Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-726/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Pandurević, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirjana Mrčela, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: P-24/2021-40 od 20. prosinca 2024., u sjednici održanoj 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: P-24/2021-40 od 20. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I.1., 2. i 3. izreke, kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što se potvrđuje i u dijelu pod točkom IV. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za više zatraženim troškovima postupka.

II. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: P-24/2021-40 od 20. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke, kojima su prihvaćeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što se potvrđuje i pod točkom IV. izreke, kojim je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se ovrha/izravna naplata pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika, po svim njegovim računima prema osobnom identifikacijskom broju, a koja ovrha/izravna naplata se provodi po zahtjevu tuženici kao ovrhovoditeljice od 17.12.2020. godine, temeljem Sudske nagodbe Općinskog suda u Ivanić-Gradu, broj P-952/04-37, od 14. lipnja 2006., proglasi u cijelosti nedopuštenom, uz dostavu ove presude Financijskoj agenciji, kao i da se naloži tuženici da tužitelju BE, isplati iznos od 38.632,85 eura/291.079,23 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, i da se naloži tuženici da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu , sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe (točka I.1., 2. i 3. izreke).

1.1. Istom je presudom prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se ovrha/izravna naplata pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika, po svim njegovim računima prema osobnom identifikacijskom broju, a koja ovrha/izravna naplata se provodi po zahtjevu tuženice kao ovrhovoditelja od 17. prosinca 2020., temeljem Sudske nagodbe Općinskog suda u Ivanić-Gradu poslovni broj P-952/04-37 od 14. lipnja 2006., djelomično proglasi nedopuštenom u dijelu koji se odnosi na potraživanje tuženice kao ovrhovoditelja za 2016. i to za iznos od 7.963,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dospijeća do isplate, a koji su pobliže na navedeni u izreci presude (točka II. izreke). Nadalje je tom presudom naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 7.963,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dospijeća do isplate, a koji su pobliže na navedeni u izreci presude (točka III. izreke).

1.2. Također je pobijanom odlukom naloženo tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.754,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. kao dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa u ovoj točki, a do zatraženog ukupnog iznosa od 13.569,02 eura.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženice mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima (točka I. izreke). Tim je rješenjem dopuštena preinaka tužbe i tuženog zahtjeva kako je to učinio tužitelj svojim podnescima od 17. ožujka 2022. i 11. kolovoza 2022. (točka II. izreke).

3. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3.1. Tužitelj je pobija u dijelu pod točkom I.1., 2. i 3. izreke, kojim je odbijen njegov glavni zahtjev i pod točkom IV. izreke, kojim je odbijen dio njegovog zahtjeva za naknadom troškova postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači u na način da se prihvati u cijelosti glavni tužbeni zahtjev i tužitelju dosude zatraženi troškovi postupka.

3.2. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama II. i III. izreke, kojima su prihvaćeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužitelja, i u dijelu pod točkom IV. izreke, kojim joj je naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženica je zatražila trošak za sastavljanje žalbe.

3.3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice, dok je tuženica u odgovoru na žalbu tužitelja osporila sve žalbene navode kao neosnovane te je predložila da se žalba tužitelja kao takva odbije.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5.1. Neosnovano tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

6. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja da se proglasi u cijelosti nedopuštenom ovrha / izravna naplata pred Financijskom agencijom za izravnu naplatu, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika, po zahtjevu tuženici kao ovrhovoditeljice na temelju sudske nagodbe Općinskog suda u Ivanić-Gradu, broj P- 952/04-37 od 14. lipnja 2006., odnosno i eventualno kumulirani zahtjev da se djelomično proglasi nedopuštenom ta ovrha / izravna naplata i shodno tome da se naloži tuženici da tužitelju vrati iznos koji je ovršen.

6.1. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje:

-- da se nagodbom Općinskog suda u Ivanić-Gradu pod poslovnim brojem P-952/04- 37 od 14. lipnja 2006., u postupku radi podjele bračne stečevine tužitelj kao bivši bračni drug obvezao da tuženici na ime uzdržavanja mjesečno doprinosi iznos od 5.000,00 kn, počevši od 1. srpnja 2006. pa nadalje, najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, neovisno o materijalnim prilikama tuženice i eventualno zasnovanom radnom odnosu,

- da je navedena nagodba postala ovršna 25. srpnja 2006.,

- da je 17. prosinca 2020. tuženica, kao ovrhovoditeljica dostavila zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu, a temeljem kojeg zahtjeva je protiv tužitelja, kao ovršenika, zatražila izravnu naplatu novčane tražbine temeljem Sudske nagodbe Općinskog suda u Ivanić-Gradu poslovni broj P-952/04-37 od 14. lipnja 2006.,

- da je tom nagodbom tužitelj u obvezi uzdržavati tužiteljicu mjesečno za iznos od

5.000,00 kuna / 663.61 eura,

- da je temeljem zaprimljenog zahtjeva za izravnu naplatu, Financijska agencija blokirala račune tužitelja, prema njegovom osobnom identifikacijskom broju, sve prema specifikaciji potraživanja koju je tuženica kao ovrhovoditeljica dostavila Financijskoj agenciji uz svoj zahtjev za izravnom naplatom, počevši od 10. siječnja 2016. do zaključno 10. prosinca 2020., za ukupni iznos od 289.079,23 kn (glavnicu od 250.000,00 kn + kamata od 39.079,23 kn),

- da je tužitelj kao ovršenik temeljem članka 210. Ovršnog zakona podnio Općinskom sudu u Vinkovcima prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim, a temeljem kojeg prijedloga je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-670/20-5 od 15. siječnja 2021. upućen na ovu parnicu radi proglašenja ovrhe/izravne naplate nedopuštenom, a iz razloga predviđenih člankom 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona (zastara),

- da je tužitelj tijekom 2018. prestao izvršavati svoju obvezu uzdržavanja preuzetu navedenom nagodbom, odnosno da je posljednja uplata tužitelja bila s 31. siječnja 2018., a da ju je do tada izvršavao, a što sve proizlazi i iz prometa po tekućem računu tuženice, te posebno iz potvrde o prometu po računu izdanu od Zagrebačke banke,

- da je obveza uzdržavanja po navedenoj nagodbi izvršavana i od strane trećih fizičkih osoba (HE i EE), te pravnih osoba (tvrtke Vodo- Kop d.o.o. i Sani d.o.o., kasnije Sani Gradnja d.o.o. i Geo Gras d.o.o.),

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P Ob-114/2021-26 od 7. studenog 2022., a koja je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ob-4/2023-2 od 12. rujna 2023., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, radi utvrđenja da je obveza uzdržavanja tuženice od strane tužitelja prestala s 1. srpnja 2007., kao i tužbeni zahtjevom da je obveza uzdržavanja tuženice od strane tužitelja prestala s danom 5. listopada 2021. kao danom podnošenja tužbe,

- da nije nastupila zastara prava potraživanja tuženice temeljem obveze uzdržavanja tužitelja kao bivšeg bračnog druga ugovorno navedenom nagodbom,

- da je tužitelj neosnovano ovršen za iznos od 7.963,37 eura, koji se odnosi za 2016., mjesečno po 663,61 eura, zbog zastare potraživanja.

- da je tužitelj svoju obvezu uzdržavanja tuženice plaćao sve do 31. siječnja 2018.

7. Na temelju utvrđenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kad je odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se ovrha/izravna naplata pljenidbom i prijenosom njegovih novčanih sredstava po svim njegovim računima po zahtjevu tuženice kao ovrhovoditeljice, temeljem Sudske nagodbe Općinskog suda u Ivanić- Gradu, broj P-952/04-37, od 14. lipnja 2006., proglasi u cijelosti nedopuštenom i da se naloži tuženici da tužitelju isplati iznos od 38.632,85 eura/291.079,23 kn sa zatraženim kamatama, nakon što je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o tražbini uzdržavanja koja je povremena tražbina i koja dospijeva ubuduće, zbog čega se ne primjenjuje desetogodišnji rok zastare računajući od ovršnosti sudske nagodbe, nego se primjenjuje zastrani rok iz odredbe članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., 156/22. i 155/25. – u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je propisano da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

7.1. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud otklonio prigovor tužitelja da se u ovom slučaju ne radi o zakonskom uzdržavanju, već da se radi o razrješenju međusobnih odnosa parničnih stranaka vezanih za njihove imovinske odnose, kada iz sadržaja točke III. sudske nagodbe koju su sklopile stranke 14. lipnja 2006., proizlazi da je tom nagodbom između ostalog osim imovinskih pitanja bračnih drugova riješeno i pitanje uzdržavanja tuženice od strane tužitelja.

