprave nisu nadležni za utvrđivanje osobnog čina, ustrojbenog mjesta ili policijskog zvanja, te da je navedeno u suprotnosti sa odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji i odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Pojašnjava da je prema pravnim propisima Bosne i Hercegovine stekao status dragovoljca Domovinskog rata, posjeduje osobni čin u HVO-OS BIH "natporučnik“ koji je temeljem zapovijedi članova Predsjedništva BiH o uvođenju novih članova u VF BiH od 19. studenoga 1997. i zapovjedi Ministarstva FMO o prevođenju pričuvnih dočasnika, časnika i generala bivše Armije RBiH i HVO- a u činove pričuvnih dočasnika, časnika i generala VF BiH od 9. ožujka 2004., preveden u čin VF BiH satnik, te je u trenutku stradavanja obnašao dužnost V. Bojne vojne policije, fč.: satnik. Smatra da se ovakvim postupanjem javnopravnih tijela krše njegova ustavna prava, te se poziva se na odredbe članka 14., 26. i 57. Ustava Republike Hrvatske, kao i na pojedine odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu te u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija niti oni dovode do drugačije odluke.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio sporu pokrenut na zahtjev tužitelja, pripadnika HVO-a, od 11. rujna 2023., kojim je zatražio ponovni obračun invalidske mirovine prema osobnom činu satnika .
8. U obrazloženju pobijane presude iznesene su činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog tijela te su ocijenjeni provedeni dokazi, kao i navodi tužbe i dani razlozi koji, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućuju na osnovanost odbijanja tužbenog zahtjeva.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj: 338352 od 9. kolovoza 2021. počevši od 29. travnja 2020. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, koji je djelomice nastao kao posljedica ranjavanja (20%) zadobivenog u ratu u Bosni i Hercegovini i 80% zbog bolesti izvan ratnih okolnosti, prema odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine, broj: 157/13 do 120/16,dalje: ZOMO) i članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, dalje: ZHBDR). Pripadajuća svota mirovine tužitelja izračunata je od osnovice za čin i ustrojbeno mjesto zapovjednika satnije u skladu s člancima 31., 34. i 142. ZHBDR-a, od 29. travnja 2020. iznosi 1395,62 kn mjesečno, s time da je umjesto te mirovine određena najniža mirovina u iznosu od 2224,93 kn mjesečno, prema članku 49. ZHBDR-a.
10. Člankom 34. ZHBDR-a propisano je da se utvrđivanje vrijednosnog boda za određivanje invalidske mirovine iz članka 31. ovoga Zakona određuje prema ustrojbenom mjestu odnosno zvanju hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili osobnom činu u godini koja prethodi godini u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu, i to prema osnovicama navedenim u tom članku.
11. Prema članku 14. stavku 3. ZHBDR-a pod pripadnikom borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane iz stavka 2. ovoga članka u smislu ovoga Zakona podrazumijeva se pripadnik Hrvatskog vijeća obrane i policije Hrvatskog vijeća obrane koji je sudjelovao u oružanom otporu i djelovao u izravnoj vezi s pružanjem otpora u obrani suvereniteta od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996.
12. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj stradao 2. srpnja 1993., te da nije imao osobni čin satnika, a obnašao je dužnost zapovjednika satnije 5. bojne vojne policije (razdoblje od 28. svibnja 1992. do 31. listopada 1993.). Navedeno je utvrđeno prema službenim podacima koji su zatraženi od nadležnog tijela Bosne i Hercegovine (dopis Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sektora za pitanja evidencije iz vojne oblasti, Sarajevo od 30. listopada 2023., te uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencije iz oblasti vojne obveze Mostar, Grupe za pitanje evidencije iz oblasti vojne obveze Mostar, VFMB-12 od 18. listopada 2023.). Nadalje, za tužitelja ne postoje podaci o njegovom osobnom činu tijekom Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini (dostavljena potvrda istog Odsjeka od 18. listopada 2023.).
13. Stoga je temeljem navedenih dokaza, a sukladno mjerodavnim, naprijed citiranim propisima, pravilno zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti za ponovno određivanje invalidske mirovine na osnovi sudjelovanja u ratu u Bosni i Hercegovini od osnovice za čin satnika, jer tužitelj nije imao osobni čin, već mu je invalidska mirovina pravilno izračunata prema ustrojbenom mjestu zapovjednika satnije. Okolnost i koje je tužitelj isticao tijekom postupka, te sada u podnesenoj žalbi, nisu odlučne s obzirom da je tužitelj obnašao dužnost zapovjednika satnije, te tijekom Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini (od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996.) nije imao osobni čin.
14. U odnosu na ostale navode iznesene u tužbi ističe se da je tužitelju omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku, dok je prvostupanjski sud donio presudu nakon održane usmene i javne rasprave i nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a.
15. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
16. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS -a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
17. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS -a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
