REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3164/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu i 2. tuženika QUINTUS d.o.o. u stečaju, Zagreb, Gračanske dužice 8c, OIB 54851840367, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-449/2024 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-449/2024 od 17. travnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. izreke Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev da se utvrdi da su ništetne i da ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe članka 1. i članka 4. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05 sklopljenim između prvotuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, i drugotuženika QUINTUS d.o.o. u stečaju, Zagreb, i da se nalaže tuženicima u roku od 15 dana solidarno nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama. U pobijanoj točki II. izreke naloženo je tužiteljima u roku od 15 dana solidarno nadoknaditi prvotuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, troškove parničnog postupka u iznosu od 948,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2025. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis i utvrdio da tužitelji imaju pravni interes za podnošenje predmetne tužbe zato što su učinili vjerojatnim da su izvanknjižni vlasnici nekretnine koja je temelj založnog prava u predmetnom Ugovoru. Predmetni Ugovor sklopili su tuženici 14. srpnja 2005., prvi Aneks je sklopljen 31. prosinca 2008., a drugi Aneks 30. prosinca 2011. Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda tužitelji neosnovano tvrde da predmetni Ugovor nije nastao zato što je punomoć na temelju koje je sklopljen nije bila u formi javne isprave i nije bila podobna za sklapanje predmetnog pravnog posla. Prvostupanjski sud je utvrdio da su predmetni Ugovor i Aneksi tom ugovoru potpisali ĆJ i IJ na temelju punomoći koja je ovjerena kod javnog bilježnika Mladena Matoša koji je na javnobilježničkoj potvrdi naveo da je "ovlast za zastupanje utvrdio uvidom u registar trgovačkog suda za broj MBS [matični broj subjekta] na dan 7. studenog 2004. i punomoć ovjerenu u njegovom uredu pod poslovnim brojem OV-20832/04 od 4. studenog 2004.". Predmetni Ugovor je solemniziran po javnoj bilježnici Jožici Matko Ruždjak iz Zagreb pod poslovnim brojem OU-586/2005 15. srpnja 2005., a Aneksi tom ugovoru su solemnizirani po javnom bilježniku Mladenu Matošu broj OU-5879/09 31. ožujka 2009. i poslovni broj OU-378/12 od 12. siječnja 2012. pa se pretpostavlja da je provjerena i valjanost punomoći stranaka. Predmetni Ugovor su sklopile dvije pravne osobe pa se ne radi o potrošačkom ugovoru i u predmetnoj pravnoj stvari nije od značaja je li se o pojedinim odredbama pojedinačno pregovaralo. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 151. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

3. Tužitelji sadržajno pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu: u točkama I. i II. izreke, zbog svih žalbenih razloga. U bitnome, smatraju da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a i žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbe članka 8. ZPP-a. Ponavljaju tvrdnje da se o člancima 1. i 4. navedenog Ugovora nije pregovaralo, da se radi o nepoštenim odredbama koje su ništetne i da su punomoći na temelju kojih su sklopljeni predmetni Ugovori i Aneksi tom ugovoru po pravnoj naravi opće punomoći, dane u formi privatne isprave, a ne javne isprave i da nisu bile podobne za sklapanje predmetnog pravnog posla. Navode da prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje su predložili, a da se prvostupanjska presuda temelji na pravilima o teretu dokazivanja. Navode da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je odbio tužbeni zahtjev u dijelu da predmetni Ugovor nije nastao zato što ga je potpisala neovlaštena osoba. Smatra da je u odnosu na drugotuženika trebalo donijeti presudu zbog ogluhe. Predlažu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijevaju naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.007,36 EUR.

4. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbama članka 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

9. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbe članka 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo koje je činjenice uzeo kao dokazane i na temelju kojih dokaza, a u obrazloženju je naveo koje predložene dokaze nije izveo i zašto.

10. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje da nisu nastale odnosno da su ništetne i da ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe članka 1. i članka 4. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05 koji su 14. srpnja 2005. sklopili prvotuženik kao banka i vjerovnik i drugotuženik kao dužnik i protivnici osiguranja CJ, JJ i ĐJ (dalje: predmetni Ugovor). Aneks broj 1 od 31. prosinca 2008. i Aneks broj 2 od 30. prosinca 2011. sklopili su tuženici i njima se nisu mijenjale ugovorne odredbe iz članaka 1. i 4. predmetnog Ugovora.

11. Članak 1. predmetnog Ugovora glasi:

„Na temelju odluke banke od 11. srpnja 2005., banka će dužniku u skladu sa svojom poslovnom politikom i načelom sigurnosti novčanih plasmana banke te potrebama dužnika, odobravati kredite, izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobravati druge plasmane iz registrirane djelatnosti banke do ukupnog iznosa od 1.000.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja.

Tražbine banke iz stavka 1. ovog članka uvećavaju se za ugovorene kamate, kamate korisnika garancije, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu veće te naknade i troškove prisilne naplate bilo to sudske ili izvansudske prirode.

Dužnik izrijekom pristaje da je izvadak iz poslovnih knjiga banke dokaz o visini i dospijeću tražbine banke iz prethodnog stavka.“

12. Članak 4. predmetnog Ugovora glasi:

„Dužnik se obvezuje pravodobno i na uobičajeni način dostaviti banci zahtjev za svaki pojedinačni pravni posao.

Nadalje se obvezuje uredno i u roku, u skladu sa svakim posebnim pojedinim posebnim ugovorom, ispuniti obvezu iz tog ugovora.

U slučaju nepridržavanja uvjeta iz stavka 2. ovog članka i drugih obveza iz ovog u ugovora banka može raskinuti ovaj ugovor.

U slučaju raskida ugovora dospijevaju sve obveze dužnika s osnova svih pojedinačnih ugovora, po izdanim garancijama, otvorenim akreditivima i drugim jamstvima kao obveza polaganja 100%-tnog pokrića istih.

Odredbe iz prethodnih stavaka stranke ugovaraju kao bitan sastojak ovog ugovora te banci u tom slučaju pripada pravo odmah poduzeti sve radnje za naplatu svih dospjelih tražbina temeljem svih instrumenata kojima raspolaže za osiguranje naplate obveza dužnika.“

13. Tužitelji tvrde da navedene odredbe ugovora nisu nastale zato što je punomoć temeljem kojih su sklopljeni opća punomoć dana u formi privatne isprave, a ne u formi javne isprave, da su dane putem punomoćnika ĆJ i LJ od 24. studenog 2024. i da nisu bile podobne za sklapanje pravnog posla za koji su izdane.

14. Prvostupanjski sud je uvidom u isprave priložene u spis utvrdio da je predmetni ugovor solemniziran po javnoj bilježnici Jožici Matko Ruždjak iz Zagreba pod poslovnim brojem OU-586/2005 od 15. srpnja 2005., a da su aneksi tom ugovoru solemnizirani po javnom bilježniku Mladenu Matošu broj OV-5879/09 od 31. ožujka 2009. i broj OV-378/12 od 12. siječnja 2012. Dakle, ugovori su potvrđeni (solemnizirani) iz čega proizlazi da je punomoć za zastupanje banke bila valjana, a da je dužnika zastupao tadašnji zastupnik po zakonu ŠJ. Prvostupanjski sud je na temelju priložene punomoći od 28. listopada 2004., koju su izdali AJ – zamjenik predsjednika uprave banke i PJ, član uprave banke, temeljem odredbe članka 41., 42., 55. i 56. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD) ovlastile ĆJ, direktora Sektora gospodarstva i IJ, zamjenika direktora Sektora gospodarstva da u ime i za račun banke potpisuju punomoći za ovlaštenje radnika na potpis, sklapanje i podnošenje na solemnizaciju sporazuma o osiguranju novčanih tražbina kojima banka osigurava svoje potraživanja koja proizlaze iz svih pojedinačnih i okvirnih ugovora koji su predmet bankarskog poslovanja kao i punomoći za ovlaštenje na potpis brisovnih očitovanja i izjava o vraćanju u vlasništvo nekretnina te ostalih predmeta osiguranja tražbine banke, koja punomoć je ovjerena 4. studenog 2004. kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod brojem OV-20832/04. Tužitelji nisu osporavali sadržaj predmetnih isprava. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor valjano sklopljen. Neosnovano se tužitelji pozivanju na sudsku praksu vezanu za prijenos poslovnog udjela iz članka 412. stavka 3. ZTD-a zato što predmet tužbenog zahtjeva nije prijenos poslovnog udjela.

15. Tužitelji tvrde da su ugovorne odredbe iz članka 1. i 4. predmetnog ugovora nepoštene zato što se o njima nije pregovaralo i zbog toga su ništetne. Tužitelji se time pozivaju na odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Ta odredba je uvedena Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14; dalje: ZZP/07). U članku 96 . st. 1. navedenog Zakona bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom članka 102. stavka 1. tog Zakona bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor nije potrošački ugovor i na njega se ne primjenjuju odredbe o zaštiti potrošača, kako je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Ništetnost pojedinih odredbi predmetnog ugovora procjenjuje se sukladno odredbi članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01; dalje: ZOO/91) odnosno sukladno odredbi članka 322. Zakona u obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) – jesu li ugovorne odredbe protivne Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva odnosno članku 47. ZOO/91 ili članku 270. ZOO-a - ako je ugovorena činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva. Iz sadržaja članka 1. i 4. predmetnog ugovora ne proizlazi da je on protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ni moralu društva niti je ugovorena činidba nedopuštena, nemoguća, neodređena ili neodrediva. Radi se o ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja dužnika QUINTUS d.o.o. Zagreb do ukupno 1.000.000,00 EUR putem kredita, garancija, akreditiva i drugih plasmana, povrat doznačenog iznosa koji se uvećava za ugovorene kamate, zakonske zatezne kamate za zakašnjenja u plaćanju i naknade troškova nastalih radi prisilne naplate potraživanja. Temeljem tog ugovora sklapaju se pojedinačni pravni poslovi, a u slučaju nepodmirenja obveza predmetni ugovor se može raskinuti i tada dospijevaju sve obveze dužnika. Navedene odredbe nisu protivne Ustavu, zakonima ni moralu društva. Sudionici predmetnog ugovora nisu neravnopravni niti su ugovorne odredbe iz članka 1. i 4. predmetnog ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja. Navedenim ugovornim odredbama stranke su u biti okvirno ugovorile da će banka financijski pratiti dužnika, a dužnik se obvezao doznačeni novac vratiti s ugovorenim kamatama, sa zateznim kamatama u slučaju kašnjenja, a u slučaju sudskog ili izvansudskog postupka obvezao se naknaditi troškove radi naplate bankarskog potraživanja.

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo – odredbu članka 103. ZOO/91 odnosno članka 322. ZOO-a i odbio tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnost ugovorenih odredbi iz članka 1. i 4. predmetnog ugovora.

17. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 331.b ZPP-a zato što iz činjenica navedenih u tužbi nije proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva.

18. Tužitelji nisu obrazložili zašto pobijaju odluku o troškovima parničnog postupka, a ovaj sud, sukladno odredbi čanka 365. stavka 2. ZPP -a nije ovlašten po službenoj dužnosti ispitati pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.

19. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke.

Zagreb, 13. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac