REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1699/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u predmetu tužitelja EMPYREAL TRAVEL d.o.o., OIB 78176032108, Omiš, Zakučac 10/d, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, Ante Starčevića 7, protiv 1. tuženika STEČAJNA MASA IZA MEDITERAN INVEST d.o.o., OIB 05034191440, Vinkuran, Štrped 33, kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Brčić, odvjetnik u Zagrebu, Petrinjska 9 i 2. tuženika HSI CAPITAL Sp. z.o.o., OIB 17844247536, Varšava Ulica Wioslarska 8, Poljska, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jujnović, Lučić Marković u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-40/2023-72 od 27. veljače 2026., 13. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-40/2023-72 od 27. veljače 2026. u točki 1. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem poslovni broj P-40/2023-72 od 27. veljače 2026. Trgovački sud u Zadru, između ostalog, odbio je prijedlog za određivanje privremene mjere.
2. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je tužitelj zatražio određivanje privremene mjere prema čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), a prvostupanjski sud je takav zahtjev ocijenio neosnovanim zaključivši kako tužitelj nije dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbine prema drugotuženiku.
3. Protiv točke 1. izreke navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da rješenje u pobijanom dijelu ukine ili preinači. U žalbi je, u bitnom, naveo da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se ne radi o brisovnoj tužbi, da je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe, da je drugotuženik kao kupac mogao biti savjestan odnosno da drugotuženik nije mogao znati da za predmetne nekretnine već nije sklopljen drugi pravni posao kojim se iste otuđuju.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje po čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), čl. 21. st. 1. i čl. 290. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka propisane odredbama čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je navedeno rješenje pravilno i zakonito.
6. Privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl. 298. OZ-a).
7. Navedeni razlozi (vjerojatnost postojanja tražbine i opasnost) moraju biti ispunjeni kumulativno, i nedostatak bilo kojeg od navedenih razloga predstavlja razlog za odbijanje prijedloga.
8. U ovom predmetu prvostupanjski je sud, nepravomoćnom presudom poslovni broj P-40/2023-72 od 27. veljače 2026. odbio tužbeni zahtjev radi brisanja prava vlasništva u zemljišnoj knjizi taksativno navedenih nekretnina te uknjižbu prava vlasništva istih nekretnina u korist tužitelja Empyreal travel d.o.o., pri čemu je podrobno obrazložio razloge tog odbijanja. Pobijanom točkom 1. izreke rješenja sud je odbio i zahtjev za određivanjem mjere osiguranja. Dakle, prvostupanjski sud smatra kako tužitelj nije dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbine prema drugotuženiku, kao jedan od kumulativno potrebnih razloga za određivanje privremene mjere.
9. Prilikom odlučivanja o žalbi protiv odbijanja prijedloga za određivanje privremene mjere ovaj je sud prvenstveno vezan zakonskim odredbama o uvjetima potrebnim za takvu mjeru. Kako je to već navedeno, jedan od kumulativno potrebnih uvjeta je i vjerojatnost postojanja tražbine, a o toj je tražbini prvostupanjski sud već donio nepravomoćnu presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev. Navedena utvrđenja predlagatelj osiguranja ne osporava žalbenim navodima pa stoga i ovaj sud prihvaća utvrđenje odlučnih činjenica od strane prvostupanjskog suda kao i pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 346. stavka 1. OZ-a.
10. Naime, iako nepravomoćna presuda djeluje tek indicijski i u predmetnom postupku o vjerojatnosti postojanja tražbine moguće je zaključiti drugačije, u konkretnom slučaju prema ocjeni ovog suda, tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju vjerojatnosti tražbine.
Kako iz spisa ne proizlazi vjerojatnost postojana tužiteljeve tražbine, kao jednog od kumulativno potrebnih uvjeta za određivanje mjere, njegova žalba nije osnovana.
11. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP -a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti predlagateljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.
Zagreb, 13. svibnja 2026.
Sudac
Ružica Omazić
