Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1729/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka; umješača na strani tužiteljice CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Eroru, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko banka d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-699/2025-16 od 22. siječnja 2026., u sjednici vijeća 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-699/2025-16 od 22. siječnja 2026. u točki I. izreke, točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku tužiteljici platiti iznos od 13.662,51 euro, u točki III. izreke i u dijelu točke IV. izreke kojim je tuženiku naloženo umješaču na strani tužiteljice naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 eura i odlučuje:

1. Odbija se tužbeni zahtjev:

„I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 22.9.2006. između tužiteljice EV i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Ružice Gagro po br. OU-254/2006 dana 26.9.2006., a koja u:

- čl. 2. glasi: "CHF… u protuvrijednosti od kn po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.";

- čl. 3.toč.2. glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti… CHF";

- čl. 3. toč. 3. glasi: "… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća." i "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.";

- čl. 4. glasi: "Ugovorene strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.";

- čl. 18. glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita-prikriveni vlasnik i Sudužnik-Založni dužnik odriču se prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).";

- čl. 25. glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita-prikriveni vlasnik i Sudužni-Založni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.".

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko banka d.d., OIB 14036333877, Slavonske Avenije 6, Zagreb da tužiteljici EV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od ukupno 13.622,51 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, i to na:

- iznos od 151,46 € od 01.01.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 626,76 € od 01.01.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 1.437,50 € od 01.01.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 1.641,81 € od 01.01.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 1.325,68 € od 01.01.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 1.037,15 € od 01.01.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 424,52 € od 01.01.2007. pa sve do isplate;

- iznos od 96,82 € od 01.01.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 612,09 € od 01.01.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 1.518,56 € od 01.01.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 1.771,90 € od 01.01.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 1.684,98 € od 01.01.2014. pa sve do isplate;

- iznos od 1.293,28 € od 01.01.2016. pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 8.218,53 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 22. siječnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

IV. N a l a ž e s e tuženiku da umješaču na strani tužiteljice naknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 22. siječnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana“

2. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

- čl. 2. glasi: "CHF… u protuvrijednosti od kn po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.";

- čl. 3.toč.2. glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti… CHF";

Europske središnje banke, i to na:

- iznos od 151,46 € od 01.01.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 626,76 € od 01.01.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 1.437,50 € od 01.01.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 1.641,81 € od 01.01.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 1.325,68 € od 01.01.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 1.037,15 € od 01.01.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 424,52 € od 01.01.2007. pa sve do isplate;

- iznos od 96,82 € od 01.01.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 612,09 € od 01.01.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 1.518,56 € od 01.01.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 1.771,90 € od 01.01.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 1.684,98 € od 01.01.2014. pa sve do isplate;

- iznos od 1.293,28 € od 01.01.2016. pa sve do isplate, sve u roku 15 dana, dok se tužiteljica o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u ukupnom iznosu od 3.050,98 € s kamatama koje teku na:

- iznos od 1.022,97 € od 01.01.2014. pa sve do isplate;

- iznos od 1.816,14 € od 01.01.2015. pa sve do isplate;

- iznos od 211,87 € od 01.01.2016. pa sve do isplate.

2. Protiv te presude u točki I. izreke, dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku tužiteljici platiti iznos od 13.662,51 eura, u točki III. izreke i u dijelu točke IV. izreke kojim je naloženo tuženiku umješaču na strani tužiteljice naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 eura, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu uz depozit sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 22. rujna 2006. zaključenog između tužiteljice i Slavonske banke d.d. Osijek (pravnog prednika tuženika) u dijelu-čl. 2., čl. 3.2., čl. 3.3., čl. 4., čl. 18. i čl. 25. Ugovora o kreditu, a koji članci se odnose na kamatnu stopu i valutnu klauzulu u svezi valute švicarski franak kao i nalaganje tuženiku platiti tužiteljici iznos od 13.622,51 euro.

6. Iz provedenog postupka proizlazi da su tužiteljica kao korisnik kredita te Slavonska banka d.d. (pravni prednik tuženika) kao kreditor sklopili 22. rujna 20006. Ugovor o kreditu uz depozit sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, da je CV sudužnik (umješač na strani tužiteljice); da je navedeni Ugovor o kreditu ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem OU-254/2006 dana 26. rujna 2006.; da je kredit odobren u iznosu od 146.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita s rokom vraćanja 30 godina te kamatama od 4,30% godišnje dekurzivno, da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, da se radi o stambenom kreditu za adaptaciju kuće (čl. 2. Ugovora o kreditu), da su 15. veljače 2016. stranke zaključile Aneks uz navedeni Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim su sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita regulirali konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru i da je tužiteljica prijevremeno otplatila navedeni kredit.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da tuženik nije informirao u cijelosti tužiteljicu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje njezine valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji tužiteljica pobija ništetne odnosno nepoštene, u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja te uzrokuju značajnu neravnotežu odnosno neravnopravnost u obvezama i pravima ugovornih strana na štetu tužiteljice, da se o ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo posebno pregovarati s tužiteljicom, a isto nije učinjeno, da je tuženik jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo što je također ništetno, da je konverzija provedena u cijelosti sukladno Zakonu, da priznatim iznosom preplate u konverziji nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbe o promjeni visine kamatne stope i valutne klauzule te da stoga tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio.

8. Tuženik je tijekom postupka, a isto tako sada u žalbi isticao da tužiteljica nema status potrošača jer je vlasnica ureda ovlaštenog inženjera građevinarstva EV čije je sjedište na adresi prebivališta tužiteljice u [adresa], da je Ugovor o kreditu korišten za adaptaciju prostora u kojem tužiteljica obavlja poslovnu djelatnost te se radi o kreditu koji nije potrošački, da adresa sjedišta obrta – tvrtke tužiteljice se podudara s adresom stambenog objekta koji je renoviran sredstvima iz predmetnog kredita te da stoga tužiteljica ne treba uživati pravnu zaštitu s osnove potrošačkog zakonodavstva.

9. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je u dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, a to stoga jer tuženik osnovano prigovara da tužiteljica u konkretnom slučaju nema status potrošača sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03- dalje: ZZP).

10. Prema odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Zakonom se uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnju proizvoda i usluga kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu. Sukladno čl. 3. toč. 1. istog Zakona potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Trgovac je svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja ili svoje djelatnosti (čl. 3. toč. 2. ZZP).

11. Žalitelj osnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a to stoga jer je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja tužiteljice u ovom predmetu nema status potrošača te stoga niti ne uživa zaštitu osnovom potrošačkog zakonodavstva.

13. Naime, kao što je već navedeno potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

14. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica kao fizička osoba sklopila pravni posao (Ugovor o kreditu uz depozit) s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek, Podružnica Donji Miholjac, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama dana 22. rujna 2006., da je čl. 2. navedenog Ugovora o kreditu uz depozit ugovoreno da banka (prednik tuženika) odobrava stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 146.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti; da se radilo o adaptaciji kuće u kojoj osim što je u njoj tužiteljica živjela sa svojom obitelji (suprug i djeca) ujedno je tužiteljica obavljala i poslovnu aktivnost. Naime, tužiteljica je tada bila vlasnica ureda ovlaštenog inženjera građevinarstva EV, a sjedište tog ureda je na adresi prebivališta tužiteljice – [adresa] (obiteljska kuća u odnosu na adaptaciju koje je tužiteljica zaključila Ugovor o kreditu) te u navedenoj zgradi tužiteljica osim što živi i stanuje sa svojom obitelji obavlja i poslovnu djelatnost pa su dakle sredstva Ugovora o kreditu korištena i za adaptaciju prostora u kojem tužiteljica obavlja poslovnu djelatnost. Obzirom dakle da je nesporno među strankama da se adresa sjedišta obrta – tvrtke tužiteljice podudara s adresom stambenog objekta koji je renoviran i uređivan sredstvima iz predmetnog kredita proizlazi da tužiteljica nije fizička osoba koja je sklopila pravni posao u svrhu koji nije namijenjen njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već suprotno.

15. Iz iznesenog proizlazi da tužiteljica nema status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača te stoga ne može uživati pravnu zaštitu s osnove potrošačkog zakonodavstva.

16. Stoga je tuženik tijekom postupka osnovano isticao prigovor da tužiteljica nije potrošač u smislu Zakona o zaštiti potrošača pri čemu se ukazuje da su činjenice na kojima se temelji ocjena da tužiteljica nema status potrošača među strankama nesporne, a također proizlaze i iz iskaza tužiteljice danom na ročištima u prvostupanjskom postupku.

17. Iz svega iznesenog za zaključiti je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi te je stoga valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku tužiteljici platiti iznos od 13.662,51 euro, u točki III. izreke i u dijelu točke IV. izreke kojim je tuženiku naloženo umješaču na strani tužiteljice naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 eura te odbiti u tome dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice (čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP).

18. U odnosu na odluku o parničnom trošku prema ocjeni ovog suda drugog stupnja u konkretnoj situaciji svaka stranka treba snositi svoj trošak. Naime, valja reći da je tužiteljica podnijela tužbu u ovom predmetu 2019. godine, da se tijekom postupka mijenjala i sudska praksa, da je tužiteljica imala legitimna očekivanja za uspjeh u konkretnom sporu te se ovdje ne radi o nerazumnom parničenju. Uz to se dodaje da je tužiteljica i prije podnošenja tužbe kao i prije zaključenja Ugovora o kreditu živjela u predmetnoj obiteljskoj kući sa svojom obitelji te je za pretpostaviti da je imala osnovana očekivanja o uspjehu u ovom postupku.

19. Stoga je valjalo preinačiti i odluku o parničnom trošku u pobijanoj prvostupanjskoj presudi i odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte