REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1844/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ružice Omazić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Danijele Uzelac Ljubić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GEOTHERMAL SOLUTIONS d.o.o., OIB 67407491749, Zagreb, Visoka 6, kojeg zastupa punomoćnik Saša Čačić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv 1. tuženika MB GEOTHERMAL d.o.o., OIB 06506754851, Zagreb, Gajeva ulica 59, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Ivančić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ostermann i Partneri, i 2. tuženika GEOEN d.o.o., OIB 38872670168, Zagreb, Radnička cesta 34A, radi utvrđenja ništetnosti i utvrđenja da javnobilježnički akt nema svojstvo javne isprave, odlučujući o žalbi tužitelja i prvotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1711/2025-6 od 19. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1711/2025-6 od 19. ožujka 2026. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 15.353,34 EUR.

r i j e š i o  j e

Ukida se točka III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1711/2025-6 od 19. ožujka 2026. i raspravno rješenje od 4. veljače 2026. i predmet vraća u tom dijelu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da javnobilježnička isprava Sporazum o zasnivanju založnog prava koji je solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9841/2015 od dana 07. listopada 2015. god. nema svojstvo javne isprave.

2. Utvrđuje se da je ništetan Sporazum o zasnivanju založnog prava koji je solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9841/2015 od dana 07. listopada 2015. god.

3. Utvrđuje se da je ništetna tražbina prvotuženika prema tužitelju osigurana Sporazumom o zasnivanju založnog prava solemniziranom po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9841/2015 od dana 07.listopada 2015. godine do iznosa od 960.000,00 EUR-a.

4. Nalaže se prvotuženiku da tužitelju odmah nakon pravomoćnosti ove presude izda potrebne izjave podobnu za brisanje založnog prava koje je stekao temeljem ništetnog Sporazuma o zasnivanju založnog prava koji je solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV -9841/2015 od dana 07.10.2015.god., ili će iste zamijeniti ova presuda, te se nalaže FINANCIJSKOJ AGENCIJI – SLUŽBI UPISA ZAGREB da izvrši brisanje zaloga na a/ poslovnom udjelu društva Geoen d.o.o. upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 8, nominalnog iznosa 2.000,00 kuna,b/poslovnom udjelu društva Geoen d.o.o. upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 11, nominalnog iznos 1.800,00 kuna i c/ poslovnom udjelu društva Geoen d.o.o. upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 12, nominalnog iznosa 1.800,00 kuna.“ U točki II. izreke naloženo je tužitelju da prvotuženiku naknadi trošak u iznosu od 2.312,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 58.912,50 EUR.

2. Tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je na ročištu održanom 4. veljače 2026. tužitelj predložio da sud izvede dokaz saslušanjem javne bilježnice Ilinke Lisonek na okolnost da li je ista prilikom ispitivanja privatne isprave koja joj je predana na potvrđivanje upozorila potpisnike na sadržaj odredbe čl. 8. t. 2. Sporazuma o osiguranju i iste upozorila na značenje te odredbe budući u slučaju ne ispunjenja tražbine vjerovniku bi isti imao pravo naplatiti se iz cjelokupne imovine dužnika i založnog dužnika, te da se sasluša tadašnja zastupnica po zakonu tužitelja SA na okolnost bi li ista tada potpisala predmetni Sporazum da je bila upozorena od strane javne bilježnice na sadržaj te odredbe, a što je sud odbio. Odbijanjem izvođenja tih dokaza sud je onemogućio tužitelja da dokaže postojanje odlučne činjenice, a to su činjenice da založni dužnik nije bio svjestan da osim naznačenim taksativnim predmetom zaloga u slučaju ne ispunjenja svoje obveze odgovara cjelokupnom imovinom, dakle i onom imovinom koja nije naznačena kao predmet zaloga, a propustio je sud na taj način i utvrditi razloge ne postupanja javne bilježnice po obvezama sadržanim u čl. 58. ZJB-a.

3. Prvotuženik je podnio žalbu protiv raspravnog rješenja od 4. veljače 2026. kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora te protiv točke III. izreke presude kojom je odbijen prvotuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova, postavljen prema vrijednosti predmeta spora od 960.000,00 EUR iz svih zakonom dopuštenih razloga, a osobito zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je propustio primijeniti čl. 39. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači raspravno rješenje od 4. veljače 2026. na način da vrijednost predmeta spora utvrdi u iznosu od 960.000,00 EUR, da preinači točku III. izreke presude na način da naloži tužitelju da prvotuženiku naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 58.912,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, podredno, da drugostupanjski sud ukine raspravno rješenje od 4. veljače 2026. i točku III. izreke presude te u tom dijelu predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Prvotuženik u odgovoru na žalbu tužitelja navodi da je neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 15.353,34 EUR.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba prvotuženika je osnovana.

7. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da javnobilježnička isprava Sporazum o zasnivanju založnog prava solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek pod poslovnim brojem Ov-9841/2015 od 7. listopada 2015. između predlagatelja MB GEOTHERMAL d.o.o. i protivnika GEOTERMALL SOLUTIONS d.o.o. i GEOEN d.o.o. kao društva, nema svojstvo javne isprave, zahtjev na utvrđenje da je predmetni Sporazum ništetan te zahtjev na utvrđenje da je ništetna tražbina prvo tuženika prema tužitelju osigurana predmetnim Sporazumom, te nalaganje tuženiku da tužitelju izda potrebne izjave podobne za brisanje založnog prava koje je stekao temeljem tog Sporazuma.

9. Među strankama nije sporno da su 7. listopada 2015. prvo tuženik kao predlagatelj osiguranja, tužitelj GEOTERMAL SOLUTIONS d.o.o. kao protivnik osiguranja, te drugo tuženik GEOEN kao društvo čiji su dio udjela založeni, zaključili Sporazum o zasnivanju založnog prava koji je solemnizirala javna bilježnica Ilinka Lisonek iz Zagreba, istoga dana pod poslovnim brojem OV-9841/2015. Nije sporno da je predmetnim Sporazumom osigurana tražbina prvotuženika prema tužitelju u iznosu od 960.000,00 EUR s osnove zajma. Nije sporno da je temeljem tog Sporazuma prvotuženik postao založni vjerovnik na udjelima društva Geoen d.o.o. u vlasništvu tužitelja, i to: a/ poslovnom udjelu upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 8, nominalnog iznosa 2.000,00 kn, b/ poslovnom udjelu upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 11, nominalnog iznosa 1.800,00 kn, c/ poslovnom udjelu upisanom u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 12, nominalnog iznosa 1.800,00 kn. Nije sporno da su predmetnim Sporazumom osigurane sve tražbine prvo tuženika, kao vjerovnika, prema tužitelju kao dužniku do iznosa od 960.000,00 EUR. Nije sporno da je čl. 8.2. Sporazuma određeno da neovisno o odredbi iz čl. 8.1. Sporazuma „protivnik osiguranja ovime izričito ovlašćuje predlagatelja osiguranja da sukladno odredbama Ovršnog zakona u slučaju dospijeća osigurane obveze , a temeljem ovog Sporazuma o zasnivanju založnog prava kao ovršne isprave provede neposrednu i prisilnu ovrhu protiv protivnika osiguranja na svim predmetima ovrhe predviđene Ovršnim zakonom“.

10. Među strankama je sporno da li Sporazum od 7. listopada 2015. ima svojstvo javne isprave, da li je Sporazum ništetan te da li je tražbina prvotuženika ništetna.

U odnosu na žalbu tužitelja.

11. Protivno žalbenim navodima pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i zbog kojeg žalbenog razloga žalitelj pobija prvostupanjsku presudu jer je prvostupanjski sud u postupku raspravio sva sporna pitanja i dao jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u mjeri potrebnoj da donese pravilnu i zakonitu presudu.

12. Pravilno je sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbe materijalnog prava određeno navodeći koje je odredbe primijenio i zbog čega, protivno shvaćanju žalitelja, sporni Sporazum odnosno sporna odredba nije ništetna kao što nije ništetna niti tražbina prvotuženika osigurana spornim založnim pravom na poslovnom udjelu društva GEOEN. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja iste navode koje je iznosio u tužbi i tijekom postupka, a za koje je sud u presudi detaljno obrazložio zašto nisu osnovani.

13. Radi jasnog, nedvosmislenog i pravilnog tumačenja zakonske odredbe o sadržaju založnog ugovora navodi se da odredba čl. 307. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) koja nosi naziv „založni ugovor“ glasi:

(1) Ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) da će radi osnivanja založnoga prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu, predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari, ili će mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Ujedno se obvezuje druga strana da će čuvati pokretni zalog i čim njegova tražbina prestane, vratiti ga zalogodavcu, ili da će učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javne knjige, ili da će mu natrag prenijeti pravo.

(2) Na ugovor o davanju u zalog primjenjuju se pravila koja vrijede za naplatne ugovore, ako nije što posebno propisano.

(3) Ništave su sve odredbe ugovora suprotne naravi zaloga i one tražbine koja bi trebala biti osigurana založnim pravom.

(4) Ništave su odredbe da će zalog prijeći u vjerovnikovo vlasništvo ako dug ne bi bio plaćen u određeno vrijeme, da dužnik ne može zalog nikad iskupiti, ili da ne može nikomu drugomu dopustiti da osnuje založno pravo na istom zalogu, ili da vjerovnik ne bi niti nakon dospijeća osigurane tražbine smio zahtijevati prodaju zaloga.

(5) Ništave su i odredbe da vjerovnik može po svojoj volji ili po unaprijed određenoj cijeni otuđiti zalog ili ga zadržati za sebe, ali nisu ništave ako zalog ima propisanu cijenu.

(6) Da bi ugovor o davanju u zalog nekretnine (ugovor o hipoteci) mogao biti valjan, mora biti u pisanom obliku.

14. U skladu s navedenom zakonskom odredbom načinjen je i Sporazum o zasnivanju založnog prava. Kako je stvarno pravno osiguranje određene tražbine razlog postojanja založnog prava, ono je povezano s tražbinom koju osigurava pa je tražbina glavno pravo a založno pravo je akcesorno pravo. Založno pravo zavisi od postojanja i valjanosti tražbine koju osigurava. Smisao založnog prava je da založno osiguranje ne mijenja obvezni odnos već se tako pojačava - osigurava. Dakle, u odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti tražbine za navesti je da založnim pravom (sporazumom) nije se promijenio sadržaj niti valjanost obveznog odnosa (ugovora o zajmu) pa nije niti osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti tražbine. U odnosu na žalbeni navod i primjenu odredbi čl. 297. st. 1. i čl. 307. st. 3. ZV-a, pravilno se navodi da je založno pravo ograničeno stvarno pravo te da su ništave odredbe založnog ugovora koje su suprotne naravi zaloga, međutim, odredbom čl. 8. Sporazuma založni dužnik i dužnik kao korisnik zajma su pored zaloga na poslovnom udjelu društva GEOEN d.o.o. dali i osiguranje obveznog odnosa na način da su jamčili za dug po osnovi zajma na način da nakon dospijeća osigurane tražbine se može zatražiti prisilna ovrha i na cjelokupnoj imovini.

15. Odredbom čl. 336. st. 4. ZV-a propisano je da vjerovnik može izabrati hoće li naplatu potraživanja osiguranog zalogom zahtijevati iz vrijednosti zaloga ili iz dužnikove imovine. Time što je dano i dodatno osiguranje nije u suprotnosti s naravi stvarno pravnog instituta zaloga i njegovih obilježja koji su sadržani u drugim ranijim odredbama sporazuma o založnom pravu. Niti odredba o ovlaštenju vjerovnika da ovrhu provede na cjelokupnoj imovini ne čini ništavim sporazum o osiguranju založnim pravom. Zbog toga su i tvrdnje o povredi odredaba Zakona o javnom bilježništvu kao razlog ništetnosti neosnovane, a pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o pravilnom postupanju javnog bilježnika u skladu s navedenim zakonskim odredbama.

16. Stoga razlozima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost presude pa je valjalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljevu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke.

17. Zahtjev prvotuženika za naknadom troška odgovora na žalbu u iznosu od 15.353,34 EUR je odbijen kao neosnovan sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U odnosu na žalbu prvotuženika.

18. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora 201.000,00 kn. Prvotuženik je prije upuštanja u raspravljanje prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora smatrajući je suviše niskom s prijedlogom da se vrijednost predmeta spora odredi u iznosu od 960.000,00 EUR.

19. Na pripremnom ročištu od 4. veljače 2026., sud je vrijednost predmeta spora utvrdio na iznos od 26.690,56 EUR. Drugim riječima sud je odbio prvotuženikov prigovor protiv naznačene vrijednosti predmeta spora.

20. Odredbom članka 345. ZPP-a određeno je da rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno.

21. Raspravnim rješenjem od 4. veljače 2026. kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora odlučeno je o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci. To rješenje ne sadrži obrazloženje, a razlozi takve odluke nisu iznijeti ni u obrazloženju pobijane presude. Prema tome, prvotuženik u žalbi osnovano ističe da se presuda u tom dijelu ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

22. Tako se ne može ispitati je li sud prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora uzeo u obzir da je tužitelj postavio četiri tužbena zahtjeva od kojih je jedan zahtjev za utvrđenje ništetnosti tražbine od 960.000,00 EUR. Naime, zahtjev za utvrđenje ništetnosti novčane tražbine jest zahtjev koji se odnosi na novčanu svotu.

23. Primjenom čl. 40. st. 2. ZPP-a na sve postavljene tužbene zahtjeve (umjesto da je za zahtjev koji se odnosi na novčanu svotu primijenjen čl. 37. st. 1. ZPP-a), naslovni sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, što je dovelo i do pogrešne odluke o naknadi troškova postupka (točka III. izreke presude).

24. Stoga je valjalo temeljem čl. 380. t. 3. ZPP-a ukinuti točku III. izreke presude i raspravno rješenje od 4. veljače 2026. i predmet vratiti u tom dijelu sudu na ponovan postupak.

25. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ispraviti navedene nedostatke te utvrditi vrijednost predmeta spora sukladno čl. 37. st. 1. ZPP-a i donijeti pravilnu i zakonitu odluku o troškovima postupka.

Zagreb, 13. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ružica Omazić