Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-194/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 zastupan po punomoćniku Danu Marinoviću odvjetniku u OD Marinović u Zadru, protiv ovršenice CL, [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Karloviću, odvjetniku u Rijeci, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-348/2021-21 od 14. srpnja 2025., 13. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-348/2021-21 od 14. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

"I. Odgađa se postupak provedbe ovrhe temeljem prijedloga ovršenika do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi ništetnosti ovršne isprave koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci, kako slijedi:

-P-1622/2024

II. Za vrijeme odgode ovrhe neće se poduzimati radnje kojima se ovrha provodi."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj pobijajući isto u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ) predlažući da se pobijano rješenje ukine i nastavi s provedbom ovrhe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. OZ na koji pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud odgodio je ovrhu navodeći da je ovršenik u dovoljnoj mjeri dokazao da je odluka u predmetu Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-1622/2024, koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, bitna jer o njoj ovisi opstojnost potraživanja ovrhovoditelja.

7. Naime, 11. ožujka 2022. na sastanku u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske s predstavnicima građanskih odjela županijskih sudova pod brojem Su-IV- 87/2022 donesen sljedeći zaključak: "U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave ili sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.".

8. U konkretnom slučaju predmetna ovršna isprava još uvijek nije prošla sudsku kontrolu, odnosno nije utvrđena visina novčane tražbine ovrhovoditelja koja bi se trebala naplatiti u ovom ovršnom postupku, budući je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave, koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem P-1622/2024.

9. Budući da se ocjena sadrži li potrošački ugovor nepoštene odredbe utvrđuje u navedenom parničnom postupku u kojem će se utvrditi visina tražbine ovrhovoditelja, a ovršni postupak se ne može se provesti dok se ne provede sudska kontrola ovršne isprave, pravilno je prvostupanjski sud odredio odgodu ovrhe.

10. Nadalje, za istaknuti je da je presudom suda Europske unije (dalje EU) poslovni broj C-407/18 izražen pravni stav Suda Europske unije o tumačenju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koja je implementirana u Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19), a iz kojeg proizlazi da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu u takvom slučaju, mora ispitati jesu li odredbe u tom aktu nepoštene u smislu Direktive, te na prijedlog potrošača, ali i po službenoj dužnosti odgoditi ovrhu.

11. Stoga ovršenik nije dužan dokazivati uvjete za odgodu ako nacionalne odredbe ne pružaju odgovarajuću zaštitu potrošaču zajamčenu Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

12. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja da ovršenica nije bila stranka predmetnog ugovora o kreditu, da je upisana kao vlasnica na nekretninama koje su predmet ovrhe isključivo u svrhu osiguranja novčane tražbine, za odgovoriti je da je u konkretnom predmetu ovrha određena temeljem ovršne isprave ugovora o kreditu odnosno potrošačkog ugovora i to na nekretnini na kojoj je tražbina ovrhovoditelja osigurana založnim pravom koja je u vlasništvu ovršenice za cijelo, stoga sve dok se u parničnom postupku ne utvrdi visina novčane tražbine ovrhovoditelja koja bi se trebala naplatiti u ovom ovršnom postupku, ovrha se ne može provesti, stoga je pravilno prvostupanjski sud odgodio postupak provedbe ovrhe.

13. Imajući u vidu prethodno navedeno, žalbeni navodi kojima se ovrhovoditelj poziva na neispunjenost pretpostavki iz članka 65. stavka 1. OZ za odgodu ovrhe, nisu od utjecaja na pravilnosti i zakonitost pobijanog rješenja.

14. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe članka 380. stavak točka 2. ZPP, u vezi članka 21. st. 1. OZ, odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 13. svibnja 2026.

SUTKINJA

Ana Grbavac