REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1236/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase iza TRGOCENTAR d.d. u stečaju, OIB: 74000270741, Ludbreg, P. Zrinskog 3, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Moravec, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika UDRUŽENJE OBRTNIKA MEĐIMURSKE ŽUPANIJE, OIB: 57117593902, Čakovec, Park Rudolfa Kropeka 1, kojeg zastupa punomoćnica Andreja Štefan, odvjetnica u Čakovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-22/2024-71 od 12. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-22/2024-71 od 12. prosinca 2025. u pobijanim točkama I.1.; I.2. i II.1. njene izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P -22/2024-71 od 12. prosinca 2025. u pobijanoj točki I.3. te točki II.2. njene izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-22/2024-71 od 12. prosinca 2025. odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi: 1.Utvrđuje se da je tužitelj Stečajna masa iza TRGOCENTAR d.d. u stečaju, Ludbreg, Petra Zrinskog 3, OIB: 74000270741, suvlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao ZK. tijelo III, i to cijeloga 2. Suvlasničkog dijela od 1/2, u odnosu na dvije uredske prostorije na I. katu sjeveroistočne strane, koje se sastoje od dvije sobe od 84 m2, a koje se nalaze u stambeno poslovnoj zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] zemljište pod zgradom, površine 103 čhv. 2. Nalaže se tuženiku UDRUŽENJE OBRTNIKA MEĐIMURSKE ŽUPANIJE ČAKOVEC, Park Rudolfa Kropeka 1, Čakovec, OIB: 57117593902, da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao ZK. tijelo III, i to cijeloga 2. Suvlasničkog dijela od 1/2, u odnosu na dvije uredske prostorije na I. katu sjeveroistočne strane, koje se sastoje od dvije sobe od 84 m2, a koje se nalaze u stambeno poslovnoj zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] zemljište pod zgradom, površine 103 čhv, u roku od 15 dana, u protivnom će je zamijeniti ova presuda. 3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 7.175,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana. (točka I.1.; I.2. i I.3. izreke) te je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: 1. Utvrđuje se da je tužitelj Stečajna masa iza TRGOCENTAR d.d. u stečaju, Ludbreg, Petra Zrinskog 3, OIB: 74000270741 suvlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao ZK. tijelo III, i to cijeloga 2. Suvlasničkog dijela od 1/2, u odnosu na dvije uredske prostorije na I. katu sjeveroistočne strane, koje se sastoje od dvije sobe od 84 m2, a koje se nalaze u stambeno poslovnoj zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] zemljište pod zgradom, površine 103 čhv. 2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u roku od 15 dana (točke II.1. i II.2. izreke presude).

1.1. Prvostupanjski sud navodi da je predmet spora između stranaka bio tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva na dijelu nekretnine izdavanje tabularne isprave na temelju kupoprodajnog ugovora (točka I. tužbenog zahtjeva), odnosno utvrđivanje suvlasništva dijela nekretnine temeljem dosjelosti (točka II. tužbenog zahtjeva, uz zahtjev za naknadu troškova postupka.

1.2. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je, nakon provedenog postupka, tužbeni zahtjev utvrdio neosnovanim. Naime, u odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi njegovo stjecanja prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora te da se tuženiku naloži izdavanje tabularne isprave, prvostupanjski sud navodi da se prema odredbi članka 119. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.; dalje: ZV) koji je bio na snazi na dan pokretanja postupka, vlasništvo nekretnine pravnim poslom stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjanog očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. S obzirom na to da tužitelj nije predočio original kupoprodajnog ugovora već samo relativno nečitku kopiju, a original nije uspio pribaviti niti sud, tvrdnja tužitelja o tome da je njegov pravni prednik pravnim poslom – Ugovorom o kupoprodaji od 9. rujna 1982. stekao osnovu za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine ocijenjena je neosnovanom. Pri tome prvostupanjski sud dodatno ističe i da predmetni suvlasnički dio nekretnine nije bio procijenjen u temeljni kapitel prilikom pretvorbe, te da bi stoga predstavljao vlasništvo Republike Hrvatske.

1.3. Dalje, u odnosu na pitanje stjecanja vlasništva dosjelošću, prvostupanjski sud navodi da niti taj dio zahtjeva nije osnovan, jer tužitelj nije unio nekretninu u temeljni kapital, pa ne postoji temelj za stjecanja prava dosjelošću, na koji se poziva tužitelj.

1.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a odluku o troškovima postupka temelji na odredbama članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 23/22. i 126/22.; dalje: Tarifa).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, i to stoga što je izreka presude nerazumljiva, proturječna samoj sebi i razlozima presude, odnosno u presudi nisu navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama.

2.1. Smatra da činjenica kako tužitelj nema original kupoprodajnog ugovora ne znači da isti nije stekao nekretninu pravnim poslom, te ponavlja navode iznesene tijekom postupka, pri čemu posebno ukazuje i na to da je tužitelj upisan kao posjednik nekretnine.

2.2. Dalje, prema mišljenju, iz dokaza koji se nalaze spisu može se zaključiti da je tužitelj pravni sljednik poštenog posjednika nekretnine koji je kao kupac svoje pravo vlasništva stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od 3. rujna 1982., kojega je sklopio s pravnim prednikom tuženika.

2.3. Predlaže preinačiti presudu te prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

3. Odgovor na tužiteljevu žalbu nije podnesen.

4. Tuženik u svojoj žalbi osporava presudu u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, te predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 9.245,25 €, uz naknadu troškova žalbe.

5. Odgovor na tuženikovu žalbu nije podnesen.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

8. Pobijana odluka djelomično je nerazumljiva i u suprotnosti s obrazloženjem u dijelu koji se odnosi na točku I.3. njene izreke, te je u navedenom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se žalitelji pozivaju. Naime, u točki I.3. izreke presude prvostupanjski sud odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.175,00 €, dok iz točke 25. obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud obračunavao trošak samo u korist tuženika, pa je obrazloženje presude u suprotnosti sa njenom izrekom. Osim toga, tuženik u svojoj žalbi ukazuje i na to da, prema točki 25. obrazloženja, odlučeno o iznosu troškova postupka u visini od 7.229,75 €, tako da niti visina samog iznosa iz obrazloženja ne odgovara iznosu koji je naveden u toči I.3. izreke presude.

9. Dalje, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u točki I.3. izreke odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.175,00 €, dok je u točki II.2. izreke odlučio da odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka, bez navođenja iznosa, niti se taj iznos može utvrditi iz obrazloženja presude, proizlazi da je o istom zahtjevu za naknadu troškova dva puta odlučeno, zbog čega je presuda u tom dijelu nerazumljiiva i ne može se ispitati.

10. Ovaj je sud odlučio da, u odnosu na pitanje troškova postupka, neće primjenjivati odredbu članka 373.a stavka 2. ZPP-a, upravo radi pružanja mogućnosti strankama da se očituju na sve elemente odluke o troškovima i ukazanim nedostacima.

11. Slijedom navedenog, pobijanu je presudu trebalo ukinuti u točkama I.3. i II.2. njene izreke, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak radi donošenja odluke o troškovima.

12. Suprotno točki I.3. i II.2. izreke presude, kojom je odlučeno o troškovima postupka kao sporednom zahtjevu, u ostalom dijelu presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, i pobijana se presuda može ispitati.

13. Pri tome ovaj sud navodi da je tužitelj u ovom postupku, nakon primitka rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1630/2023 od 10. siječnja 2024., postavio svoj tužben zahtjev na način da je isti bio podoban za odlučivanje, jer u ranije postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj nije označio točan suvlasnički dio koji predstavlja predmet njegovog zahtjeva, na što je drugostupanjski sud ukazao svojim rješenjem. Naime, u listu B (Vlastovnica), kao suvlasnici sporne nekretnine upisani su tužitelj i tuženik i to suvlasništvo u ZK tijelu III. - 1. Suvlasnički dio: ½ na ime tužitelja te ZK tijelu III. – 2. Suvlasnički dio: ½ u koristi tuženika. S obzirom na to da tužitelj u svojoj tužbi nije označio koji suvlasnički dio traži, ranije doneseno rješenje kojim je tužba odbačena nije se moglo ispitati te je isto ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da sud pozove tužitelja na ispravak tužbe, kako bi ista bila podobna za raspravljanje.

14. Ovaj je nedostatak tužitelj ispravio podneskom od 26. ožujka 2024., pa je u ponovljenom suđenju prvostupanjski sud odlučio o točno određenom spornom suvlasničkom dijelu nekretnine, a taj se dio odluke može ispitati.

15. Kako je to naveo prvostupanjski sud, predmet spora bilo je pitanje vlasništva dijela nekretnine, pri čemu nije sporno da taj dio nekretnine, upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao ZK. tijelo III, i to cijeli 2. Suvlasnički dio od 1/2, u odnosu na dvije uredske prostorije na I. katu sjeveroistočne strane, koje se sastoje od dvije sobe od 84 m2, a koje se nalaze u stambeno poslovnoj zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] zemljište pod zgradom, površine 103 čhv, nije bio procijenjen u vrijednosti društvenog kapitala prednika tužitelja tijekom postupka privatizacije.

16. Upravo vezano za činjenicu da sporni dio nekretnine nije bio procijenjen u vrijednosti društvenog kapitala tužitelja ukazuje na neosnovanost tužbenog zahtjev koji tužitelj zasniva na tvrdnji da je nekretninu stekao temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1982. godine. Naime, čak i u slučaju da je tužitelj priložio sudu originalni primjerak kupoprodajnog ugovora te daje sud utvrdio njegovu valjanost, s obzirom na činjenicu da taj dio nekretnine nije bio predmetom privatizacije znači da bi se isti, prema odredbi članka 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 21/96, 17/97., 16/98., 73/00., 92/10.) trebao prenijeti Hrvatskom fondu za privatizaciju, a ne tužitelju. Prema toj odredbi, koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se u Hrvatski fond za privatizaciju, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu. Prema mišljenju ovog suda, pitanje suvlasništva uredskih prostorija ne predstavlja pitanje koje bi utjecalo na tehnološku cjelinu, a nije sporno da nije pokrenuta nikakva obnova postupka privatizacije. Stoga tužitelj ne bi imao aktivnu legitimaciju tražiti upis prava vlasništva na svoje ime niti izdavanje tabularne isprave, čak i da je dokazao kako je ugovor o kupoprodaji valjan.

17. Dalje, tužitelj u svojoj žalbi ne navodi razloge zbog kojih bi smatrao kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda o tome da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini niti temeljem dosjelosti (točke 22. i 23. obrazloženja). Ispitujući odluku po službenoj dužnosti u odnosu na primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje u tom segmentu, ovaj sud smatra pravilnim stav prvostupanjskog suda da tužitelj nije mogao steći vlasništvo nekretnine niti temeljem dosjelosti.

18. Naime, tužitelj nije mogao steći prvo vlasništva nekretnine koja je bila u društvenom vlasništvu dosjelošću prije izvršene pretvorbe, pa se u rok dosjedanja trgovačkog društvo nastalog pretvorbom (kao pravnog slijednika tužitelja) ne računa i vrijeme koje je proteklo prije izvršene pretvorbe (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 553/2023). Dakle, vrijeme koje je proteklo do donošenja rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa: 943-01/96-01/259, Ur.br. 563-04-403/96-2 od 10. svibnja 1996. ne računa se u rok potreban za dosjelost.

19. Kako iz isprava u spisu ne proizlazi da bi tužitelj dokazao kako je bio zakonit, istinit i pošten posjednik koji je neprekidno samostalno posjedovao nekretninu tijekom deset godina, odnosno nije dokazao da bi bio barem pošteni posjednik koji je neprekidno koristio nekretninu dvadeset godina (članak 159. stavci 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12, 152/14,. 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP), prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo te odbio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kojim tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću.

20. Stoga je tužiteljeva žalba djelomično odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena u točkama I.1.; I.2. te II.1. njene izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a), dok je presuda ukinuta u točki I.3. te II.2. njene izreke, i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (članak 369. u vezi članka 381. ZPP-a).

Zagreb, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak