Poslovni broj: Usž-999/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćenici Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, Strojarska cesta 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. policijske postaje Split, OIB: 36162371878, Split, Pojišanska 2, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1537/2025-15 od 12. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1537/2025-15 od 12. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. policijske postaje Split, KLASA: UP/I-216- 04/23-01/2344, URBROJ: 511-12-24-25-2 od 27. svibnja 2025. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika o ukidanju i skraćivanju zabrane ulaska i boravka od 27. svibnja 2025. odbijen je prijedlog za ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka koje se temelji na rješenju o protjerivanju ove Policijske postaje, KLASA: UP/I -216- 04/23-01/2344, URBROJ: 511-12-24-23-1 od 16. listopada 2023.
3. Tužitelj žalbu podnosi protiv prvostupanjske presude i rješenja radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da sud pogrešno zaključuje da odluka tuženika da ga se ne sasluša u upravnom postupku nije od utjecaja jer je trebalo utvrditi jesu li prestali razlozi iz članka 189. Zakona o strancima. Smatra da su mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava na pristup sudu i pravično suđenje. Navodi da sud kao i tuženik odluku temelje na postojanju ranije kaznene osude, bez analize ponašanja tužitelja nakon izdržane kazne, činjenice da nije počinio novo kazneno djelo, da je odmah po izdavanju rješenja napustio Republiku Hrvatsku te je poštivao zabranu ulaska u EGP, što je trebalo ocijeniti. Prigovara odluci o troškovima upravnog spora. Ističe da se u predmetnom slučaju radi o delegiranom predmetu i to delegaciji s Upravnog suda u Zagrebu na Upravni sud u Splitu. Poziva se na članak 11. Zakona o sudovima te ističe da je, neovisno o uspjehu tužitelja, prvostupanjski sud morao odlučiti o troškovima delegacije jer je na raspravu pristupio opunomoćenik tužitelja čije sjedište ureda je u Zagrebu. Predlaže žalbu uvažiti i preinačiti pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda ili ukinuti presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove žalbenog postupka.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu i rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24. i 39/26.-odluka Ustavnog suda RH – ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu. Upravni sud je odluku donio razmatranjem relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao dostatno obrazloženje, ocjenjujući pri tome navode tužbe. Imajući na umu mjerodavne zakonske odredbe u ovom predmetu i to članke 189. i 194. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22. i 151/22. i 40/25. - Zakon) pravilno je tužbeni zahtjev odbijen.
8. Prema podacima spisa, rješenjem Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. policijske postaje Split, KLASA: UP/I-216-04/23-01/2344, URBROJ: 511-12-24-23-1 od 16. listopada 2023. tužitelj je protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri godine, računajući od dana napuštanja EGP-a, odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen te mu je određen rok za dragovoljni odlazak od sedam dana u kojem je dužan napustiti EGP, koji rok počinje teći od prvog dana od dana puštanja državljanina treće zemlje na slobodu s izdržavanja kazne zatvora. Rješenje je doneseno na temelju članka 189. Zakona. Tužitelj je na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Karlovcu od 12. rujna 2022., radi počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavaka 1. i 2. KZ/11 (protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj i drugoj članici EU ili potpisnici Schengenskog sporazuma), proglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci uz primjenu članka 57. KZ/11. Tužitelj je s izdržavanja kazne pušten 16. listopada 2023. i prema podacima spisa istoga dana napustio teritorij Republike Hrvatske i EGP-a (dopis Postaje granične policije Metković od 2. studenoga 2023).
9. Tužitelj je 17. travnja 2025. podnio prijedlog za ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka (članak 194. Zakona) u kojem je u bitnome navedeno da prije nije bio kažnjavan, da je kaznena osuda incidentni slučaj, da nije pokušao ući u EGP, da se bavi ugostiteljskom djelatnošću. Predložio je skratiti zabranu ulaska i boravka na teritorij EGP-a na način da se ista ukine.
10. Osporenim rješenjem tuženika od 27. svibnja 2025. odbijen je prijedlog za ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska (zabrana rješenjem iste Policijske postaje od 16. listopada 2023.), s obrazloženjem da je tužitelj pravomoćno osuđen zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 326. KZ/11, jer je u teretnom prostoru kombi vozila prevozio 15 ilegalnih migranata, državljana Turske, za što se može izreći kazna zatvora od 1 do 8, odnosno 3 do 12 godina, pa tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak te nisu prestali razlozi iz članka 189. Zakona.
11. Imajući na umu konkretan predmet, članak 194. Zakona koji u presudi citira sud, te članak 189. istoga Zakona na temelju kojeg je doneseno rješenje o protjerivanju, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen. Prvostupanjski je sud dostatno obrazložio zašto tužitelj nije saslušan u upravnom postupku.
12. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja.
13. S obzirom na sve podatke spisa predmeta te izričite zakonske odredbe, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
14. Žalbeni navod u vezi s troškom za delegaciju ima se smatrati prijedlogom za donošenje dopunske presude, o čemu odlučuje prvostupanjski sud.
15. Kako je žalba odbijena, to tužitelj nema pravo na trošak za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan
