Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1351/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Sudoststeiermark eGen, A-8341 Paldau, Paldau 40, Republika Austrija, OIB: 25376204437, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar d.o.o. Zagreb, protiv ovršenice ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici UI, Sanja Senčar Đerek i Hrvoje Borak, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Đerek i partneri j.t.d. Zagreb, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-919/2020-48 od 16. svibnja 2025., dana 13. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenice i ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-919/2020-48 od 16. svibnja 2025. te se prijedlog za ovrhu od 22. travnja 2025. odbacuje.

II. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršenici trošak sastava žalbe u iznosu od 15.362,03 eura, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. U pobijanom rješenju o ovrsi je navedeno da se na temelju ovršne isprave – Očitovanja sastavljenog od strane javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba broj OU- 405/2007, a radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku ŽI, na ime glavnice u iznosu od 969.374,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana 3. travnja 2025. do isplate po stopi od 13% godišnje, na ime troškova u iznosu od 32.732,44 eura i na ime zateznih kamata na potraživanje s osnova glavnice i troškova u razdoblju od 16. veljače 2011. do 2. travnja 2025. u iznosu od 728.219,16 eura te radi naplate troška ovršnog postupka koliko budu iznosili, uvećanim za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate prema stopi koja ovrhovoditelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosim u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima , određuje ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenice i to:

- 9. suvlasnički dio: 625/10000 upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] katastarska općina: [osobni identifikacijski broj] [adresa], u koji je upisana k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 6 i 6A [adresa], stambena zgrada br. 6 i 6A [adresa] i dvorište [adresa], ukupno 872 m2

zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti predmetne nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz cijene postignute prodajom.

Temeljem čl. 128. Ovršnog zakona određuje se ovrha ispražnjenjem predmetne nekretnine i njezina predaja kupcu nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine i zaključka o predaji, tako što će sudski ovršitelj udaljiti osobe i ukloniti stvari ovršenika i trećih osoba s navedene nekretnine i predati istu u posjed kupcu.

Ovo rješenje dostavlja se Zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu, s nalogom da se izvrši upis zabilježbe ovrhe.

Ovrhovoditelj zahtijeva da se novčani iznos koji se postigne prodajom nekretnine ovršenika opisane u točki I. ovog rješenja uplati na račun ovrhovoditelja IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje te naloži ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja pa do isplate, u roku 8 dana.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je provedba ovrhe na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 9. suvlasnički dio 625/10000 upisan na ime ŽI, u cijelosti, a radi naplate tražbine prema korisnicima kredita iz Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 530.980 od 13. travnja 2007. – dužnicima PI, II i Jul Tim d.o.o. (list 109-112 spisa) te jamcu TI, a temeljem ovršne isprave

– javnobilježničkog akta Očitovanje od 19. travnja 2007. (list 276-280 spisa), kojim je založni dužnik ... ovlastio vjerovnika da temeljem tog Očitovanja izvrši upis založnog prava na nekretninama: k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] .

5. Osnovani su žalbeni navodi ovršenice da ovrhovoditelj uporno pokušava prikazati kao da je ovršenica njegov dužnik koji mu duguje određeni iznos iz Ugovora o kreditu koji je ovrhovoditelj sklopio s drugom osobom , zbog čega je potpuno neosnovano navođenje ovrhovoditelja da isti prema ovršenici ma tražbinu u visini koja se navodi u ovršnom prijedlogu.

Iz isprava u spisu jasno proizlazi da ovrhovoditelj ima tražbinu prema korisnicima kredita iz Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 530.980 od 13. travnja 2007. – dužnicima PI, II i ... (list 109-112 spisa) te jamcu TI, a temeljem ovršne isprave – javnobilježničkog akta Očitovanje od 19. travnja 2007. (list 276-280 spisa), a ne prema ovršenici.

6. U pravu je žaliteljica kada ističe da je ona vlasnica nekretnine na kojoj je upisano založno pravo, ali da ona nije nikada bila u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem te je netočno da bi ona dugovala ovrhovoditelju iznos naveden u rješenju o ovrsi, već je ona isključivo založni dužnik koji odgovara isključivo opterećenom nekretninom. Stoga je utvrđenje prvostupanjskog suda iz rješenja o ovrsi da ovrhovoditelj ima tražbinu prema ovršenici na ime glavnice u iznosu od 969.374,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana 3. travnja 2025. po stopi od 13% godišnje, na ime troškova u iznosu od 32.732,44 eura te na ime zateznih kamata na potraživanje s osnova glavnice i troškova u razdoblju od 16. veljače 2011. do 2. travnja 2025. u iznosu od 728.219,16 - netočno i proturječno ispravama u spisu.

7. Nadalje, ovršenica ističe kako je nejasna stopa zateznih kamata od 13% godišnje jer takva godišnja stopa zatezne kamate ne postoji ni u ugovorima između trgovaca, budući da ista trenutačno iznosi 11,25%, ali takva stopa se ne bi niti primjenjivala u konkretnom slučaju jer se u ovakvim slučajevima primjenjuje stopa zatezne kamate u tzv. ostalim odnosima. Takav žalbeni navod je točan, a ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu niti jednom riječju nije obrazložio svoj zahtjev za naplatom zatezne kamate po stopi od 13% godišnje.

8. Odredbom čl. 83. OZ-a je propisano da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

9. Dakle, ovrhovoditelj ima pravo tražiti namirenje tražbine prodajom nekretnine na kojoj je neka osoba stekla pravo vlasništva nakon što je u zemljišnim knjigama bilo upisano založno pravo, ali to ne znači da ovrhovoditelj prema kasnijem vlasniku ima tražbinu koja je osigurana tim založnim pravom te ne može (s uspjehom) u ovršnom prijedlogu tražiti donošenje rješenja o ovrsi u kojem bi postojanje tražbine bilo utvrđeno u odnosu na osobu upisanu u zemljišnoj knjizi kao vlasnika nekretnine, ako prema tom ovršeniku nema nikakvu tražbinu (kao što je u ovom slučaju), već je samo ovlašten tražiti namirenje tražbine koje ima prema ranijem vlasniku, i to prodajom predmetne nekretnine.

10. Na činjenicu da ovršenica nije nikada bila u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem te da je netočno da bi ona dugovala ovrhovoditelju iznos naveden u rješenju o ovrsi je ovrhovoditelj upozoren u rješenju ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž Ovr- 1409/2024-3 od 5. veljače 2025., ali je ponovo predložio donošenje rješenja o ovrsi u kojem je navedeno da ovrhovoditelj ima tražbinu prema ovršenici u iznosima koji su navedeni u pobijanom rješenju o ovrsi.

11. Žaliteljica također osporava osnovanost zahtjeva za naplatu troškova u iznosu od 32.732,44 eura, za koje navodi da nisu „postojali“ u ranijem nalazi i mišljenju vještaka od 2. siječnja 2024., a koji je ovrhovoditelj dostavio u prilogu prijedloga za ovrhu od 4. siječnja 2024., pri čemu ovršenica smatra da se navedeni iznos odnosi na troškove stečajnog postupka.

12. Ovršenica navodi da je ovrhovoditelj, prema sadržaju nalaza i mišljenja od 2. travnja 2025. uveo novu vrstu tražbine pod pojmom „aktivne kamate“, pri čemu je potpuno nejasno na što se ista odnosi; da priloženo vještačenje ne može prihvatiti jer se obračun ne može raditi na temelju nekog ranijeg obračuna (vještačenja)koji strankama nije niti dostavljen pa je upitno što je sadržaj istog, zbog čega se takav obračun ne može valjano ni ispitati, te ističe da je u nalazu i mišljenju navedeno kako su u „razdoblju od 16.2.2011. do 16.12.022. ovršenik i osiguravajuće društvo izvršili uplate u iznosu od 359.490,00 eura“, ali napominje kako je netočno da je ovršenica izvršila bilo kakvu uplatu, pri čemu ne spori mogućnost da je to netko od dužnika napravio.

13. U pravu je žaliteljica kada navodi da nije moguće ispitati i ocijeniti pravilnost priloženog nalaza i mišljenja vještaka kada vještak nije izvršio obračun dugovanja na način da je vidljivo koliko je iznosila glavnica u trenutku njezinog dospijeća, po kojoj stopi i na koji način su obračunate ugovorne kamate za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, pa zatim kako su obračunate zatezne kamate te kako je izvršen obračun izvršenih uplata tijekom stečajnog postupka, a nije vidljivo niti da je u nalazu uračunata djelomično naplaćena tražbina - vidjeti Pž-4068/16 VTS.

14. Ovdje treba dodati da iz javno dostupnih podataka Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije o listi stalnih sudskih vještaka ne proizlazi da se ŠI iz [adresa], Ul. 17. rujna 1991 br. 6, nalazi na toj listi niti je vještakinja dostavila rješenje o svom imenovanju za stalnog sudskog vještaka.

15. Odredbom čl. 301. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) je propisano je da se založnim pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do ko jega se osigurava zalogom.

16. Iz z.k. izvatka za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 322-324 spisa) vidljivo je da je upisano založno pravo radi osiguranja tražbine iz Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 530.980 od 13. travnja 2007. u iznosu od 1.000.000,00 eura te za iznos pripadajućih kamata i troškova ovrhe.

17. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je na predmetnoj nekretnini stekao založno pravo radi osiguranja točno određene tražbine, one koja je upisana u zemljišnim knjigama, i kao založni vjerovnik ima pravo tražiti namirenje iz vrijednosti nekretnine samo one tražbine radi čijeg je osiguranja zasnovano založno pravo (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2119/97 od 19. lipnja 2002., Rev-1609/18 od 11. rujna 2019. i dr.).

18. Dakle, ovrhovoditelj ima pravo ovrhom tražiti namirenje glavnice do 1.000.000,00 eura te pripadajuću kamatu i troškove ovrhe, dok ovrhovoditelj ovršnim prijedlogom , pored glavnice, potražuje uglavničenu kamatu i troškove u razdoblju od 16. veljače 2011. do 2. travnja 2025. u iznosu od 728.219,16 eura (pri čemu nije jasno koje troškove potražuje i koliki je njihov udio u tom navedenom iznosu), kao i troškove u iznosu od 32.732,44 eura za koje nije ni tvrdio niti dokazao da se odnose na troškove ovrhe (a jedino ima pravo ostvariti naplatu iz založene stvari na ime troškova ovrhe).

19. Prema čl. 41. st. 4. OZ-a, rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu. To znači da u ovršnom prijedlogu, između ostalog, ovrhovoditelj treba točno naznačiti tražbinu koju ostvaruje, ali ne može naznačiti da ima tražbinu prema ovršeniku kada tu tražbinu prema toj osobi nedvojbeno nema (već ju ima prema ranijem vlasniku nekretnine, ali to nije vidljivo niti iz jednog djela rješenja o ovrsi), te navesti iznos sporednih potraživanja u skladu s upisanim založnim pravom (pripadajuća kamata i troškovi ovrhe, a ne troškovi za koje se ne zna na što se odnose), pri čemu u odnosu na obračun pripadajući kamata treba dostaviti jasan, valjan i provjerljiv obračun, a da bi sud mogao donijeti zakonito rješenje o ovrsi. No, u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu opisano ne sadrži, pa posljedično tome niti prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

20. Slijedom navedenoga, nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi, pa je u skladu s odredbom čl. 380. t. 3. ZPP -a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

21. Budući da je ovršenica uspjela u žalbenom postupku, to je temeljem odredbe 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo naložiti ovrhovoditelju plaćanje troška sastava žalbe u zatraženom iznosu od 15.362,03 eura (Tbr. 13. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" br. 138/23, vps. 969.374,00 eura eura, broj bodova: 6.144,81 s 2,00 eura bod 0 12.289,62 eura), uvećano za PDV u iznosu od 3.072,41 eura, odnosno ukupno 15.362,03 eura te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 13. svibnja 2026.

Sudac:

Diana Preglej