REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž-3264/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Vesni Kuzmičić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tužene OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki VII. I VIII. izreke rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-507/2020-39 od 28. listopada 2024., 13. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Preinačuje se odluka Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-507/2020-39 od 28. listopada 2024., o troškovima postupka sadržana pod točkom VII. i VIII. izreke rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-507/2020-39 od 28. listopada 2024. godine, na način da se rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.312,50 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja (28. listopada 2024.) do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, sve pod prijetnjom ovrhe dok se za više traženo do iznosa od 2.964,14 EUR (za 652,14 EUR) zahtjev odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, sadržaja kao u izreci prvostupanjske presude.
2. Nadalje, rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom VII. i VIII. odlučeno je o troškovima parničnog postupka na način naveden u izreci.
3. Protiv navedene odluke o troškovima postupka tj. točke VII. i VIII. žali se tužitelj te odluku pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu odluku preinačiti sukladno navodima žalbe.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je osnovana.
6. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio ukupan iznos troškova tužitelja primjenom važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), ali je svoju odluku utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, smatrajući da je tužitelj uspio sa 18,38 svoga zahtijeva pa je stoga istom dosudio 831,45 EUR, dok je za više traženo zahtjev odbijen kao neosnovan na ime troškova postupka.
6.1. Naime, smatrao je da tužitelj u tijeku postupka smanjio postojeći tužbeni zahtjev što se ima smatrati povlačenjem tužbe, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio zbog čega je odlučio kao u točki VI. izreke pobijane presude.
7. O troškovima parničnog postupka odlučeno je djelomično pravilno, odnosno pravilno je obračunat trošak sukladno poduzetim radnjama prema odredbama OT-a.
8. Međutim, u predmetnom slučaju, radi se o sporu iz potrošačkog ugovora što osnovano žalitelj u žalbi ističe, koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne ravnoteže. Stoga, odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu bi narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekom jeran teret za tužitelja (potrošača) koji nije dao povod za parnicu. Osim toga, takva odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koji umanjuje samu bit prava tužitelja na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (tako i odluka VSRH br. Rev-1014/18 od 20. listopada 2021., odluka Ustavnog suda RH-a broj U-3-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017. kao i odluka suda EU C 224/19 i C 259/19.
8.1. Prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka pogrešno stoga je, isključio iz primjene odredbu nacionalnog prava "in favorem" potrošača, imajući u vidu činjenicu da je do djelomičnog odbijanja tužbenog zahtjeva za isplatu (djelomičnog neuspjeha) došlo iz razloga nastupa zastare za dio tužiteljeve tražbine radi isplate po osnovi promjenjive kamatne stope, a što po shvaćanju ovog suda nije razlog koji se na bilo koji način može pripisati tužitelju.
8.2. Radi iznesenog u konkretnom slučaju valjalo je isključiti iz primjene odredbu članka 193. ZPP-a iz gore navedenih razloga, jer bi primjena navedene odredbe otežala položaj potrošača te ga izložila nerazmjernim troškovima glede ostvarivanja njegovog restitucijskog zahtjeva. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu cjelokupnog troška postupka kojeg je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sukladno odgovarajućim odredbama Tarife što ukupno iznosi, dakle 2.312,00 EUR, a preko tog iznosa do zatraženog iznosa od 2.964,14 EUR (za 652,14 EUR) zahtjev tužitelja nije osnovan.
9 Radi navedenog tužitelju je valjalo odmjeriti daljnji trošak postupka koji je, radi preglednosti preciziran u cijelosti i u izreci ove drugostupanjske odluke, a sve temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
9.1. Tužitelju nije priznat trošak postupka povodom pravnog lijeka jer istog nije ni zatražila.
U Splitu, 13. svibnja 2026.
Sutkinja
Vesna Kuzmičić
