Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-702/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja JEJ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Martini Radovan, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. OIB:90275854576 iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5084/2023-21 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5084/2023-21 od 9. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. II., III., IV., V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba točke 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu broj 17155 od 23. siječnja 2006. godine sklopljenog između tužitelja JEJ iz [adresa] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. OIB:90275854576 iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, koja glasi: „Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba točke 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu broj 17155 od 23. siječnja 2006. godine sklopljenog između tužitelja JEJ iz [adresa] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. OIB:90275854576 iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, koja glasi: „Visina mjesečih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulacije kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak.“ III. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. OIB:90275854576 iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, platiti tužitelju JEJ iz [adresa], iznos od 859,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 0,94 eura od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 6,28 eura od 28. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,44 eura od 18. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 9,42 eura od 14. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 6,96 eura od 20. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 5,70 eura od 20. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 3,50 eura od 23. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 1,77 eura od 26. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 1,75 eura od 19. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 3,60 eura od 27. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 2,51 eura od 24. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 2,44 eura od 24. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 3,39 eura od 16. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 5,97 eura od 02. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 7,67 eura od 30. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 7,82 eura od 27. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 13,18 eura od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 10,83 eura od 30. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 13,10 eura od 17. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 21,73 eura od 17. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 18,72 eura od 25. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 28,46 eura od 26. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 24,17 eura od 30. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 20,68 eura od 23. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 30,97 eura od 26. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 40.70 eura od 22. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 33,90 eura od 29. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 36,51 eura od 27. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 30,08 eura od 19. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 33,82 eura od 29. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 47,61 eura od 30. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 43,21 eura od 23. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 63,55 eura od 21. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 73,62 eura od 25. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 47,33 eura od 24. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 49,51 eura od 21. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 48,46 eura od 27. siječnja 2012. godine do isplate te na

- iznos od 51,13 eura od 25. veljače 2012. godine do isplate,

a sve po stopi koja se za razdoblje od 01. siječnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. OIB:90275854576 iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, platiti tužitelju JEJ iz [adresa], iznos od 508,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 2,52 eura od 21. rujna 2006. godine do isplate,

- iznos od 2,52 eura od 09. studenog 2006. godine do isplate,

- iznos od 2,50 eura od 06. prosinca 2006. godine do isplate,

- iznos od 2,50 eura od 04. siječnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 5,23 eura od 03. veljače 2007. godine do isplate,

- iznos od 5,22 eura od 07. ožujka 2007. godine do isplate,

- iznos od 5,21 eura od 04. travnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 5,20 eura od 08. svibnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 5,09 eura od 06. lipnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 5,10 eura od 07. srpnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 7,57 eura od 30. kolovoza 2007. godine do isplate,

- iznos od 7,62 eura od 02. listopada 2007. godine do isplate,

- iznos od 7,66 eura od 06. studenog 2007. godine do isplate,

- iznos od 7,54 eura od 06. prosinca 2007. godine do isplate,

- iznos od 7,55 eura od 05. siječnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,63 eura od 01. veljače 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,68 eura od 26. veljače 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,71 eura od 29. ožujka 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,91 eura od 06. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,91 eura od 05. lipnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,67 eura od 05. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,76 eura od 23. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,71 eura od 08. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,59 eura od 12. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,62 eura od 20. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 7,81 eura od 23. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 8,22 eura od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,07 eura od 15. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,49 eura od 28. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,59 eura od 18. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,63 eura od 17. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,52 eura od 20. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,45 eura od 20. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,35 eura od 23. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,26 eura od 26. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,40 eura od 19. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,49 eura od 27. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,43 eura od 24. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 8,43 eura od 24. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 7,73 eura od 16. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 7,87 eura od 02. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 7,95 eura od 30. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 7,96 eura od 27. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 8,21 eura od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 8,10 eura od 30. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 8,20 eura od 17. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 8,60 eura od 17. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 8,47 eura od 25. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 8,92 eura od 26. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 8,72 eura od 30. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 8,56 eura od 23. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 9,04 eura od 26. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 9,49 eura od 22. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 9,17 eura od 29. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 9,29 eura od 27. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 8,99 eura od 19. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 9,17 eura od 29. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 9,81 eura od 30. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 9,61 eura od 23. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 10,55 eura od 21. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 11,02 eura od 25. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 9,80 eura od 24. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 9,90 eura od 20. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 9,85 eura od 27. siječnja 2012. godine do isplate te na

- iznos od 9,97 eura od 25. veljače 2012. godine do isplate,

a sve po stopi koja je za razdoblje od 21. rujna 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. OIB:90275854576 iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, naknaditi tužitelju JEJ iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.479,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime preplate s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 36,78 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan. VII. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime preplate s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 4,61 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

VIII. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 9,90 eura od 21. prosinca 2010. godine do 19. prosinca 2011. godine kao neosnovan.

IX. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko

dosuđenog iznosa kao neosnovan.

X. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude i to točke I. II., III., IV., V. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud u cijelosti usvoji žalbu tuženika te preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu te povrat iznosa koji su isplaćeni tuženiku na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP.

8. Također nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženika, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

9. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 23. siječnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg je tuženik odobrio tužitelju kredit za financiranje troškova kupnje vozila u iznosu od 15.745,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, na rok otplate 72 mjeseca,

- da se tužitelj, korisnik kredita, obvezao otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja,

- da je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,80%,

- da je kredit u cijelosti otplaćen,

- da je punomoćnik tužitelja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 03. studenog 2024. smanjio tužbeni zahtjev, što da ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, za što je sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP potreban pristanak tuženika, s time da punomoćnik tuženika nije pristao na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva,

- da je inače pravni stav da smanjenje tužbenog zahtjeva ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe za što je prema odredbi članka 193. stavka 2. ZPP uvijek potreban pristanak tuženika, a što da je izrazio Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj SU-IV-16/21 od 26. travnja 2021.,

- da su tužitelju morali biti jasni stvarni učinci promjene tečaja, njenog konkretnog dosega, na način da je mogao procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze,

- da prema praksi ES-a za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, jer su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem, a ujedno ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope niti nije povreda manjeg značaja, s obzirom da se radi o cijeni, koja predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu,

- da za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13 nije niti odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što da je razumljivo, jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima kreditora koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisno o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu, u odnosu na kreditora dijele jednaki, podređeni položaj,

- da je sud poklonio povjerenje i dijelu iskaza tužitelja da se autom koristio u privatne svrhe, a u vrijeme sklapanja ugovora i tijekom otplate da je bio zaposlen u Orbico d.o.o., te nije imao svoj obrt, niti je bio vlasnik trgovačkog društva,

- da je tužitelj kao fizička osoba, sklopio predmetni Ugovor o kreditu izvan okvira svog obrta i poduzeća, pa da je dakle potrošač, a ujedno je platio sve rate predmetnog kredita, što rezultira time da je prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, koji je punomoćnik tuženika isticao tijekom postupka neosnovan,

- da je punomoćnik tuženika tijekom postupka odustao od prijedloga za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka JE,

- da je odredba točke 5.1. i odredba točke 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu, sastavnog dijela predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa lako uočljiva, ali nije jasna i razumljiva na način da je tužitelj, koji je doduše sam izabrao valutnu klauzulu u CHF, a mogao je birati uz valutu CHF i valutu euro, na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, koliki će biti ukupan iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, jer da nije upozoren na specifičan rizik vezan uz valutu CHF, tzv. valutu utočišta, s obzirom na monetarnu politiku RH kojom HNB „štiti“ tečaj kune u odnosu na valutu euro, ali ne i u odnosu na valutu CHF, na što je tuženik, trgovac bio dužan upozoriti tužitelja, a niti je jasno i razumljivo određen kriterij promjenjivosti stope redovne kamate, čime da je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, korisnika kredita,

- da tuženik kao trgovac, niti nije morao imati saznanja o kretanju tečaja CHF u odnosu na euro, odnosno tada važeću valutu kunu tijekom trajanja predmetnog ugovornog odnosa, nego je sukladno načelu savjesnosti i poštenja, a vodeći pri tome računa i o načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu jednake vrijednosti činidaba, bio dužan informirati tužitelja, korisnika kredita, na specifičan rizik vezan uz valutu CHF, tzv. valutu utočišta, s obzirom na monetarnu politiku RH, što je naprotiv propustio učiniti, nego je ugovore o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF nudio kao „najpovoljnije, sigurne“, a ujedno je bio dužan informirati tužitelja i o razlozima zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati tijekom trajanja ugovora o kreditu, što također nije učinio,

- da nije osnovan prigovor zastare a imajući u vidu da je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. izrazio mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja kako iz revizijske odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., tako i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VsRH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. navodeći da ta pravna shvaćanja nisu proturječna, nego se međusobno podupiru i dopunjavaju, da inače prema pravnom shvaćanju iz odluke poslovni broj Rev- 2245/17 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 214. ZOO/05 te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dok je na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. izraženo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora,

- da se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer tuženik niti nije sudjelovao u tom postupku, nije kreditna institucija, što znači da rok za restitucijski zahtjev tužitelja niti nije počeo teći, s obzirom da je tek ovom presudom utvrđeno da je odredba točke 5.1. i odredba točke 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu, sastavnog dijela predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa ništetna, a sukladno odredbi članka 225. ZOO tražbine da zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, pa da će zastara potraživanja u propisanom općem zastarnom roku od pet godina početi teći tek od dana pravomoćnosti ove presude, pa da je prigovor zastare potraživanja neosnovan,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire KE proizlazi da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama tuženika i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 748,45 CHF, odnosno protuvrijednost iznosa od 3.829,75 kuna, što iznosi 508,31 eura, dok ukupna razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 6.475,43 kuna za koje je nalazom utvrđen više uplaćeni iznos, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 859,43 eura,

- da je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je izrađen sukladno dobivenom zadatku, temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan i obrazložen, a tim više što na isti niti stranke nisu imale nikakvih prigovora,

- da nije ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, koja je dopuštena odredbom članka 22. ZOO kao takva, već je naprotiv nepoštena, ništetna odredba o valutnoj klauzuli, jer tuženik, trgovac nije informirao tužitelja o specifičnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, niti je informirao tužitelja o razlozima promjene kamatne stope, što rezultira time da je vezano uz predmetni Ugovor o kreditu valjani početni tečaj CHF koji je važio na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i početna kamatna stopa,

- da punomoćnik tuženika samo općenito osporava visinu tužbenog zahtjeva, odnosno navodi da bi prilikom donošenja odluke treba uzeti u obzir i tzv. negativne tečajne razlike, ali time nije istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja, tada sud da nije ovlašten, niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

10. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP u svezi s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu ZZP), odredbom članka 82. točke 11. članka 87. stavka 1. ZZP, 84. ZZP, odredbom članka 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ, odredbom članka 2. ZPP, odredbom članka 193. stavka 2. ZPP, odredbom članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), odredbom članka 327. stavka 2. ZOO i odredbom članka 1115. ZOO usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je ništetna odredba točke 5.1. i odredba točke 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu, sastavnog dijela predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa te naložio tuženiku platiti tužitelju na ime preplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 859,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate te platiti tužitelju na ime preplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 508,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime preplate s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 36,78 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i dio tužbenog zahtjeva na ime preplate s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 4,61 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s time da je ujedno odbio kao neosnovan i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 9,90 eura od 21. prosinca 2010. do 19. prosinca 2011. te je odlučeno kao pod točkom I., II., III., IV., točkom VI., VII. i VIII. izreke presude.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u konkretnom slučaju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 5.1. i 9.1. Ugovora o kreditu nije vezao uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, već je osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na utvrđenje ništetnom tih odredbi Ugovora o kreditu raspravio kroz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i primjenom tih propisa utvrdio pravno odlučne činjenice i to ponajprije da su iste odredbe Ugovora o kreditu nepoštene i da su dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što ih sve zbog toga čini i ništetnim.

12. U odnosu na svojstvo potrošača prvostupanjski je sud pravilno na temelju činjenice da je Ugovorom o kreditu odobren i tužitelju kao fizičkoj osobi stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupovine auta za osobne svrhe, utvrdio da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/2003, dalje: ZZP), a da je na tuženiku bio teret dokaza da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe.

13. Što se tiče ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da stranke oko tih odredbi nisu pojedinačno pregovarale, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

14. Također je, prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja, kojeg je prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno utvrdio da tužitelju od strane tuženika pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. Ovdje treba reći i da je takvo postupanje tuženika, nije bilo u dobroj vjeri, jer nije tužitelja upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF (tečaj CHF nije štitila Hrvatska narodna banka, kao što je štitila tečaj EUR), što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača budući da se tečaj CHF u odnosu na kunu značajno povećao.

15. Obzirom na to da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, a što je sve uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 81. st. 1. ZZP, kada je utvrdio da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, koje su kao takve i ništetne temeljem čl. 87. st. 1. ZZP.

16. Također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da zastara tražbine počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, što je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20, pa da stoga zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOOnije protekao.

17. Slijedom izloženog pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužitelju isplati s osnove razlike u tečaju iznos od 859,43 eura, te 508,31 eura s osnove promjenjive kamatne stope, a koja se odluka temelji na odredbi čl. 1111. ZOO i to sa zateznim kamatama koje teku od dana isplate temeljem čl. 1115. ZOO, a koju je zakonsku odredbu sud pravilno primijenio, jer tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Naime, tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer nije pojedinačno pregovarao sa tužiteljem o spornim ugovornim odredbama, te stoga nije ni imao mogućnost upoznati ga sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, i načinu formiranje promjenjive kamatne stope, a što je dovelo da značajne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača.

18. Iz iznesenih razloga, nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP, uključujući i odluku o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbi članka 154. stavka 5. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP a koju tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

U Splitu, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac