REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1835/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikoline Mišković, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Jagode Crnokrak, članice vijeća, u stečajnom postupku nad dužnikom VILA DRUZIN d.o.o. za trgovinu, nekretnine, poslovno savjetovanje, turizam, putnička agencija, Rijeka, Riva 4, OIB: 74082573244, odlučujući o žalbi stečajnog upravitelja Štefana Rola iz Poreča, Partizanska ulica 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-501/2024-72 od 14. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba stečajnog upravitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-501/2024-72 od 14. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačena je žalba stečajnog upravitelja kao nedopuštena (čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP; a u vezi s odredbom čl. 10. Stečajnog zakona, „Narodne novine“ broj: 71/15 i 104/17 i 36/22 i 27/24; dalje: SZ).

2. Prvostupanjski sud je odbacio žalbu kao nedopuštenu utvrdivši da je podnesena od strane neovlaštene osobe. Naime, utvrdio je da je žalbu u ime stečajnog upravitelja podnio punomoćnik – odvjetnik, ali uz žalbu nije bila priložena uredna punomoć, odnosno ona nije bila potpisana od strane stečajnog upravitelja kao ovlaštenog zastupnika. Polazeći od takvog utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključkom od 27. ožujka 2026. pozvao punomoćnika da u roku od tri dana od dostave zaključka dostavi urednu punomoć za zastupanje ili odobrenje stečajnog upravitelja za podnošenje žalbe, uz upozorenje da će u protivnom žalba biti odbačena kao nedopuštena.

3. Kako punomoćnik u ostavljenom roku nije dostavio urednu punomoć niti je dostavljeno odobrenje za podnošenje žalbe, prvostupanjski sud je zaključio da je žalba podnesena od strane osobe koja nije ovlaštena za njezino podnošenje. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je ocijenio da se ne radi o otklonjivom nedostatku podneska, već o nedopuštenoj žalbi, te ju je kao takvu odbacio.

4. Stečajni upravitelj je protiv ovog rješenja podnio žalbu navodeći u njoj da je prvostupanjski sud pogrešno i nezakonito odbacio žalbu kao nedopuštenu, ističući pritom bitne povrede odredaba postupka, pogrešnu primjenu materijalnog prava te nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. U žalbi u bitnome navodi da punomoć za zastupanje nije bila nevaljana, već je zbog tehničkog načina elektroničkog potpisivanja došlo do preklapanja potpisa, dok je punomoć u stvarnosti bila uredno potpisana od strane stečajnog upravitelja. Nadalje, istaknuo je da se eventualni nedostatak punomoći ne može smatrati razlogom za nedopuštenost žalbe, već se radi o otklonjivom nedostatku koji je sud bio dužan omogućiti otkloniti, osobito imajući u vidu da žalitelj izričito naknadno odobrava podnošenje žalbe (ratihabicija). Žalitelj je također prigovorio da prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada nije pozvao stečajnog upravitelja na očitovanje o odobrenju radnji punomoćnika, čime mu je onemogućio ostvarivanje prava na pristup sudu.

5. U odnosu na rok za dostavu punomoći, žalitelj navodi da je prvostupanjski sud nezakonito odredio rok od tri dana, iako zakon propisuje dulji minimalni rok, te da je punomoć u svakom slučaju dostavljena pravodobno putem sustava e-Komunikacije. Dodatno, stečajni upravitelj je osporio način računanja dostave, ističući da je odluka uredno dostavljena putem e-Komunikacije, zbog čega rokovi ne mogu teći od objave na e-oglasnoj ploči, već od stvarne dostave u korisnički pretinac punomoćnika.

6. Zaključno, žalitelj smatra da je sud primijenio pretjerani formalizam, suprotno svrsi procesnih pravila i pravu na pravično suđenje, te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

7. Žalba nije osnovana.

8. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 10. SZ-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka propisane čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.

9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je žalba podnesena od strane neovlaštene osobe. Iz stanja spisa proizlazi da uz žalbu nije bila priložena uredna punomoć, jer dostavljena punomoć nije sadržavala potpis stečajnog upravitelja, već isključivo elektronski punomoćnikov potpis, pa punomoćnik u trenutku podnošenja žalbe nije bio ovlašten za poduzimanje te procesne radnje.

10. Neosnovani su žalbeni navodi da je riječ o tehničkom nedostatku nastalom prilikom elektroničkog potpisivanja. Usporedba punomoći dostavljene uz žalbu (list. 22. spisa) i one naknadno dostavljene (list. 33. spisa), ukazuje da se radi o sadržajno i oblikovno različitim dokumentima, pri čemu tek naknadno dostavljena punomoć sadrži potpis stečajnog upravitelja. Slijedom toga, ne može se prihvatiti tvrdnja da je prvotna punomoć bila uredno potpisana, ali tehnički neprikazana, već je riječ o novoj punomoći koja nije postojala u trenutku podnošenja žalbe. S obzirom na sadržaj punomoći ispunjene i potpisane rukopisom stečajnog upravitelja, jasno je da elektronički potpis ne može prekriti potpis pisan rukom kakav je vidljiv u toj punomoći.

11. Zato je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zaključkom sukladno pravilima procesnog prava, pozvao i punomoćnika i stečajnog upravitelja da u ostavljenom roku dostave urednu punomoć ili odobrenje za podnošenje žalbe, uz upozorenje na posljedice propuštanja. Time je stranci pružena mogućnost otklanjanja nedostatka ovlaštenja za zastupanje.

12. U odnosu na žalbene navode o dostavi, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio posebne odredbe S tečajnog zakona o dostavi putem mrežne stranice e-Oglasne ploče sudova (čl. 12. SZ-a), prema kojima se dostava smatra obavljenom istekom osmog dana od dana objave pismena, ako zakonom nije drukčije određeno. Budući da je zaključak prvostupanjskog suda uredno objavljen na e-Oglasnoj ploči, dostava se smatra obavljenom protekom zakonskog roka, neovisno o eventualnoj kasnijoj faktičnoj dostavi putem sustava e - komunikacije. Stoga žalbeni navodi kojima se osporava početak tijeka roka nisu osnovani.

13. Neosnovan je i žalbeni prigovor u pogledu duljine ostavljenog roka. Imajući u vidu načelo hitnosti i učinkovitosti stečajnog postupka, prvostupanjski sud je bio ovlašten odrediti kratak rok za otklanjanje nedostatka, a okolnosti konkretnog slučaja ne upućuju na zaključak da bi time bilo povrijeđeno pravo stranke na postupanje.

14. U odnosu na pozivanje žalitelja na institut naknadnog odobrenja radnji, valja istaknuti da prema čl. 98. st. 2. ZPP-a, radnje koje poduzme osoba bez punomoći obvezuju stranku samo ako ih ona naknadno odobri. Međutim, takvo odobrenje mora biti dano u okviru procesnih pravila i u roku određenom za otklanjanje nedostatka. U ovom konkretnom slučaju, odobrenje niti uredna punomoć nisu dostavljeni u ostavljenom roku, a naknadno dostavljena punomoć predstavlja novi dokument koji ne može retroaktivno konvalidirati ranije poduzetu radnju izvan tog roka.

15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom čl. 358. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a, zaključio da je žalba podnesena od strane osobe koja nije ovlaštena za njezino podnošenje, zbog čega je žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

16. Konačno, neosnovani su žalbeni navodi o pretjeranom formalizmu i povredi prava na pristup sudu iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine

– Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06 i 2/10). Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, pravo na pristup sudu nije apsolutno, već podliježe ograničenjima koja proizlaze iz procesnih pravila, pod uvjetom da ta ograničenja imaju legitiman cilj i da postoji razmjeran odnos između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići.

17. U tom smislu, Europski sud dosljedno ističe da procesna pravila služe osiguranju pravilnog i učinkovitog vođenja postupka te pravne sigurnosti, te da njihova primjena ne predstavlja pretjerani formalizam ako stranka ima stvarnu mogućnost ispuniti propisane zahtjeve.

18. U konkretnom slučaju: žalitelju je bilo poznato da žalbu podnosi putem punomoćnika, bio je svjestan obveze dostave uredne punomoći, prvostupanjski sud je izrijekom pozvao i punomoćnika i stečajnog upravitelja na otklanjanje nedostatka, upozorio ih je na posljedice propuštanja, te im je ostavio rok za postupanje. Unatoč tome, žalitelj nije u ostavljenom roku dostavio urednu punomoć niti dao valjano odobrenje za podnošenje žalbe, dok naknadno dostavljena punomoć predstavlja novi i sadržajno različit dokument, koji ne može retroaktivno proizvesti učinke u pogledu već poduzete procesne radnje.

19. Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti da je odbacivanjem žalbe došlo do pretjeranog formalizma ili uskraćivanja prava na sudsku zaštitu, već je riječ o zakonitoj posljedici nepoštivanja jasnih i predvidivih procesnih pravila, koja su bila dostupna i razumljiva žalitelju.

20. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci (čl. 380. st. 1. t. 1. ZPP -a u vezi s odredbom čl. 10. SZ-a).

Zagreb, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Nikolina Mišković