Poslovni broj: Usž-1199/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UR, državljanina Savezne Demokratske Republike Nepal, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, OIB: 36162371878, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5321/2025-5 od 10. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5321/2025-5 od 10. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/4697, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 27. studenog 2025. Točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu, a točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Rješenjem tuženika od 27. studenog 2025. odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio UR, rođen **.**.2002. u mjestu [adresa], Savezna Demokratska Republika Nepal, državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal; u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja UR dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
3. Protiv točke I. izreke presude prvostupanjskog suda žalbu je podnio tužitelj radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome da sud nije uzeo u obzir psihološki aspekt tražitelja međunarodne zaštite koji često traumatična iskustva iznose tek nakon stjecanja povjerenja u institucije. Navodi da se u obrazloženju presude ne ocjenjuju izvješća međunarodnih organizacija o nasilju nad kršćanima u Nepalu tijekom 2025. Smatra da sud pogrešno zaključuje da prosvjedi nemaju religijsku dimenziju, zanemarujući djelovanje hinduističkih skupina koje ga ugrožavaju. Ističe da je sud pogrešno primijenio pravo smatrajući da ekonomski motivi – vraćanje duga, automatski isključuju status izbjeglice. Ističe da tuženik nije dokazao da je unutarnja relokacija u Nepalu za tužitelja realno dostupna i sigurna s obzirom na to da se širi vjerska netrpeljivost u zemlji. Predlaže poništiti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj u žalbi ne iznosi nove činjenice, pa zaključuje da žalbu podnosi radi nezadovoljstva presudom. Navodi da je činjenično stanje točno i potpuno utvrđeno i pravilno primijenjen odgovarajući propis. Ostaje kod shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovoru na tužbu te predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26.- odluka Ustavnog suda RH, - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Naime, suprotno navodima tužitelja prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi 10. ožujka 2026. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane odredbe članaka 20., 21. i 38. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ 70/15. , 127/17. , 33/23. i 17/25.) te Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20.,114/22. , 151/22. i 40/25.). Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao dostatno obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe.
8. S obzirom na postojeće podatke spisa, prema ocjeni ovoga Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj u upravnom postupku (saslušan na zapisnik 14. srpnja 2025. i 26. studenog 2025.) i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. Naime, sud je kao i tuženik, s obzirom na postojeća izvješća, osnovano zaključio da se stanje u zemlji podrijetla tužitelja ne može okarakterizirati kao stanje opće nesigurnosti te je, imajući na umu sigurnosnu i političku situaciju u zemlji, izvješća međunarodnih organizacija i osobne okolnosti koje tužitelj iznosi u postupku i u tužbi (zemlju podrijetla tužitelj je napustio radi ekonomskih razloga , zapošljavanja i vraćanja duga), da je u Republiku Hrvatsku došao na temelju dozvole za boravak i rad, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona.
9. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da osporenim rješenjem, kojim je zahtjev tužitelja odbijen na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
10. Odluke i tuženika i prvostupanjskog suda su donesene i obrazložene prema u konkretnom slučaju mjerodavnim odredbama materijalnog i postupovnog prava, pa ovaj Sud ocjenjuje da tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. Ustavno pravo na pravično suđenje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova. Arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od prakse, nije uzeo u obzir očigledan mjerodavan propis ili je mjerodavno pravo protumačio i primijenio na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini neprihvatljivim (shvaćanje izraženo u nizu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) što ovdje nije slučaj, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u upravnom sporu (nakon održane rasprave u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i predstavnika tuženika ).
12. Stoga je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
