Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2367/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda, Gabrieli Topić Kordej kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u presudi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-914/2024-10 od 8. travnja 2025., dana 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržanom u presudi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-914/2024-10 od 8. travnja 2025. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 175,00 eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o parničnom trošku sadržanom u presudi prvostupanjskog suda pod točkom III. izreke prvostupanjski sud je dosudio tužitelju parnični trošak u visini 175,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja o parničnom trošku sadržanom u presudi u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za ročište za žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska rješenja preinače sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u chf kojim je ugovorena naknada za usluge kreditora i isplata iznosa od 165,01 eura.

5. Prvostupanjski sud donosi pobijanu odluku o parničnom trošku tako da dosuđuje tužitelju naknadu za zastupanje po odvjetniku uzimajući kao vrijednost predmeta spora iznos od 165,01 eura.

6. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da kad zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Iz odredbe čl. 40. st. 1. ZPP slijedi da kada se zahtjev odnosi na novčanu svotu kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, dok je odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano da u drugim slučajevima, kad se zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. Odredbom čl. 40. st. 3. propisano je postupanje suda u slučaju iz stavka 2. istog članka kada je vrijednost predmeta spora određena suviše visoko ili suviše nisko.

7. Pobijanom prvostupanjskom odlukom odučeno je o tužbenom zahtjevu tužitelja na utvrđenje ništavosti odredbe Ugovora i isplatu iznosa od 165,01 eura osnovnom te ništetnosti.

8. Prema pravnom shvaćanju VSRH (Revt-156/13 od 7. svibnja 2014.), deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora već se tada vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.

9. U skladu s navedenom pravnim shvaćanjem u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 165,01 eura pa je stoga suprotno žalbenim navodima tužitelja visina parničnog troška tužitelja utemeljena na toj vrijednosti predmeta spora pravilno utvrđena.

10. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP kada je propustio na pripremnom ročištu odrediti vrijednost predmeta spora. Navedeno iz razloga jer se odredba čl. 40. st. 3. ZPP odnosi na situaciju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, a to u konkretnom predmetu nije slučaj budući je uz zahtjev za utvrđenje postavljen i novčani zahtjev koji je kao što je rečeno mjerodavan za utvrđenje vrijednost predmeta spora.

11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP.

U Zagrebu 13. svibnja 2026.

Sudac

Gabriela Topić Kordej