REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1708/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Danijele Uzelac Ljubić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika EKSPERT d.o.o., OIB 50542907850, Zagreb, Selska cesta 126, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 22.915,43 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-895/2020 od 21. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-895/2020 od 21. siječnja 2026. u točkama I., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj Povrv-897/2020 od 21. siječnja 2026. Trgovački sud u Zagrebu održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-171/2020 od 4. veljače 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 22.915,43 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate po stopi po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), ukinuo je navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 186,31 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev (točka II. izreke), naložio je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.439,22 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), odbio je tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 388,60 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke), te je odbio kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR (točka V. izreke).

2. Protiv točaka I., III. i V. izreke navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači u pobijanom dijelu. U žalbi je, u bitnom, naveo kako nije sporno da je tuženik zaključio s Akcijom socijaldemokrata Hrvatske 27. prosinca 2023. ugovor o najmu poslovnog prostora, te da je tužitelj utužene račune ispostavljao Akciji socijaldemokrata Hrvatska. Pojasnio je da tužitelj utužene račune isključivo dostavljao Akciji socijaldemokrata Hrvatske, da ih nikad nije dostavio tuženiku već da je tuženik za te račune saznao kada su dostavljeni u predmetni spis. Ukazao je da je tuženik u najmu predmetnog poslovnog prostora na temelju valjane pravne osnove, da je tužitelj znao da tuženik koristi predmetni prostor i da mu nikad nije osporavao korištenje. Smatra da je tuženik tijekom postupka dokazao da nije znao za nikakva tužiteljeva potraživanja, pa tako i za utužene račune. Smatra da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare utuženog potraživanja, da je tuženiku povrijeđeno pravo na jednakost oružja i da je onemogućen u raspravljanju.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na osnovi odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj istaknuvši da se presuda ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud za ocjenu o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i zakonite razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Predmet ovog spora je povrat plaćenih zajedničkih režijskih i troškova za korištenje uređaja i zajedničkih usluga za poslovni prostor od 46 m2, na II. katu nekretnine u tužiteljevom vlasništvu, a koje je koristio tuženik za razdoblje od siječnja 2015. do travnja 2019. godine.

8. Između parničnih stranaka nisu sporne činjenice da je tuženik u utuženom razdoblju koristio poslovni prostor broj 302 i 303, površine 46,00 m 2 na drugom katu Područnog ureda Gradske uprave Trešnjevka, na adresi, [adresa].

9. U ovoj parnici između stranaka sporna je aktivna i pasivna legitimacija, kao i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa],

- da je između Sekretarijata za opću upravu općine Trešnjevka kao zakupodavca i Općinske Konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske Trešnjevka kao zakupoprimca zaključen 26. veljače 1990. Ugovor o zakupu poslovnih prostorija, među ostalim i soba 301-304 i 315 na drugom katu, da je navedeni ugovor zaključen na 10 godina, istekom ugovornog roka, ako stranke ne zaključe novi, da se ugovor automatski produžava na rok od 10 godina,

- da iz Aneksa navedenog Ugovora proizlazi da je izmijenjen u pogledu predmeta zakupa na način da su dane u zakup sobe broj 301, 302, 303, 308 i 315,

- da je 27. prosinca 2003. između Akcije socijaldemokrata Hrvatske kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca sklopljen Ugovor o najmu kojim se tuženiku kao najmoprimcu daju u najam sobe broj 302 i 303 ukupne površine 46 m2, a da je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme,

- da je tužitelj Akciji socijaldemokrata Hrvatske poslao izračun postotka učešća u zajedničkim troškovima vezano za zgradu u ko joj se nalazi predmetni poslovni prostor, kao i da mu je poslana temeljnica kojom tužitelj kao korisnik soba 301, 302 i 303 ukupne površine 76,94 m 2 vodio Akciju socijaldemokrata Hrvatske, što u postotku iznosi 3,66% (preslika dopisa tužitelja od 17. svibnja 2002. list 26. spisa),

- da je tužitelj dopisom od 4. studenog 1998. (list 1113 . spisa) obavijestio tuženika kako su upoznati da koriste prostorije za rad u njihovoj zgradi, dok je dopisom od 23. svibnja 2018. (list 1141. spisa), tužitelj pozvao tuženika da isprazni predmetni poslovni prostor,

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za građevinarstvo IMCB d.o.o. sud utvrdio, a obzirom da tuženik nesporno koristi 46 m2 predmetnog poslovnog prostora, udjel tuženika u režijskim troškovima,

- da je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Gragon Revizija d.o.o. sud utvrdio da tužitelj, sukladno prethodno utvrđenim postotcima udjela tuženika u režijskim troškovima, u utuženo razdoblje osnovano potražuje od tuženika iznos od 22.915,43 EUR.

11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud je utvrdio da tužitelj kao vlasnik nekretnine na adresi [adresa], potražuje od tuženika kao nespornog korisnika 46,00 m2 dijela predmetne nekretnine, naknadu režijskih troškova i troškova za korištenje zajedničkih uređaja. Sud je obrazložio da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za građevinarstvo IMCB d.o.o., čiji nalaz je prihvatio kao stručan, detaljan i argumentiran i na koje niti stranke nisu imale prigovore, utvrdio udjel tuženika u režijskim troškovima, a da tuženik nije dokazao da je u utuženom razdoblju Akciji socijaldemokrata Hrvatske kao zakupodavcu podmirio zakupninu u koju su uključeni i navedeni troškovi. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Dragon revizija d.o.o. Stoga je primjenom odredbe čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obveza na isplatu iznosa od 22.915,43 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO -a za ostale odnose, te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog za iznos od 22.915,43 EUR, a za iznos od 12.652,03 EUR ukinuo navedeni platni nalog i utvrdio povlačenje tužbe.

12. U žalbenoj fazi postupka ostala je i dalje sporna pasivna legitimacija, te osnovanost istaknutog prigovora zastare, a posljedično i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

13. Neosnovano tuženik smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati utuženi iznos koji se odnosi na režijske troškove. Naime, nije sporno da su pravni prednik tužitelja, kao zakupodavac i pravni prednik Akcije socijaldemokrata Hrvatske, kao zakupoprimac sklopili 26. veljače 1990. ugovor o zakupu predmet kojeg je, između ostalih i predmetni poslovni prostor. Nadalje iako se tuženik poziva da je s Akcijom socijaldemokrata Hrvatske kao najmodavcem 23. prosinca 2003. sklopio ugovor o najmu za poslovni prostor koji je predmet tužbenog zahtjeva iz isprava u spisu i samog ugovora proizlazi da se radi o ugovoru od podzakupu.

14. Prema odredbi čl. 8. Ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 26. veljače 1990. propisano je da zakupac ne može prostorije koje su predmet tog ugovora dati u podzakup bez suglasnosti zakupoprimca.

15. Iz navedene odredbe i tužiteljevog dopisa od 23. svibnja 2018. kojim tuženika poziva na predaju predmetnog poslovnog prostora jer ga koristi bez pravne osnove, ovaj sud zaključuje da je pravni prednik Akcije socijaldemokrata Hrvatske bez suglasnosti tužitelja kao vlasnika predmetnog poslovnog prostora dao u podzakup taj prostor tuženiku slijedom čega je tuženik, suprotno svojim tvrdnjama, predmetni poslovni prostor koristio bez pravne osnove. Da je tome tako proizlazi i iz dijela iskaza zastupnika po zakonu tuženika u kojem navodi da je Akcija socijaldemokrata Hrvatske ugašena negdje 2016. godine i da je tužitelj pokrenuo postupak radi iseljenja tuženika.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao, da je za utuženo razdoblje Akciji socijaldemokrata Hrvatske plaćao zakupninu i režijske troškove jer iz spisa ne proizlazi bilo kakav dokaz o plaćanju ili izvadak iz prometa po računu kojim bi se dokazima moglo dokazati da je tuženik podmirio zakupninu u koju su uključeni i režijski troškovi.

17. Odredbom čl. 539. ZOO-a propisano je da zakupodavac može, radi naplate svojih tražbina od zakupnika nastalih iz zakupa, zahtijevati neposredno od podzakupnika isplatu iznosa koje ovaj duguje zakupniku po osnovi podzakupa.

18. Tumačenjem navedene odredbe jasno proizlazi da je tužitelj kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora ovlašten od tuženika kao podzakupnika potraživati plaćanje dijela zajedničkih troškova za korištenje poslovnih prostorija. Tužitelj je dopisom od 17. svibnja 2020. (list 26. spisa) i temeljnicom od svibnja 2002. (list 27.- 28. spisa) poslao Akciji socijaldemokrata Hrvatske izračun učešća u zajedničkim troškovima, među ostalim, i za predmetni poslovni prostor, koji nisu podmireni. Otud neosnovanost svih istaknutih prigovora kao i prigovora nedostatka aktive legitimacije i promašene pasivne legitimacije i tuženikovih tvrdnji da mu nisu dostavljeni utuženi računi. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Dragon revizija d.o.o., koje je sud prihvatio, a stranke nisu imale nikakve prigovore.

19. Pogrešno tuženik ukazuje na pogrešno primjenu odredbe čl. 225. ZOO -a budući da je tuženik predmetni poslovni prostor koristio bez pravne osnove pa tužiteljeva tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina. Kako je najstarije tužiteljevo potraživanje dospjelo 12. veljače 2015., a prijedlog za ovrhu odnosno tužba podnesen je sudu 4. veljače 2020., jasno je da je podnesen unutar zastarnog roka od 5 godina u kojem se mogu podnijeti tužbe ove vrste.

20. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate koje teku od sljedećeg dana od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate jer je tužitelj morao znati da mu ne pripada utuženi iznos zbog čega je, i prema shvaćanju ovog suda, nepošten stjecatelj jer je predmetni poslovni prostor koristio, a da nije plaćao režijske i ostale zajedničke troškove.

21. Neosnovano tuženik smatra da mu je onemogućeno raspravljanje i da je povrijeđeno pravo na jednakost oružja. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženiku postupku pred prvostupanjskim sudom bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode, detaljno je obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

22. Odluka o naknadi parničnog troška pravilno je zasnovana na odredbama čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a.

23. S obzirom na navedeno, valjalo je na osnovi odredaba čl . 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać