REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1199/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici SM i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Vončinina 3, Zagreb, OIB: 55545787885, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4238/2025-2 od 6. studenog 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2636/2023 od 29. srpnja 2025., u sjednici održanoj 13. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4238/2025-2 od 6. studenog 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2636/2023 od 29. srpnja 2025.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25
- dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora, jer iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da ne postoji uzročna veza između nepostavljanja prometnog znaka i prometne nesreće s obzirom na to da nije razumno očekivati da bi se bilo koji prosječni vozač na toj dionici ceste, na kojoj je brzina kretanja vozila ograničena prometnim znakom na 80 km/h, vozio brzinom manjom od 24 km/h, u kojem slučaju bi vozač mogao zaustaviti vozilo pa stoga niti da je bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ ne bi bila izbjegnuta nesreća. Stoga je shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženog u odluci broj: Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022. prema kojoj se „lovoovlaštenik može osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ako dokaže da je propust pravne osobe koja upravlja cestom koji je vezan uz nepostavljanje prometnog znaka opasnosti "divljač na cesti" na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu lovoovlaštenika, bio u uzročnoj vezi sa štetnim događajem te da nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz članka 50. stavka 2. ZC-a oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom“ pa postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na pitanje naznačeno u prijedlogu pod točkom 6.3. valja reći i to da tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da je tuženik bio obaviješten o mjestima gdje je pojačana migracija divljači, jer to ne proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih presuda pri čemu se ističe da je u ovom slučaju riječ o sporu male vrijednosti u kojem nije bilo niti dopušteno prvostupanjsku presudu osporavati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Slijedom navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u odnosu na postavljena pitanja pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav RH), čl. 14. st. 2. Ustava RH i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP), valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo koje navodi tužitelj.
8. Naime, tužitelju je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno nije ničime dokazao sukladno čl. 387. st. 3. ZPP- a. Pobijana presuda je opravdana ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom te je shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda kako je već navedeno u točki 4. ovog rješenja pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje.
9. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti prijedlog i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 13. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
