Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-639/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja Lučka uprava splitsko-dalmatinske županije, Split, Braće Kaliterna 10, OIB: 27478788865, zastupan po punomoćniku Željani Škari odvjetniku u Splitu, protiv tuženika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Joniću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 25. listopada 2024., poslovni broj Povrv-431/2024, dana 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 25. listopada 2024., poslovni broj Povrv-431/2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maja Radovani iz Solina, Kralja Zvonimira 85, posl. br. Ovrv- 18893/2023 (UPP/OS Ovrv-671/2023) od 21. kolovoza 2023., kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 607,31, eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I. izreke), a u toč. II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 489,04 eur.

2. Protiv presude i rješenja žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19,80/22 dalje ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, presuda se prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni te nisu proturječni, dok je izreka presude također razumljiva te ne proturječi sama sebi niti razlozima presude.

6. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu 607,31 eura na ime izmakle koristi koja je nastala neovlaštenim korištenjem veza (dnevni suhi vez i dnevni vez na gatu) od strane tuženika u luci [adresa] u razdoblju od 1. siječnja do 5. svibnja 2023.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka kao i u žalbenom postupku sporna je osnova i visina potraživanja.

9. Naime, nije sporno da se plovilo tuženika nalazilo u luci [adresa] na komunalnom dijelu duži niz godina koje je prethodilo ovom postupku te da tužitelj sukladno toč. IX. Odluke Vlade RH od 27. prosinca 2019. nije preuzeo sve zatečene ugovore o komunalnom vezu plovila, uključujući i tuženikov, niti je pozvao tuženika na sklapanje novog ugovora o komunalnom vezu. Također nije sporno da tuženik nije platio izdane račune te da je od siječnja do travnja 2023. brod tuženika bio na suhom vezu, a da je u svibnju 2023. bio u moru jedan dan.

10. Među strankama je sporno je li tužitelj ovlašten potraživati od tuženika lučku pristojbu za vez u utuženom razdoblju, kao i je li tužitelj bio dužan pozvati tuženika na sklapanje novog ugovora o korištenju (komunalnog) veza.

11. Tužitelj je s danom preuzimanja luke [adresa], sukladno točki IX Odluke Vlade, preuzeo zatečene ugovore o vezu plovila, s ciljem da se onemogući daljnje nelegalno korištenje luka, osigura red u lukama, zaštite plovila vezana u luci te kako bi se izbjegla eventualna odgovornost Republike Hrvatske. Iz obrazloženja Odluka Vlade Republike Hrvatske od 27. prosinca 2019. i 20. svibnja 2021., te Odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada iz lipnja 2020. utvrđeno je da se tužitelj ovlašćuje upravljati lukom [adresa] na način na koji upravlja lukama otvorenim za javni promet, a čime se ne mijenja i ne može mijenjati namjena luke kako je utvrđeno dokumentima prostornog uređenja, nego samo urediti prijelazni period do stjecanja uvjeta za koncesioniranje luka.

12. Po stajalištu ovog suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je obveza plaćanja lučke pristojbe tuženika zakonska obveza iz odredbe čl. 98. toč. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23.; dalje ZPDML) kojim je popisano da su lučke pristojbe prihodi lučke uprave. Odredba čl. 99. ZPDML propisuje da se lučkim tarifama određuju iznosi lučkih pristojbi i najviši iznosi lučkih naknada te da se lučke tarife javno objavljuju na mrežnim stranicama nadležne lučke uprave, u skladu s njezinim općim aktima, a potom u neizmijenjenom obliku na oglasnoj ploči.

13. Nadalje, sukladno čl. 100. st. 1. ZPDML lučke pristojbe plaćaju korisnici luka otvorenih za javni promet za upotrebu lučke infrastrukture. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da su lučke pristojbe pristojba za upotrebu obale, brodska ležarina, pristojba za vez i sigurnosna pristojba.

14. Iz odredbe čl. 103. st. 1. ZPDML proizlazi da se pristojba za vez plaća za upotrebu veza u luci, dok iz odredbe st. 2. istog članka proizlazi da se pristojba za vez može odrediti samo u odnosu na vrijeme tijekom kojeg plovni objekt koristi luku i s obzirom na duljinu i njegovu namjenu. Stavak 3. istog članka propisuje da je obveznik plaćanja pristojbe iz st. 1. vlasnik plovnog objekta ili brodar koji koristi luku.

15. Također je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da se tuženik neosnovano poziva na činjenicu da isti nema ugovor sklopljen s tužiteljem jer njegova obveza proizlazi iz nesporne činjenice da je njegov brod zatečen na suhom vezu kao i morskom vezu u luci [adresa] kojom upravlja tužitelj koja određuje uvjete za vez u luci kojom upravlja.

16. Slijedom navedenoga, s obzirom da među strankama nije bilo spora oko toga da je plovilo tuženika bilo na vezu u luci [adresa], a da je kao vlasnik iste ovdje tuženik te da je isti neovlašteno bio u luci jer nije imao sklopljen ugovor o komunalnom vezu s tužiteljem, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je nastala tuženikova obveza podmiriti tužitelju odgovarajuću lučku pristojbu.

17. Što se tiče visine predmetne lučke pristojbe za istaknuti je da je tužitelj Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut iz prosinca 2022., a koja je Odluka donesena na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće luke [adresa] i postojeće športske luke [adresa], odredila visinu lučkih pristojbi i lučkih naknada i to godišnjih naknada za vez plovila po nedjeljivom dužnom metru - stalni vez, lučkih pristojbi za dnevni vez - more, pristojbi za suhi vez (dnevni, mjesečni i godišnji suhi vez), lučkih pristojbi za privremeni vez - more te cijene korištenja različitih usluga u luci.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, visina je pravilno izračunata sukladno gore navedenim propisima (list 90-97 spisa) i odnosi se na naknadu za dnevni suhi vez plovila od 6,01-7 m 1111-TG, m/b, LOA 6,97 m od siječnja do travnja 2023. u iznosu od 4x143,00 EUR te za razdoblje od 1. svibnja do 4. svibnja 2023. u visini od 14,31 eur, dakle za razdoblje dok se brod nalazio na kopnu te od 4. svibnja do 5. svibnja 2023. naknada za dnevni vez iznosi 21,00 EUR, s obzirom da se plovilo nalazilo u moru jedan dan i to neovlašteno na gatu 10 vez 31.

19. Slijedom navedenoga, sukladno Odluci o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut iz lipnja 2020. kojom su preuzete postojeće cijene ranijeg upravitelja luke ... za 2020. te Odluci o izmjeni i dopuni odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut, iz prosinca 2022., te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je potraživanje tužitelja u potpunosti osnovano.

20. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 607,31 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

21. Također, treba istaknuti kako je sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) odlučio o troškovima ovog postupka, a tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tome dijelu.

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 13. svibnja 2026.,

Sudac:

Josip Grubišić