REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1887/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u predstečajnom postupku nad dužnikom SMART HOUSE j.d.o.o. iz Hudova (Općina Rakovec), Hudovo 11, OIB: 55288531362, odlučujući o žalbi SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2454/2025-26 od 18. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba SK kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2454/2025-26 od 18. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja sud prvog stupnja je odbacio kao nepravovremenu prijavu žalitelja u iznosu od 11.608,55 EUR. Tako je prvostupanjski sud riješio primjenom odredbi članka 36. stavka 6. Stečajnog zakona („Narodne novineˮ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) jer je SK tražbinu prijavio Financijskoj agenciji 2. siječnja 2026., premda je zadnji dan roka za prijavu tražbine određene rješenjem prvostupanjskog suda o otvaranju predstečajnog postupka poslovni broj St-2454/2025-2 od 20. studenoga 2025. bio 22. prosinca 2025.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio SK ne navodeći pri tome žalbene razloge. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da su u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-1014/25 novčana sredstva zaplijenjena 24. listopada 2025., to jest prije otvaranja predstečajnog postupka i to u iznosu od 11.608,55 EUR, a što proizlazi iz FINA dokumenta „Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplateˮ. Zakonitost rješenja o ovrsi je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-Ovr-72/2026-2 od 16. ožujka 2026. kojim je žalba dužnika odbijena kao neosnovana. Time je potvrđena valjanost osnove po kojoj je provedena zapljena novčanih sredstava. Žalitelj je u podnesku od 2. siječnja 2026. posebno istaknuo da se radi o iznosu zaplijenjenom prije otvaranja predstečaja te je izrijekom predložio postupanje po članku 69. stavku 4. Stečajnog zakona, a i u kasnijem podnesku od 5. veljače 2026. je ponovio da se eventualna nepravodobnost ne može tumačiti kao negiranje tražbine niti kao negiranje žaliteljeva osiguranog odnosno razlučnog položaja u odnosu na već zaplijenjeni iznos. Pobijano rješenje se svodi isključivo na pitanje roka za prijavu tražbine, a žalitelj pri tome ne spori da je sud prijavu formalno promatrao kroz odredbe o roku za prijavu tražbina. Međutim, žalitelj osporava da se takvim pristupom može prešutjeti ili faktično isključiti pitanje njegova položaja kao vjerovnika koji traži odvojeno namirenje već zaplijenjenog iznosa. Drugim riječima, pitanje nepravovremenosti prijave za potrebe predstečajnog postupka nije isto što i pitanje postojanja prava na odvojeno namirenje iz sredstava zaplijenjenih prije otvaranja predstečaja. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu uz obvezu jasnog razmatranja učinaka članka 69. stavka 4. Stečajnog zakona na žaliteljev položaj odnosno da sud drugog stupnja u svojoj odluci izričito naznači da odbačaj prijave kao nepravodobne ne prejudicira niti isključuje njegovo eventualno razlučno pravo u odnosu na iznos zaplijenjen prije otvaranje predstečajnog postupka.
3. Žalba SK nije osnovana.
3.1. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u vezi s člankom 10. Stečajnog zakona u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku.
4. Iz spisa proizlazi nespornim da prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj St-2454/2025-2 od 20. studenoga 2025. (kojim je otvorio predstečajni postupak nad dužnikom Smart House j.d.o.o.), između ostalog, pozvao vjerovnike tog dužnika da u roku od 21 dan od dana dostave tog rješenja na stranici e -Oglasna ploča sudova prijave svoje tražbine nadležnoj jedinici Financijske agencije na propisanom obrascu (točka III. izreke tog rješenja). Jednako tako, iz spisa proizlazi nespornim da je ukupno 9 vjerovnika pravovremeno prijavilo svoje tražbine u predstečajnom postupku i da te tražbine vjerovnika nisu osporene na ročištu radi ispitivanja tražbina vjerovnika održanom 18. ožujka 2026. odnosno da su tražbine svih tih vjerovnika u cijelosti utvrđene rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-2454/2025-25. Međutim, za razliku od tih vjerovnika koji su pravovremeno prijavili svoje tražbine, žalitelj (kao i Alpha Amor d.o.o.) je podnio prijavu tražbine Financijskoj agenciji tek 2. siječnja 2026., to jest izvan roka određenog rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-2454/2025-2 od 20. studenoga 2025. (dakle, do zaključno 22. prosinca 2025.) – uostalom, da je tome tako proizlazi i iz navoda samog žalitelja iz prijave tražbine sa str. 362. spisa u kojem je žalitelj naveo da je on za predstečajni postupak saznao tek 2. siječnja 2026., no da on ima razlučno pravo stečeno pljenidbom novčane tražbine prije otvaranja postupka te „ono postoji neovisno o proteku roka za redovnu prijavu tražbinaˮ. Postupajući prema toj nepravovremenoj prijavi tražbine SK, sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje.
5. Odredbom članka 34. stavka 1. točke 2. Stečajnog zakona je propisano da rješenje o otvaranju predstečajnog postupka, između ostalog, mora sadržavati poziv vjerovnicima da nadležnoj jedinici Financijske agencije u roku od 21 dan od dana dostave tog rješenja prijave svoje tražbine (…), a prema stavku 4. istog članka Stečajnog zakona rješenje o otvaranju predstečajnog postupka (…) objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova istoga dana kad je doneseno rješenje o otvaranju predstečajnog postupka. Nadalje, prema članku 12. stavku 3. Stečajnog zakona dostava tog rješenja smatra se obavljenom istekom osmoga dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.
5.1. U konkretnom predmetu nije sporno, a što uostalom ni žalitelj ne osporava, da je rješenje o otvaranju predstečajnog postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova 20. studenoga 2025. te da je sukladno članku 112. stavku 4. Zakona o parničnom postupku u vezi članka 10. Stečajnog zakona to rješenje dostavljeno 1. prosinca 2025., to jest istekom osmog dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Slijedom navedenog, sukladno članku 34. stavku 1. točka 2. Stečajnog zakona zadnji dan roka za podnošenje prijave tražbine bio 22. prosinac 2025., a žalitelj je nesporno tek 2. siječnja 2026. podnio prijavu tražbine. Upravo zbog toga prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe članka 36. stavka 6. Stečajnog zakona prijavu tražbine žalitelja odbacio kao nepravovremenu.
6. U odnosu na žaliteljevo pozivanje na odredbu članka 69. stavka 4. Stečajnog zakona (a na koju zakonsku odredbu se žalitelj pozvao i u podnesku dostavljenom prvostupanjskom sudu 2. siječnja 2026.; str. 156. - 157. spisa), ovaj sud napominje da eventualna primjena te zakonske odredbe nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, tom je zakonskom odredbom propisano da razlučni vjerovnik čije se razlučno pravo temelji na založnom pravu stečenom pljenidbom novčane tražbine po računu dužnika provedbom ovrhe na novčanim sredstvima po računu, nakon utvrđenja njegova položaja kao razlučnoga vjerovnika za taj iznos tražbine, može zatražiti od povjerenika da naloži Financijskoj agenciji da nastavi s provedbom ovrhe po toj osnovi za plaćanje za iznos koji je zaplijenjen s računa dužnika do otvaranja predstečajnoga postupka.
6.1. Prema tome, iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da se osobi čije se razlučno pravo temelji na založnom pravu stečenom pljenidbom novčane tražbine po računu dužnika provedbom ovrhe na novčanim sredstvima po računu mora u predstečajnom postupku najprije utvrditi njezin položaj razlučnog vjerovnika za određeni iznos tražbine, a nakon toga ta osoba kao razlučni vjerovnik može zatražiti od povjerenika da naloži Financijskoj agenciji da nastavi s provedbom ovrhe po toj osnovi za plaćanje za iznos koji je zaplijenjen s računa dužnika do otvaranja predstečajnoga postupka. Međutim, budući da je žalitelj 2. siječnja 2026. podnio nepravovremenu prijavu tražbine kao vjerovnik u predstečajnom postupku (neovisno o tome što je on istom prijavom tu prijavu podnio i „radi evidentiranja statusa razlučnog vjerovnikaˮ), prvostupanjski je sud upravo iz razloga jer je žaliteljeva prijava tražbine nepravovremena tu prijavu pravilno odbacio.
7. Zato je žalbu SK valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, a na temelju odredbe članka 380. stavka 2. Zakona o parničnom postupku u vezi članka 10. Stečajnog zakona.
Zagreb, 13. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Pustijanac
