Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-96/2025-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) JĆV pok. J iz K, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) KĆV sina Đ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3) JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Ivici Parlovu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, zastupanog po gen. punomoćnici KĆ, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2383/2022-30 od 6. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2383/2022-30 od 6. studenoga 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji pod 1, pod 2 i pod 3 naspram tuženika vlasnici za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] PUJANKE (UREĐENO ZEMLJIŠTE) površine 46 m2, K. O. [katastarska općina], pa je tuženik dužan trpjeti brisanje upisa prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] [adresa] (UREĐENO ZEMLJIŠTE) površine 46 m2, K. O. [katastarska općina] za cijelo uz istovremeni upis prava vlasništva za cijelo na predmetnoj nekretnine na imena tužitelja i to:

ĐĆ pok.J, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/2 idealnog dijela, ĐĆV sin Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/4 idealnog dijela i JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/4 idealnog dijela.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.008,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do konačne isplate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Žali se tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su vlasnici za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] Pujanke (uređeno zemljište) površine 46 m2, K. O. [katastarska općina], koju su stekli dosjelošću.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Međutim, osnovano tuženik ukazuje kako je presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11 . ZPP-a jer ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te nisu jasno navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

8. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, polazi od utvrđenja da je predmetna nekretnina (čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) u zemljišnim knjigama bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist ranije Općine Split, čiji je tuženik pravni slijednik. Sud dalje navodi da su prednici tužitelja još 1977. kupili čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], iz koje da je kasnijim cijepanjem nastala predmetna nekretnina. Pored toga, sud uzima u obzir i okolnost da je prednicima tužitelja odobrenjem za građenje od 10. lipnja 1971. dopuštena izgradnja obiteljske jednokatnice s podrumom i dva stana, sukladno rješenju o lokaciji i glavnom projektu.

9. Prvostupanjski sud prihvaća iskaze svjedoka CĆ i TĆ, koji su iskazali da su tužitelji i njihovi pravni prednici od 1970 -ih godina u neprekidnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine te da se posjedovno i faktično stanje nije mijenjalo. Nadalje, prihvaća iskaz tužitelja CĆV koji je naveo da su njegovi prednici zemljište kupili 1969. te potom započeli gradnju obiteljske kuće početkom 1970-ih godina. Sud zaključuje i kako unatoč planovima tadašnjih vlasti za trasiranje prometnice kroz predmetno područje tijekom 1980-ih godina, do realizacije predmetnog zahvata nikada nije došlo, niti su tužitelji ili njihovi prednici ikada bili deposedirani ili pozvani na predaju posjeda.

10. Prvostupanjski sud navodi kako je očevidom uz sudjelovanje vještaka geodeta utvrdio stvarni položaj i funkcionalnu povezanost predmetne čestice s nekretninom tužitelja na kojoj je izgrađena kuća te da predmetna nekretnina predstavlja betonirani parkirališni podest ispod kojeg su dvije prostorije koji isključivo koriste tužitelji, a koji je fizički odijeljen od javne prometnice betonskim zidovima i ogradom. Sud se pritom poziva i na upravne akte te geodetske elaborate izrađene radi utvrđenja građevne čestice i evidentiranja stvarnog stanja nekretnine tužitelja.

11. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću pozivom na odredbu članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) pa prihvaća tužbeni zahtjev.

12. Međutim, žalbenim navodima dovedena je u sumnju zakonitost i pravilnost presude.

13. Naime, nije sporno da je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, a predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su dosjelošću stekli pravo vlasništva ove nekretnine nastale cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] . Stoga žalitelj osnovano ukazuje kako prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da bi predmetna nekretnina nastala cijepanjem od nekretnine tužitelja koju su kupili i na kojoj su izgradili kuću i to čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], što presudu čini proturječnom.

14. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje dugotrajnost posjeda predmetne nekretnine od strane tužitelja te u obrazloženju presude citira mjerodavne odredbe članka 159. ZVDSP. Međutim, nije jasan zaključak suda da su tužitelji stekli vlasništvo dosjelošću jer prvostupanjski sud nije nedvojbeno ispitao sve pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, ocijenio kvalitetu posjeda tužitelja i njihovih prednika te nije jasno od kojeg točno datuma računa početak tijeka dosjelosti na nekretnini u društvenom vlasništvu, a koji nedostatak onemogućuje pravilno ispitivanje zakonitosti pobijane presude.

15. Prema članku 159. stavak 4. u vezi stavka 3. ZVDSP, za stjecanje vlasništva na nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave potreban je pošten samostalni posjed u trajanju od 40 godina.

16. Kod toga je potrebno ukazati da je člankom 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96., dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. bila propisana zabrana stjecanja prava vlasništva nad imovinom u društvenom vlasništvu, koji članak je stavljen izvan snage člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 54/91) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. Nadalje, ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. u članku 388. stavak 4. propisivao je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja prije tog dana, da bi Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj: U-I-58/1997, U-I-235/1997 i dr. od 17. studenog 1999. (objavljeno u „Narodnim novinama“ broj: 137/99) stavio izvan snage navedenu izvornu odredbu članka 388. stavak 4. ZVSP-a. Ta je odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 114/01) koji je stupio na snagu 19. prosinca 2001. pa je odredbom članka 2. određeno da se na nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme prije toga dana.

17. Tuženik u žalbi ističe kako sud prvog stupnja cijeni okolnost da rješenje o oduzimanju i predaji posjeda predmetnog dijela zemljišta od 31. siječnja 1984. nije provedeno u naravi, ali da nije utvrdio njegov eventualni pravni učinak na poštenje posjeda tužitelja.

18. Ovdje je za ukazati kako je jedna od pretpostavki za primjenu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako u primjeni pravnih pravila OGZ -a, tako i u primjeni odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO-a, a jednako je propisano i sada odredbom čl. 159. ZVDSP-a, pošten (savjestan) posjed. Dakle za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328. OGZ, članak 72. stavak 2. ZOVO, a sada članak 18. stavak 5. ZVDSP). Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

19. Iz odredbe članka 18. stavak 5. ZVDSP-a proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno, što znači da onaj koji tvrdi da je nečiji posjed nepošten to mora i dokazati. To pravilo primijenjeno na ovaj slučaj znači da, ako tuženik tvrdi da je posjed tužitelja i njegovih prednika nepošten to mora i dokazati (tako Vrhovni sud Republike u primjerice Rev-543/2015-2 od 8. siječnja 2019., Rev- 2891/2018-3 od 9. ožujka 2021., Rev-2449/2019-2 od 7. studenoga 2023.), a samo poricanje poštenja posjeda nije dovoljno.

20. Slijedom iznijetoga, a kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude propisani odredbama članka 373.a ZPP-a, pobijanu presudu valjalo je ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a.

21. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka , po potrebi dopuniti činjenično stanje izvođenjem odgovarajućih predloženih dokaza, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga rješenja. Sud će jasno utvrditi početak i tijek roka dosjelosti, ocijeniti kvalitetu i trajanje posjeda tužitelja i njihovih prednika (zakonit, istinit, pošten) u relevantnom razdoblju, dati jasne, potpune i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno vremenu nastanka pravnih učinaka te donijeti novu, obrazloženu odluku sukladno članku 338. stavak 4. ZPP-a i odluku o trošku postupka.

U Splitu 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić