REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2732/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FINIS d.o.o., Savudrija, Lavra 116, OIB: 25906795610, kojega zastupa zakonski zastupnik ĆE, protiv 1. tuženika GE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Lejla Ritoša Horvat, odvjetnica u Novigradu, Ulica Lako 1, radi utvrđivanja odgovornosti člana društva i isplate te pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1/2022-29 od 16. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja FINIS d.o.o. Savudrija kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1/2022-29 od 16. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 745,00 eur.

Obrazloženje

1. Točkom I.1. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev tužitelja kojim se prvotuženiku i drugotuženiku solidarno nalaže isplatiti iznos od 19.642,98 EUR s pripadajućom kamatom i zateznom kamatom, kao i iznos od 485,77 EUR. Točkom I.2. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev da pravna radnja prvotuženika PE i trećetuženice ME i to sklapanje Sporazuma kod javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule pod brojem OU-438/19 od 31. svibnja 2019. gubi učinak prema tužitelju FINIS d.o.o. u dijelu u kojem je potrebno za namirenje prethodno spomenutih tražbina tužitelja FINIS d.o.o. prema prvotuženiku PE, dok je točkom I.3. izreke određeno da su prvotuženik PE i trećetuženica ME dužni dopustiti da tužitelj FINIS d.o.o. namiri prethodno spomenute tražbine prema prvotuženiku PE, prodajom nekretnina pobliže označenih u točki I.3. izreke pobijane presude. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.986,24 EUR. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška postupka u iznosu od 242,88 eur.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da ne postoji odgovornost prvotuženika i drugotuženika u smislu odredbe čl. 10. st. 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD) te da ne postoji odgovornost trećetuženice u smislu čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv točaka I.1., I.2., I.3. i II. izreke prvostupanjske presude, iz svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da iz godišnjeg izvješća za društvo Alaber tours d.o.o. za 2021. godinu proizlazi da je to društvo imalo imovinu u obliku zadržane dobiti u iznosu od 21.577,54 eur te da tog iznosa novca na računu nije bilo, zbog čega smatra da je prvotuženik za taj iznos umanjio imovinu društva. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze te da iz dokaza u spisu proizlazi da je prvotuženik upravljao imovinom društva Alaber tours d.o.o. protivno zakonu. Smatra da nije bio dužan prijaviti potraživanje u postupku stečaja zato što društvo Alaber tours d.o.o. u trenutku otvaranja stečaja nije imalo nikakve imovine. Navodi da se kod besplatnih raspolaganja smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili trebalo biti poznato. Smatra da je prvostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 242,88 eur.

3.1. U odgovor na žalbu tuženici osporavaju žalbene navode tužitelja. Potražuju trošak žalbenog postupka u iznosu 745,00 eur.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

6. Neosnovan je žalbeni navod da je tužitelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zato što je prvostupanjski sud (prema njegovim navodima) ocijenio dokaze suprotno njegovim navodima i stavovima.

6.1. Pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17; dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17; dalje: Konvencija). Suprotno žalbenim navodima, tužitelju je dana mogućnost raspravljanja pred sudom te je u postupku aktivno sudjelovao tijekom cijelog prvostupanjskog postupka na ročištima i podnesenim podnescima. Također, tužitelj je predložio dokaze za koje je tvrdio da potkrepljuju njegove navode, međutim činjenica da je sud utvrdio da iz predloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, ne znači da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a). Slijedom toga, aktivno sudjelovanje tuženika u prvostupanjskom postupku ne dovodi do povrede tuženikova prava na pravično suđenje i jednakost pred zakonom.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 19.642,98 eur s pripadajućim ugovornim i zateznim kamatama s osnova odgovornosti prvotuženika i drugotuženika u smislu odredbi čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a i pobijanje pravne radnje prvotuženika i trećetuženice (sklapanje sporazuma o raspolaganju nekretninom) u smislu odredbi čl. 67. st. 3. ZOO-a.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- tužitelj prema društvu ALABER TOURS d.o.o. (u kojem je prvotuženik jedini član i ovlaštena osoba za zastupanje) ima tražbinu u iznosu od 19.642,98 eur (s pripadajućim ugovornim i zateznim kamatama) i u iznosu od 485,77 eur, sve na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama poslovni broj P-855/2019 od 31. siječnja 2020. i presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-563/2020 od 8. listopada 2020. te Ugovora o cesiji od 5. ožujka 2021.

- tužitelj je 4. svibnja 2021. podnio zahtjev za izravnu naplatu radi naplate potraživanja prema društvu ALABER TOURS d.o.o.

- tražbina tužitelja upisana je na drugom mjestu u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje od 7. srpnja 2021. Prije te tražbine, upisana je tražbina u iznosu 663,61 eur (5.000,00 kn).

- rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj St-536/2021 od 23. studenoga 2021. otvoren je i zaključen skraćeni stečajni postupak nad društvom ALABER TOURS d.o.o.,

- 4. svibnja 2021. osnovano je društvo ALABER d.o.o., sa sjedištem na adresi [adresa]. Jedini osnivač tog društva je drugotuženik, a jedina osoba ovlaštena za zastupanje društva je prvotuženik

- prvotuženik i trećetuženica sklopili su Sporazum 31. svibnja 2019. kojim je prvotuženik prenio na trećetuženicu nekretninu opisanu u Sporazumu (list 63. spisa).

- iz prijave poreza na dobit društva ALABER TOURS d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. (list 86. spisa) proizlazi da je društvo imalo dobit u iznosu 1.288,72 eur (9. 709,85 kn), a gubitka nema.

- iz prijave poreza na dobit društva ALABER TOURS d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. (list 90. spisa) proizlazi da društvo nije imalo dobiti, dok je gubitak iznosio 2.024,13 eur (15.250,84 kn)

- iz prijave poreza na dobit društva ALABER TOURS d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (list 97. spisa) proizlazi da društvo nije imalo dobiti, dok je gubitak iznosio 5.549,91eur (41.815,79 kn).

9. Člankom 10. st. 3. ZTD-a propisano je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Člankom 10. st. 4. ZTD-a propisano je: Smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka naročito:1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, 2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, 3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, 4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

9.1. Sukladno tome, da bi prvotuženik i drugotuženik odgovarali po čl. 10. st. 4. ZTD-a zbog proboja pravne osobnosti, tužitelj treba dokazati dospjelost tražbine prema društvu, činjenicu da je tuženik član društva i činjenicu da član društva zloupotrebljavao okolnost da ne odgovara za obveze društva.

9.2. Tužitelj je u postupku dokazao da ima dospjelu tražbinu prema društvu kojem je prvotuženik bio jedini osnivač i član, kao i jedini član uprave društva, međutim tužitelj nije dokazao da je prvotuženik zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za obveze društva ALABER TOURS d.o.o.

9.3. Naime, onaj koji zloupotrebljava okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze (čl. 10. st. 3. ZTD-a). Tu opću klauzulu protiv zloporabe svojstva člana društva, Zakon o trgovačkim društvima je dopunio u st. 4. propisivanjem situacija kada se naročito smatra da je ispunjena pretpostavka odgovornosti člana društva, što znači da se sudovi u utvrđivanju okolnosti zloporabe mogu koristiti i drugim kriterijima te da su slobodni u ocjeni zloporabe ako je utvrde.

9.4. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u smislu odredbi čl. 10. st. 4. t. 2. ZTD-a da tužitelj nije dokazao da u konkretnom slučaju postoji odgovornost prvotuženika da je kao član društva koristio društvo da bi oštetio tužitelja kao vjerovnika i da je u svoju korist umanjio imovinu društva, odnosno da je svojim postupanjem zloupotrebljavao okolnost da ne odgovara za obveze društva. Po stavu ovoga suda, navedene tvrdnje tužitelj nije dokazao.

9.5. Neosnovani su navodi tužitelja u kojima smatra da su prvotuženik i drugotuženik u obvezi platiti tužitelju ono što on ne može naplatiti od društva ALABER TOURS d.o.o. Naime, tužitelj pogrešno zaključuje da od tuženih može zahtijevati isplatu iz same okolnosti da se potraživanje nije moglo naplatiti od društva ALABER TOURS d.o.o. (u kojem je prvotuženik bio direktor). Činjenica da je drugotuženik osnovao društvo ALABER d.o.o. u kojem je prvotuženik direktor tog društva i to u razdoblju kada društvo ALABER TOURS d.o.o. ima financijskih teškoća nije odlučna zato što ničime ne dokazuje da je došlo do zlouporabe. Također, poslovna adresa i broj telefona novoosnovanog društva koja je ujedno ista kao poslovna adresa i broj telefona koji se koristio za staro društvo (zato što je to adresa direktora novoosnovanog društva tj. prvotuženika) ne upućuju da se radi o zlouporabi u smislu čl. 10. st. 4. ZTD-a. Također novoosnovano društvo ALABER d.o.o. osnovano je ranije (prije dva mjeseca) od trenutka kada je društvo ALABER TOURS d.o.o. otišlo u stečaj. Također, tužitelj kao vjerovnik nije prijavio tražbinu u odnosu na društvo ALABER TOURS d.o.o. niti je uplatio predujam radi otvaranja stečajnog postupka, a u kojem je mogao ostvarivati svoje potraživanje. Nadalje, iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje ne proizlazi da je tužitelj jedini koji je imao potraživanje prema društvu ALABER TOURS d.o.o., štoviše tražbina tužitelja zavedena je u drugom redu, dakle poslije prvo upisane tražbine prije njega. Uz sve navedeno, tužitelj nije predložio izvođenje financijskog vještačenja kojim bi eventualno mogao dokazivati da je prvotuženik „izvlačio“ novac iz društva ALABER TOURS d.o.o. i time da ga je oštetio i zlouporabio svoj položaj u smislu čl. 10. st. 4. ZTD-a. Stoga žalbeni navodi tužitelja kojima navodi da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz dokaza u spisu nisu od utjecaja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude zato predloženim dokazima tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje.

10. Nadalje, kako drugotuženik nije bio član društva ALABER TOURS d.o.o., niti je čl. 10. st. 4. t. 2. ZTD-a propisana odgovornost prvotuženika za štetu (radi se o osobnoj odgovornosti člana za tuđu obvezu – obvezu društva), činjenica da je drugotuženik bio član društva ALABER d.o.o. ne može dovesti do njegove odgovornosti na temelju čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a. Naime, kod proboja pravne osobnosti pasivno je legitimiran samo član društva koji je zloupotrijebio okolnost da po zakonu ne odgovara za obveze društva (ovdje konkretno društva ALABER TOURS d.o.o.).

11. Prvotuženik i trećetuženica sklopili su Sporazum 12. listopada 2012. (list 71. i 72 spisa) kojim je prvotuženik prenio na trećetuženicu nekretninu (opisana u Sporazumu). Sudionici u pravnom prometu slobodno uređuju obvezne odnose te činjenica da su (prema navodima tužitelja) supružnici već ranije uređivali imovinske odnose ne znači da predmetnim sporazumom uređuju odnose s ciljem da oštete tužitelja kao potencijalnog vjerovnika. Dapače tuženici su slobodni uređivati iste odnose više puta, odnosno slobodni su raspolagati imovinom i drugačije od kako su možda ranije raspolagali i uredili imovinske odnose (sve dok su ispunjene pretpostavke sukladno vlasničkopravnim odnosima). Budući da tužitelj nije dokazao da je prvotuženik svojim postupanjem zloupotrijebio okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva, tako tužitelj nije dokazao da su prvotuženik i trećetuženica uređenjem imovinskih odnosa kao supružnici i na koje uređenje imovinskih odnosa su potpuno slobodni i ovlašteni, da su time oštetili tužitelja na bilo koji način.

12. Slijedom navedenog, u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu protiv pobijane presude valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl . 166. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Prema stavu ovog suda, odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje predmetne parnice pa ni troškovi njegovog sastava po odvjetniku ne padaju na teret tužitelja.

Zagreb, 13. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac