Poslovni broj Gž R-316/2024-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-792/2023-19 od 18. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-792/2023-19 od 18. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.826,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 39,00 eur sa zatraženim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.699,08 eur sa zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 187,00 eur sa zatraženim kamatama.“

2. Protiv citirane presude pravovremenu žalbu je podnio tuženik pobijajući je iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima te naloži tužiteljici platiti tuženiku trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na naknadu imovinske i neimovinske štete nastale joj u štetnom događaju 1.7.2022. uslijed pada na mokrom podu prodavaonice Konzum plus d.o.o., koja ozljeda joj je priznata kao ozljeda na radu.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika već je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva,

- prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Igora Stipančića da je tužiteljica u štetnom događaju 1.7.2022. zadobila natučenje glave, trzajnu ozljedu vrata, natučenje desnog ramena, desnog lakta i desnog kuka te natučenje prsnog koša,

- da u zdravstvenom kartonu tužiteljice postoje podaci da je niz godina imala tegobe i provodila liječenje zbog vratne kralježnice, a da je predmetni pad mogao dovesti do povrata i pogoršanja bolova i tegoba koje je tužiteljica imala od ranije,

- da je natučenje desnog ramena nastalo na degenerativno promijenjeno rame (RTG od 2/2023 pokazao degenerativne promjene), ali UZV nalaz 5.10.2022. djelomične rupture mišića deltoideusa, defekt hrskavice te krvni podljev ukazuju da je tužiteljica zadobila ozljedu desnog ramena,

- da je tužiteljica liječena zbog niza tegoba koje je imala s kralježnicom od prije ovog događaja te se liječenje vezano za predmetni događaj može smatrati okončanim pregledom fizijatra nakon jednog ciklusa fizikalne terapije 24.11.2022.,

- da nema činjenica koje ukazuju da je nakon ozljeđivanja u ovom događaju kod tužiteljice došlo do dodatnih oštećenja, tj. pogoršanja ranije postojećih promjena ,

- da zbog ozljede ramena postoji blaže ograničena kretnja odručenja i podizanja ruke iznad visine glave radi čega smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih posljedica ozljeda u ovom događaju iznosi 3%-4%,

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti ,

- da tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja tužiteljica nije imala jer je izgubila svijest, a tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je imala 2-3 dana, srednjeg 5-6 dana i manjeg do 4 tjedana,

- da je tužiteljica bol jakog intenziteta trpjela 3 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još do 6 tjedana dok povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 3 tjedna 2 h na dan zbog mirovanja i zbog nemogućnosti služenja desnom rukom, a potom je još sveukupno trebala tuđu pomoć kroz 3 tjedana 3 puta tjedno po 2 h,

- da navedenom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale, a sud ga je prihvatio kao stručan i objektivan.

6.1. Temeljem prednjih utvrđenja sud prvog stupnja, pozivajući se na odredbe članka 19. stavak 2. i članka 1046. i 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23 i 155/23.; dalje ZOO), zaključuje kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje te obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud prvog stupnja smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede u ukupnom iznosu od 3.700,00 eur. Analizirajući dosuđeni iznos pravične novčane naknade sud prvog stupnja zaključuje da utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih boli opravdava dosudu u iznosu od 1.400,00 eur, utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava dosudu u iznosu od 1.100,00 eur dok stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice u opsegu od 3-4%, koje se očituje u blažem ograničenju kretnji odručenja i podizanja ruke iznad visine glave, opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.200,00 eur.

6.2. Nadalje, prvostupanjski sud po osnovi tuđe pomoći i njege priznaje tužiteljici štetu u ukupnom iznosu od 240,00 eur (4,00 eur/h) , a u preostalom zatraženom iznosu od 39,00 eura istu odbija kao neosnovanu.

6.3. Obzirom da je tuženik 9.2.2023. na ime nespornog dijela naknade štete isplatio tužiteljici iznos od 1.114,00 eur, to sud obvezuje tuženika na plaćanje daljnje neimovinske štete tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja u iznosu od 2.826,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1.2.2023. kada je postavila odštetni zahtjev tuženiku sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a do isplate, u visini kamatne stope prema članku 29. stavak 2. ZOO-a. Odluku o parničnom trošku sud donosi na temelju odredbe članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP -a odmjerenim prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 1.699,08 eur s kamatama tekućim od presuđenja do isplate dok u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova tužiteljice odbija kao neosnovan.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tuženik u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće valjano pravno ispitati.

8. U žalbenoj fazi postupka tuženik osporava dosuđenu visinu štete tužiteljici u odnosu na pretrpljeni strah i smanjenje opće životne aktivnosti tužiteljice navodeći da prvostupanjski sud nije naveo koje okolnosti predmetnog slučaja zahtijevaju dosudu naknade u iznosu višem od onog koji je određen nalazom i mišljenjem vještaka odnosno iznad Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, dosudom (daljnjeg) iznosa od 2.826,00 eur na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastale tužiteljici povredom na radu u štetnom događaju 1.7.2022., sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka kojem stranke nisu prigovarale, pravilno primijenio materijalno pravo.

9.1. Naime, prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Radi ujednačenja primjene navedenih odredbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednicama Građanskog odjela 29.11.2002. usvojio je Orijentacijske kriterije, poslovni broj Su-VI- 1331/02 i Su-II-1372/02, koji su na sjednicama od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj Su-IV-47/2020-5, povišeni za 50% uz obrazloženje da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. Stoga je i u konkretnom slučaju valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ovdje pobijane odluke donesene u rujnu 2024., a koja je prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od lipnja 2020. do rujna 2024. iznosila 26,5%. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanje visine neimovinske štete pravilno primijenio Orijentacijske kriterije naknade neimovinske štete, uzevši u obzir i kriterije kojima se rukovodio Vrhovni sud Republike Hrvatske, a radi se o podacima Državnog zavoda za statistiku i konceptu primjene stope inflacije mjerene indeksom promjena potrošačkih cijena , polazeći od cilja i svrhe citiranih zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete.

9.2. Primjenom navedenih zakonskih odredbi te Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji, iako ne predstavljaju matematičku formulu koja bi automatizmom služila za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, služe kao orijentir pri određivanju visine naknade te vodeći računa o stopi inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ovdje pobijane odluke u rujnu 2024., a rukovodeći se utvrđenjima medicinskog vještačenja na koje stranke nisu imale prigovor, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da tužiteljici pripada pravo na daljnju neimovinsku štetu u iznosu od 2.826,00 eur. Navedeno iz razloga jer je tužiteljica u trenutku povređivanja imala 60 godina živote te je zadobila višestruke povrede u vidu natučenje glave, trzajnu ozljedu vrata, natučenje desnog ramena, desnog lakta i desnog kuka kao i natučenje prsnog koša, a koje povrede su mogle biti od utjecaja i pogoršati bolove i tegobe tužiteljice koje je imala od ranije na vratnoj kralješnici, što je bilo od utjecaja na strah tužiteljice od ishoda liječenja te obzirom i na jačinu i trajanje sekundarnog straha utvrđenog po vještaku. Tim više, natučenje desnog ramena tužiteljice nastalo je na degenerativno promijenjeno rame te je ista provela fizikalnu terapiju. Također, uzimajući u obzir posao tužiteljice kao prodavačice, zaostalo smanjenje opće životne aktivnosti procijenjene po vještaku na 3%-4%, a koje se očituje u ograničenoj kretnji odručenja i podizanja ruke iznad glave, ne samo da će se reflektirati na kvalitetu njezinog svakodnevnog privatnog života već će je ograničavati i u obavljanju njezinih radnih obveza (podizanja artikala, slaganja polica i sl.).

10. Slijedom izloženog, protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilnom primjenom materijalnog pravo obvezao tuženika na naknadu štete tužiteljici u dosuđenom iznosu s kamatom tekućom sukladno odredbi članka 1103. u svezi članka 29. stavak 2. ZOO -a te primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP -a obvezao tuženika da joj naknadi parnične troškove odmjerene prema odredbama Tarife za poduzete radnje punomoćnika odvjetnika.

11. Stoga je valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu, a primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka tuženika i odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove presude.

U Rijeci 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić