Poslovni broj: Usž-3811/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LSF , državljanke Demokratske Republike Kongo, s boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Jelavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri j.t.d., Zagreb, Palmotićeva 70, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB:36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5423/2024-11 od 6. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5423/2024-11 od 6. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10513, URBROJ: 511-01- 212-24-18 od 4. studenog 2024. odbijen je zahtjev za odobrenje supsidijarne zaštite tužiteljici te je odbijen zahtjev tužiteljice za trošak upravnog spora (sve detaljno u izreci presude).
2. Navedenim osporenim rješenjem tuženika od 4. studenog 2024. odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu kojeg je podnijela LSF rođena **.**.1987. u mjestu [adresa], država [adresa], državljanka Demokratske Republike Kongo (točka I. izreke). Točkom II. izreke rješenja imenovana je dužna napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja jer će u protivnom biti prisilno udaljena s područja EGP-a.
3. U žalbi protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica navodi u bitnome da je obrazloženje suda nerazumljivo jer nije naveden ni jedan konkretan razlog zašto joj se uskraćuje pravna zaštita. Ističe da je na ročištu navela razloge bijega iz zatvora , koji razlozi su istovjetni onima danim u upravnom postupku. Prigovara obrazloženju suda u vezi njezinih navoda o seksualnom nasilju. Ističe da joj nije osiguran prevoditelj istog spola, što je vidljivo iz zapisnika tuženika od 13. kolovoza 2024. Upire na saslušanje tijekom upravnog spora kada je odlučila dati iskaz o proživljenim traumama. Smatra da je trebalo razmotriti preživjelo seksualno nasilje bez obzira što nije dio činjeničnog supstrata spisa tuženika. Smatra da izostaje obrazloženje suda zašto nije proveo predložene dokaze ako je nakon provedenog saslušanja sud imao sumnju u vjerodostojnost tužiteljice te je sud trebao provesti predloženo vještačenje na okolnos t kapacitiranosti tužiteljice za davanje vjerodostojnog iskaza i pribaviti podatke od Liječnika bez granica, a sve radi utvrđivanja činjenica s obzirom na to da se radi o ženi – žrtvi nečovječnog postupanja, političkog progona i seksualnog nasilja u zemlji podrijetla, da je majka koja nije vidjela dijete od 2016. godine. Upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. U žalbi predlaže izdavanje privremene mjere sukladno članku 42. Zakona o upravnim sporovima. U prijedlogu se poziva na članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i navodi da joj prijeti nepopravljiva šteta povratkom u zemlju podrijetla. Ističe da gubi pravo na smještaj u Prihvatilištu i pravo na rad u Republici Hrvatskoj, ne zna gdje će boraviti. Moli sud da ju zaštiti od protjerivanja jer odgoda izvršenja rješenja nije protivna javnom interesu jer poštuje pravni poredak u Republici Hrvatskoj i dostupna je nadležnim tijelima.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužiteljica osporava činjeničnu i zakonsku osnovu bez da navodi nove činjenice, pa se nameće zaključak da je žalba podnesena radi nezadovoljstva presudom. Ostaje kod shvaćanja iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže žalbu odbiti.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24. i 39/26. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
8. Naime, suprotno navodima tužiteljice, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, te na temelju priloženih dokaza i navoda tužiteljice iznesenih u tužbi i na raspravi od 23. svibnja 2025. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne odredbe članka 20. i članka 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ 70/15., 127/17. i 33/23.) te Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.). Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao iscrpno obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe i iskaz tužiteljice dan na raspravi.
9. S obzirom na podatke spisa, i prema ocjeni ovoga Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je s obzirom na dokaze koje je iznijela tužiteljica u upravnom postupku (saslušana na zapisnike 8. veljače 2024. i 13. kolovoza 2024.) i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužiteljice i izvješće o BDK organizaciji (u zahtjevu je navela probleme radi sudjelovanja u prosvjedu koji je organizirala BDK - političko vjerska zajednica) pravilno je ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite sukladno članku 21. istog Zakona. Naime, sud i tuženik, s obzirom na postojeća izvješća osnovano zaključio da se stanje u zemlji podrijetla tužiteljice ne može okarakterizirati kao stanje opće nesigurnosti te, imajući na umu sigurnosnu i političku situaciju u zemlji i osobne okolnosti koje tužiteljica iznosi u postupku i u tužbi uz razloge napuštanja zemlje podrijetla, svoju su odluku obrazložili u smislu mjerodavnih odredaba Zakona. Sud i tuženik analizirali su izjave tužiteljice o eventualnoj pripadnosti tužiteljice BDK zajednici, a sud je dostatno obrazložio i seksualno nasilje o kojem je tužiteljica iskazivala na raspravi pred sudom (zapisnik od 23. svibnja 2025.).
10. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio osporeno rješenje kojim je zahtjev tužiteljice odbijen na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti zakonitim.
11. Odluke tuženika i prvostupanjskog suda donesene su i obrazložene u konkretnom slučaju sukladno mjerodavnim odredbama materijalnog i postupovnog prava.
12. Ustavno pravo na pravično suđenje, među ostalim, jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova. Arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od prakse, nije uzeo u obzir očigledan mjerodavni propis ili je mjerodavno pravo protumačio i primijenio na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini neprihvatljivim (shvaćanje izraženo u nizu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), što ovdje nije slučaj imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u upravnom sporu.
13. Kako je žalba odbijena, nema zakonom propisanih uvjeta za priznavanje troškova žalbenog postupka (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
14. Stoga je na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS -a odlučeno kao u izreci ove presude.
15. Prijedlog za izdavanje privremene mjere nije osnovan.
16. Kako je prijedlog za izdavanje privremene mjere podnesen nakon donošenja prvostupanjske presude odnosno u žalbenom postupku, za odlučivanje o privremenoj mjeri nadležan je ovaj Sud. Prijedlog je Sud ocijenio neosnovanim. Ovo stoga što razlozi kojima tužiteljica obrazlaže prijedlog za izdavanje privremene mjere (a koji se u bitnome temelje na tvrdnji o nezakonitosti presude i osporenog rješenja tuženika) nisu takvi da bi opravdali izdavanje privremene mjere u smislu članka 42. ZUS -a. Imajući na umu navedeno kao i članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te činjenicu da je ovosudnom presudom poslovni broj gornji odbijena žalba tužiteljice i potvrđena navedena presuda prvostupanjskog suda , nema razloga za određivanje privremene mjere.
17. Slijedom navedenog na temelju članka 42. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
dr.sc. Sanja Otočan