7.2. Da se radi o zakonskom uzdržavanju tuženice od strane tužitelja kao bivšeg bračnog druga, proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P Ob-114/2021-26 od 7. studenog 2022., iz koje je vidljivo da je taj sud, ali i Županijski sud u Šibeniku poslovni broj Gž Ob- 4/2023-2 od 12. rujna 2023., tražbinu iz nagodbe koja je utvrđena u svakom mjesečnom iznosu od 5.000,00 kn počevši od 1. srpnja 2006. pa nadalje, tretirao kao obvezu uzdržavanja tuženice od strane tužitelja, pri čemu je i prvostupanjski sud pravilno istaknuo da i sam tužitelj ranije ovu tražbinu tretira kao uzdržavanje, jer je tužbom u navedenom postupku kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, sam tražio da se utvrdi prestanak njegovog uzdržavanja tuženice.

7.2. Kako je dalje, prvostupanjski sud utvrdio da se radi o povremenom potraživanju, odnosno pravu iz kojeg proistječu povremene tražbine, to je na temelju odredbe članka 227. stavka 1. ZOO-a, kojom je propisano da pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine (zastara prava) zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine, dok je stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano da kada zastari pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare, zaključio da pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina i to računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog povremenog potraživanja poslije kojeg dužnik više nije vršio davanja.

7.3. S obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio da je najstariji zahtjev neispunjenog povremenog potraživanja tuženice dospio 31. siječnja 2018. i da petogodišnji rok od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine istječe 31. siječnja 2023., pa kako je zahtjev za izravnu naplatu Financijskog agenciji podnesen 17. prosinca 2020., to je pravilno taj sud zaključio da je podnesen u roku propisanog citiranom odredbom članka 227. ZOO-a. i da nije zastarjelo samo pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine uzdržavanja, odnosno da tuženica nije izgubila pravo da zahtijeva buduća povremena davanja, a da se na tražbinu tuženici prema tužitelju primjenjuje i odredba članka 226. stavka 1. ZOO-a, kojom je propisano između ostalog, da tražbine povremenih davanja, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

8. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima tvrdi da se uplate koje je osobno izvršio tuženici po osnovi sudske nagodbe ne mogu smatrati priznanjem duga, ističe se da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se uplate koje je tužitelj vršio mogu smatrati prekidom zastare i priznanjem duga, ali ne cjelokupnog duga nego samo plaćenog iznosa pojedinačnog mjesečnog dugovanja, a imajući u vidu da se radi o povremenim potraživanjima koja dospijevaju svaki mjesec i ubuduće. Stoga, neosnovano tužitelj tvrdi da se njegove pojedine uplate ne mogu smatrati da je priznao cijeli dug i da je potraživanje tuženice u cijelosti zastarjelo iz razloga što bi zadnju uplatu izvršio u 2011., kada je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je zadnju uplatu tužitelj izvršio 31. siječnja 2018., pri čemu je posebno cijenio prometa po tekućem računu tuženice, kao i potvrdu o prometu po računu izdanu od Zagrebačke banke d.d., a iz kojih proizlazi da je zadnja uplata izvršena 31. siječnja 2018., dok tužitelj nije dokazao suprotno.

8.1. Ponovno se navodi da nije u pravu tužitelj kada u žalbi ponavlja svoje tvrdnje da se u ovom slučaju ne radi o zakonskom uzdržavanju, već da se radi o podjeli bračne stečevine, a imajući u vidu sadržaj sudske nagodbe koju su sklopile stranke 14. lipnja 2006., a iz koje proizlazi da je tom nagodbom između ostalog osim imovinskih pitanja bračnih drugova riješeno i pitanje uzdržavanja tuženice, što je sve navedeno i u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P Ob-114/2021-26 od 7. studenog 2022. i presudi Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ob-4/2023-2 od 12. rujna 2023., u kojem je postupku tužitelj tražio da se utvrdi prestanak uzdržavanja tuženice.

9. Neosnovano i tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je odbio glavni, i to nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj neosnovano ovršen za iznos od 7.963,37 eura koji se odnosi za 2016. godinu, skupa s pripadajući zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svako mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, jer je za to razdoblje nastupila zastara potraživanja tuženice, računajući rok zastare od tri godine i da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen Financijskoj agenciji 17. prosinca 2020., zbog čega je pravilno taj sud postupio kada je prihvatio eventualni tužbeni zahtjev tužitelja primjenjujući odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO-a, u vezi s člankom 1115. ZOO-a, s tim što žalbenim navodima tuženica ovo utvrđenje suda nije dovela u sumnju.

10. Inače, ni ostali žalbeni navodi stranaka ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, jer je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja, a prihvatio eventualni, pri čemu je o tome dao valjane i obrazložene razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Isto tako, i odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), a koju stranke pobijaju bez navođenja bilo kojih žalbenih razloga.

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović