Poslovni broj: Usž-325/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GN, državljanke Ruske Federacije, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, OIB: 36162371878, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5131/2024-7 od 10. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5131/2024-7 od 10. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/42899, URBROJ: 511-01-212-24-16 od 15. studenog 2024. Točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć tužiteljici u ovom upravnom sporu, a točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Rješenjem tuženika od 15. studenog 2024. odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnijela ZN, rođena **.**.1963. u mjestu [adresa], državljanka Ruske Federacije; u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja GN dužna je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljena s područja EGP-a.
3. Protiv točke I. izreke presude prvostupanjskog suda žalbu je podnijela tužiteljica radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome da sud pogrešno zaključuje da ne postoji rizik proganjanja tužiteljice jer je zahtjev njezina sina pravomoćno odbijen. Navodi da se sud poziva na presudu Suda EU (Ahmedbekova), ali je pogrešno primjenjuje. Smatra da status člana obitelji osobe koja je meta vlasti zahtijeva posebnu procjenu ranjivosti, a činjenica da sinu nije odobrena međunarodna zaštita ne eliminira rizik za majku u Čečeniji gdje su odmazde protiv roditelja čija su djeca izbjegla mobilizaciju ili su u sukobu s režimom. Poziva se na izvještaje europskih institucija za ljudska prava u vezi s ljudskim pravima u Čečeniji te navodi da je izbjegavanje regrutacije povezano s ozbiljnim rizikom prisilne mobilizacije, nasilja i kažnjavanja obitelji, a režim cilja pojedince koji su se vratili iz Europe. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i priznati joj pravo na međunarodnu zaštitu ili poništiti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti. Ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovora na tužbu. Ističe da tužiteljica ponavlja navode u vezi s ugroženošću sina, a sebe etiketira kao osobu od interesa vlasti u zemlji podrijetla.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26.- odluka Ustavnog suda RH, - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Naime, suprotno navodima tužiteljice, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužiteljice iznesenih u tužbi. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane odredbe članaka 20., 21. i 38. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ 70/15. , 127/17. , 33/23. i 17/25.), te Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20.,114/22. , 151/22. i 40/25.). Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao valjano obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe.
8. S obzirom na postojeće podatke spisa i prema ocjeni ovoga Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je s obzirom na dokaze koje je iznijela tužiteljica u upravnom postupku (saslušana na zapisnike 3. studenog 2023. i 4. studenog 2024.) i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužiteljice, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. Naime, sud je kao i tuženik, s obzirom na postojeća izvješća, osnovano zaključio da se stanje u zemlji podrijetla tužiteljice ne može okarakterizirati kao stanje opće nesigurnosti te je, imajući na umu sigurnosnu i političku situaciju u zemlji, izvješća međunarodnih organizacija i osobne okolnosti koje tužiteljica iznosi u postupku i u tužbi (eventualna mobilizacija njezinog punoljetnog sina) uz razloge napuštanja zemlje podrijetla uz niz kontradiktornih navoda (npr. u vezi s mobilizacijom sina, njezinog ispitivanja od policije, njezinog statusa izbjeglice u SR Njemačkoj), svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
9. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da osporenim rješenjem, kojim je zahtjev tužiteljice odbijen na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, nije povrijeđen zakon na njezinu štetu.
10. Odluke i tuženika i prvostupanjskog suda su donesene i obrazložene prema u konkretnom slučaju mjerodavnim odredbama materijalnog i postupovnog prava .
11. Stoga je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
