REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1718/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Filip Banović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Jadranski pomorski servis d.o.o., OIB 06868193859, Rijeka, Verdieva 19, kojeg zastupa punomoćnica Martina Gržetić Došen, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Marko Došen i Martina Gržetić Došen u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-141/2024-39 od 3. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-141/2024-39 od 3. ožujka 2026. u točkama I., IV. i dijelu točke VI. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 5.437,95 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 3. ožujka 2026. do isplate.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-141/2024-39 od 3. ožujka 2026. u točkama II., III. i dijelu točke VI. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 1.718,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu naknade pomorskog dodatka od 3.749,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i isplatu naknade hranarine od 1.693,49 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu dijela parničnog troška od 1.718,39 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 3. ožujka 2026. do isplate.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 781,25 EUR i tuženikov zahtjev za naknadu dijela troška žalbenog postupka od 1.687,88 EUR.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tuženikova žalba kao nedopuštena u odnosu na točku V. izreke presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-141/2024-39 od 3. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-141/2024-39 od 3. ožujka 2026. naloženo je tuženiku da tužitelju na ime neisplaćenih plaća (razlike plaća) isplati 22.430,96 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i za razdoblja pobliže označenim u točki I. izreke te presude i to po stopi zatezne kamate propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju na ime ostalih materijalnih prava - pomorskog dodatka isplati 3.749,63 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i za razdoblja pobliže označenim u točki II. izreke te presude i to po stopi zatezne kamate propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju na ime ostalih materijalnih prava - hranarine isplati 1.693,49 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i za razdoblja pobliže označenim u točki III. izreke te presude i to po stopi zatezne kamate propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju na ime ostalih materijalnih prava - uskrsnice isplati 200,00 EUR za travanj 2023. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 16. svibnja 2023. do isplate po stopi koja propisana za ostale odnose (točka IV. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 365,09 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka V. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 7.156,34 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. ožujka 2026. do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose (točka VI. izreke).
2. Prvostupanjski sud je u pretežnom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev jer je u pravomoćno dovršenom sudskom postupku utvrđeno da je pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-493/2022 utvrđena nezakonitost otkaza ugovora o radu te je naloženo vraćanje tužitelja na rad, pa je tužitelju dosudio razlike neisplaćenih plaća od 22.430,96 EUR, pomorskog dodatka 3.749,63 EUR, hranarine 1.693,49 EUR i uskrsnice 200,00 EUR, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
3. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da je preinači. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 1.975,00 EUR.
4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je ukupno potraživanje tužitelja utvrđeno u previsokom iznosu jer to proizlazi iz iskaza svjedoka RM zbog rotacije pomoraca i radnog vremena provedenog na brodu te usporedbom s komparantima proizlazi bitno drugačije činjenično stanje.
4.1. Tuženik posebno ukazuje na to da tužitelj nema pravo na isplatu pomorskog dodatka i hranarine u skladu s novom sudskom praskom iz predmeta ovog suda poslovni broj Pž-4248/2025.
5. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj s prijedlogom da ovaj sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 781,25 EUR.
6. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda u točkama I., II., III., IV. i VI. njene izreke pravilna i na zakonu osnovana.
8. Tuženikova žalba u odnosu na točku V. izreke pobijane presude nije dopuštena, jer je u tom dijelu odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.
9. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.
10. U konkretnom slučaju, tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio odluke kojim je odbijen tužbeni zahtjev.
11. Zbog toga je valjalo, s obzirom na to da je tuženikova žalba u odnosu na točku V. izreke pobijane presude ocijenjena nedopuštenom u smislu citiranog članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, na temelju članka 367. Zakona o parničnom postupku takvu nedopuštenu žalbu odbaciti.
12. Predmet spora u ovom predmetu je tužiteljev zahtjev za isplatu razlike plaća i doprinosa, pomorskog dodatka, hranarine, uskrsnice i ostalih dodataka (naknade za prijevoz) za razdoblje od srpnja 2022. do listopada 2023., u kojem tužitelj nije radio kod poslodavca - tuženika zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu koji je utvrđen pravomoćnom presudom.
13. Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran (članak 95. stavak 3. Zakona o radu, „Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.).
14. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je potraživanje tužitelja utvrđeno u previsokom iznosu zbog rotacije pomoraca i radnog vremena provedenog na brodu (28 dana na brodu i 14 dana kod kuće).
15. Naime, iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo, reviziju, financije i porezni sustav ČM proizlazi da je sudska vještakinja visinu tužiteljevog potraživanja za mjesec srpanj 2022. izračunala na temelju ostvarene plaće tužitelja za prethodna tri mjeseca (travanj, svibanj i lipanj 2022.), a za razdoblje od kolovoza 2022. do listopada 2023. na temelju prosjeka plaća komparanata i na temelju tog prosjeka izrađena je projekcija obračunate plaće tužitelja i njegova izgubljena zarada. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, visinu tužiteljeve tražbine prvostupanjski sud obračunao uzevši u obzir i rotacije pomoraca, budući da su i tužitelj i komparanti rotirani na isti način.
16. Ipak, u odnosu na dosuđenu naknadu pomorskog dodatka i hranarine valja istaknuti da tužitelj kao osoba koja kroz utuženo vrijeme nije radio kod tuženika zbog nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa, kod potraživanja neisplaćenih primitaka kroz to vrijeme, nema pravo na primitke s osnove naknade za hranarinu i pomorski dodatak, jer je to pravo vezano isključivo uz ukrcaj i rad na brodu. Riječ je o troškovima rada koji su vezani uz rad na brodu i stvarno nastale troškove. Kako ti troškovi u odnosu na tužitelja nisu nastali kroz utuženo vrijeme, jednostavno zato jer tužitelj kroz to vrijeme nije radio, to mu ne pripada ni pravo na te naknade u ovoj pravnoj stvari. Ovakvo pravno shvaćanje je prihvaćeno i u sudskoj praksi ovog suda (npr. u presudi poslovni broj Pž-4248/2025) kojom je napuštena starija sudska praksa ovog suda da se pomorcima priznaje pravo na 50% hranarine, jer bi oni taj iznos mogli pretpostavljeno uštedjeti.
17. Slijedom navedenog, razlozima žalbe, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude u točkama I. i IV. njene izreke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, u tom dijelu presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke.
18. Prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama II. i III. njene izreke je preinačena primjenom odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku kao u točki II.1. izreke ove presude.
19. Tužitelj je u osnovi tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, a u visini s 80% (s 22.630,96 EUR od traženih 28.439,17 EUR) te se aritmetičkom sredinom ovih uspjeha dobiva uspjeh tužitelja u sporu od 90%, a uspjeh tuženika od 10%, pa tužitelj ima pravo na naknadu 80% parničnog troška (90% - 10%), sve u skladu s odredbom članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.
20. Stoga je naknadu troška dosuđenog tužitelju u točki VI. izreke pobijane presude valjalo umanjiti za 20% te tužitelju pripada iznos od 5.725,07 EUR. Taj iznos je umanjen i za trošak sastava žalbe koji je tuženiku priznat u razmjeru od 20% (s obzirom na uspjeh u žalbi) u iznosu od 287,12 EUR (trošak sastava žalbe od 625,00 EUR po Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika , „Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25., PDV od 25% u iznosu od 156,25 EUR te trošak sudske pristojbe od 654,34 EUR), tako da je tužitelju primjenom odredbe članka 166. stavka 2. Zakona o parničnom postupku dosuđena naknada troška u ukupnom iznosu od 5.437,95 EUR dok je u preostalom dijelu odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, kao u točki I. i II. izreke ove presude sve primjenom odredbe članka 380. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.
21. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom postupku). Stoga je i zahtjev tužitelja za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen kao pod točkom III. izreke ove presude.
Zagreb, 13. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
