Poslovni broj: Usž-2468/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici Ivo Juričko i Jelena Maljković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o. Split, Ćiril-Metodova 38, OIB: 44481098842, protiv tuženika, Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresirane osobe FG iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ivanka Šamija, odvjetnica iz Splita, Lička 6b, radi ukidanja privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-2865/22-11 od 13. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-2865/22-11 od 13. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-335-06/22-01/590, URBROJ: 529-06-03-02/1-22-2 od 19. listopada 2022. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, KLASA: UP/I-335-02/21-01/01028, URBROJ: 2181/1-06-01-02/03-22-9 od 7. srpnja 2022. i vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točka I. izreke) kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 19. listopada 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, KLASA: UP/I-335-02/21-01/01028, URBROJ: 2181/1-06-01-02/03-22-9 od 7. srpnja 2022. kojom je ukinuto je privremeno rješenje, KLASA: UP/I-335-02/16-01/1722, URBROJ:2181-01-02/053-16-03 od 19. srpnja 2016. kojim je tužiteljici bilo odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, smještajnom objektu vrste apartman , u [adresa]. Razlog donošenja rješenja je činjenica da tužiteljica nema suglasnost suvlasnika predmetne nekretnine da u istoj pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu.
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga. Pogrešnim smatra zaključak prvostupanjskog suda da više ne ispunjava uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu zbog čega joj je nezakonito ukinuto privremeno rješenje. Nesporno je da joj je 2016. izdano privremeno rješenje za pružanje ugostiteljskih usluga; da je njezin suprug DG, na nekretninama označenim kao zemljišne čestice [katastarska čestica] i [katastarska čestica], upisanim u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na kojima su kao suvlasnici upisani suprug tužiteljice za 2170/125440 dijela, zainteresirana osoba za 17920/125440 dijela i još 26 suvlasnika, sagradio objekt u kojem obavlja ugostiteljsku djelatnost.
3.1. Tužiteljica smatra da joj za pružanje ugostiteljskih usluga nije potrebna suglasnost FG. Isti, iako je upisan u zemljišnim knjigama, nije stvarni vlasnik nekretnine. On se gotovo pet godina nije protivio privremenom rješenju, iako je znao da je isto izdano jer živi u neposrednoj blizini. Tužiteljica zbog toga smatra da je prigovor koji je FG podnio 2021. izjavljen izvan roka iz članka 123. Zakona o općem upravnom postupku pri čemu ističe da sud nije obrazložio pitanje njegove. Osim toga, tužiteljica smatra da nisu nastupile nove okolnosti koje bi opravdale ukidanje privremenog rješenja, jer zemljišnoknjižno stanje nije bilo „sređeno“ ni u trenutku kada je rješenje 2016. izdano. Zato smatra da nije moglo doći do prestanka ispunjavanja uvjeta propisanog Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti. Tužiteljica ističe da njezin suprug vodi više parničnih postupaka radi utvrđenja vlasništva nad nekretninama te tvrdi da je vlasništvo stekao dosjelošću, odnosno dugotrajnim poštenim posjedom. Smatra da je pitanje vlasništva prethodno pitanje o kojem ovisi odluka u upravnom sporu.
3.2. Tužiteljica predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar na način da usvoji njen tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava njenu osnovanost i predlaže Sudu da istu odbije. Zainteresirana osoba suvlasnik je nekretnine prema podacima u zemljišnim knjigama i kao takav ima pravo uskratiti suglasnost. Suglasnost svih suvlasnika je nužna jer se radi o poslovima koji prelaze redovito upravljanje nekretninom.
5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, nakon što je u postupku utvrdio sve odlučne činjenice i proveo potrebne dokaze. Navodi da je zainteresirana osoba kao suvlasnik predmetne nekretnine podnijela zahtjev za ukidanje privremenog rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu jer za izdavanje tog rješenja nije dala suglasnost kao suvlasnik nekretnine. Poziva se na zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg proizlazi njezino suvlasništvo, dok tužiteljica tijekom postupka nije dostavila dokaze kojima bi osporila takvo vlasničko stanje. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenja upravnog postupka donesena u pravilno provedenom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode koji su u biti sada ponovljeni u žalbi. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
9. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.; dalje: Zakon) i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje ZV) i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9.1. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju ukinuti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. Zakona koji propisuje da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz uvjet, između ostalih da je vlasnik objekta.
9.2. ZV u članku 39. stavku 1. propisuje da svaki suvlasnik ima pravo odlučivati o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu. Člankom 41. stavkom 1. ZV-a propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja, između ostalih tu je istaknuta i promjena namjene stvari, potrebna suglasnost svih suvlasnika.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede pravila sudskog postupka na koje se tužiteljica poziva. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljici bilo odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u objektu koji se nalazi na nekretnini u suvlasništvu više osoba, među kojima je i zainteresirana osoba. Nadalje proizlazi da je jedan od suvlasnika uskratio suglasnost za obavljanje navedene djelatnosti, zbog čega je nadležno tijelo ukinulo ranije izdano rješenje o odobrenju. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su u konkretnom slučaju prestali postojati uvjeti propisani odredbama Zakona za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Naime, za obavljanje djelatnosti u objektu koji se nalazi u suvlasništvu potrebno je postojanje suglasnosti svih suvlasnika, budući da se radi o radnji koja, što je nesporno među strankama, prelazi okvir redovitog upravljanja zajedničkom nekretninom. Stoga, u situaciji kada jedan od suvlasnika uskrati suglasnost, prestaje postojati jedan od zakonom propisanih uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga, zbog čega je prvostupanjsko upravno tijelo osnovano ukinulo prethodno izdano rješenje. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se osporava utvrđeno vlasničko stanje na predmetnoj nekretnini. Naime, u ovom upravnom sporu ne utvrđuje se pravo vlasništva, već se polazi od stanja upisanog u zemljišnim knjigama, sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige. Okolnosti koje tužiteljica ističe, a koje se odnose na stjecanje vlasništva dosjelošću ili drugačijim pravnim osnovama, mogu biti predmetom odlučivanja u parničnom postupku, ali nisu od utjecaja na zakonitost osporenog upravnog akta.
11. Također, nisu osnovani žalbeni navodi kojima se ističe da je zahtjev za ukidanje rješenja podnesen izvan roka propisanog člankom 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.) za obnovu postupka. U konkretnom slučaju ulaganje prigovora jednog od suvlasnika nije ograničeno rokom. Uskrata odobrenja koja je nesporna rezultirala je situacijom da je nadležno tijelo pravilno utvrdilo da više nisu ispunjeni Zakonom propisani uvjeti za obavljanje djelatnosti. Budući da se radi o trajnim uvjetima koji moraju postojati tijekom cijelog razdoblja obavljanja djelatnosti, njihovo naknadno neispunjavanje predstavlja osnovu za ukidanje rješenja neovisno o proteku vremena.
12. Tužiteljica, sukladno pravilima o teretu dokazivanja u upravnom sporu, nije učinila vjerojatnim svoje tvrdnje niti je dostavila dokaze kojima bi osporila utvrđenja nadležnog tijela.
13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.
14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić