REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2647/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja PIMCO d.o.o., Zagreb, Jordanovac 13, OIB: 96799671858, kojeg zastupa punomoćnik Josip Tabak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tabak i Partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika PBP GRADNJA d.o.o., Zagreb, Brkljačićeva ulica 38, OIB: 46246469773, kojeg zastupa punomoćnik Ivan-Zvonimir Jelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinšćak i Sardelić d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-504/2023 od 6. svibnja 2024., 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-504/2023 od 6. svibnja 2024. u točkama II. i III. izreke.

II. Uvažava se žalba tužitelja, preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-504/2023 od 6. svibnja 2024. u točki V. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 91,39 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-504/2023 od 6. svibnja 2024. pod točkom I. izreke održan je na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana 4, poslovni broj Ovrv-34528/2022 od 4. svibnja 2022. kojim je tuženiku naloženo u roku 15 dana platiti tužitelju iznos od 2.861,84 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 19. prosinca 2021. pa sve do namirenja tužitelja, i to prema kamatnoj stopi koja je od 19. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. propisana člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, kao i troškove ovršnog postupka iz istog rješenja o ovrsi u iznosu 190,79 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 5. svibnja 2022. pa do namirenja, i to po kamatnoj stopi koja se od 5. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 1.008,69 EUR. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu od 1.008,69 EUR. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 623,85 EUR dok je pod točkom V. izreke odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u dijelu za iznos od 187,50 EUR.

2. Presudu je sud donio primjenom čl. 590. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), čl. 183. st. 1. ZOO-a, čl. 29. ZOO-a, čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), čl. 221.a ZPP-a. O platnom nalogu sud je odlučio primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a dok je o troškovima parničnog postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 128/23.; dalje: OT).

3. Protiv točaka II. i III. izreke navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354 st. 2. t. 11. ZPP -a. U izreci presude sud utvrđuje da tuženikova tražbina istaknuta prigovorom radi prebijanja ne postoji te u idućoj točki odbija tuženikov prigovor radi prebijanja, dok u obrazloženju ističe da je tuženikov prigovor podnesen izvan roka odnosno nepravovremen, a što je uvjet za odbacivanje navedenog prigovora. Sud u odnosu na podneseni prigovor radi prebijanja nije ulazio u meritum konkretne pravne stvari, već je utvrdio da ne postoji procesnopravna pretpostavka za odlučivanje o navedenom prigovoru, te je stoga trebalo rješenjem odbaciti podneseni prigovor radi prebijanja kao nepravovremen. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud ukine presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Protiv točke V. izreke prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i postupka osiguranja, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da pobijani dio presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nerazumljiva je, proturječi sama sebi i razlozima iznesenima u presudi, u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te su razlozi koji su navedeni nejasni i proturječni. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno je činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo. Prvostupanjski sud je za ročište održano 5. ožujka 2024. tužitelju priznao naknadu troškova samo u visini od 25 bodova, odnosno u iznosu 50,00 EUR uvećano za PDV, pozivajući se na Tbr. 9.5. OT. Na ročištu 5. ožujka 2024. parnične strane su svakako raspravljale o predmetu spora. Predlaže ovom drugostupanjskom sudu žalbu usvojiti te preinačiti pobijanu presudu u točki V. izreke, i to na način kojim će se tuženiku naložiti plaćanje parničnog troška tužitelju i u iznosu 187,50 EUR. Traži trošak žalbe u iznosu od 91,39 EUR.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Tužiteljeva žalba je osnovana, dok tuženikova žalba nije osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Izreka presude je jasna i razumljiva, nije u proturječju s razlozima presude niti sa samom sobom, dok su razlozi navedeni u obrazloženju presude jasni, razumljivi i u skladu sa sadržajem isprava u spisu.

9. U predmetnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1.

ZPP-a za koji vrijede specifična pravila.

10. Predmet istaknutog prigovora radi prebijanja, tuženikova je tražbina po osnovi ugovora o prodaji nosača stakla (kavaleta) za koji je tuženik izdao račun broj 48-22-1 od 2. svibnja 2022. u iznosu od 1.008,69 EUR.

11. Temeljem čl. 461.a st. 6. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (kakav je konkretni spor) tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (čl. 461.a st. 7. ZPP -a). Sud će upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. ovoga članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz čl. 284. st. 1. ovoga Zakona, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha (čl. 461.a st. 8. ZPP-a).

11.1. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka (čl. 461.a st. 9. ZPP-a). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (čl. 461.a st. 10. ZPP-a).

12. Postupajući u skladu s čl. čl. 461.a ZPP-a prvostupanjski je sud rješenjem od 12. rujna 2023. (list 36. i 37. spisa) pozvao tuženika u roku 15 dana od primitka podneska tužitelja iz točke III. tog rješenja (očitovanje na navode iz prigovora) iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje navode i predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Također, tim rješenjem sud je odlučio kako stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, u podnescima iz točaka III. i IV. tog rješenja te da se nove činjenice i novi dokazi koje stranke iznesu, odnosno predlože na pripremnom ročištu protivno točki V. spomenutog rješenja neće uzeti u obzir. Tužitelj je rješenje od 12. rujna 2023. zaprimio 14. rujna 2023. te se podneskom od 22. rujna 2023. očitovao na navode tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi. Tuženik je 28. veljače 2024. primio tužiteljev podnesak od 22. rujna 2023., što znači da je činjenice na kojima temelji svoje navode iz podneska od 21. ožujka 2024. i dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica podnio izvan roka koji je propisan rješenjem od 12. rujna 2023., kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Zbog navedenog je pravilna odluka suda da dokaze kojima je tuženik dokazivao tvrdnje iznesene u podnesku od 21. ožujka 2024. ne uzme u obzir jer su oni predloženi nakon proteka roka određenog rješenjem od prvostupanjskog suda od 12. rujna 2023. (osim toga račun-otpremnica, kojega je tuženik dostavio uz podnesak od 21. ožujka 2024., izdan je 2. svibnja 2022., što znači da ga je tuženik mogao dostaviti uz prigovor protiv rješenja o ovrsi a u njemu je mogao predložiti i izvođenje ostalih dokaza), kako je to pravilno u obrazloženju presude naveo prvostupanjski sud.

13. Budući tuženik nije dokazao osnovu i visinu tražbine istaknute u prigovoru radi prebijanja pravilnom primjenom čl. 221.a ZPP-a (pravila o teretu dokazivanja) prvostupanjski sud je utvrdio kako tuženikova tražbina istaknuta prigovorom radi prijeboja ne postoji i prigovor radi prebijanja odbio kao neosnovan.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Osnovana je tužiteljeva žalba u odnosu na iznos od 187,50 EUR jer mu i sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku i sukladno odredbi Tbr. 9. t. 1. OT pripada pravo na trošak zastupanja za ročište od 22. rujna 2023. u punom iznosu. Prema shvaćanju ovog suda, a sukladno objašnjenju o primjeni Tarife i njezinom tumačenju danim po Upravnom odboru Hrvatske odvjetničke komore od 20. svibnja 2010., ako je na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima tužitelj naveo da ostaje kod tužbe, a tuženik naveo da ostaje kod odgovora na tužbu, tada je riječ o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari pa o nagradi za rad odvjetnika na tom ročištu valja odlučiti primjenom Tbr. 9. t. 1. OT, a ne primjenom Tbr. 9. t. 5. OT (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-547/2023-2 od 5. rujna 2023.).

16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP -a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe prema Tbr. 10/1 i 46. OT u iznosu od 78,12 EUR i sudske pristojbe u iznosu od 13,27 EUR što ukupno iznosi 91,39 EUR.

18. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) presuda prvostupanjskog suda je pravomoćna a temeljem čl. 333. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 348. st. 1. i 2. ZPP-a.

Zagreb, 13. svibnja 2026.

Sudac

Nevenka Baran