Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2980/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća , u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bartoliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bartolić & Bartolić iz Zagreba, protiv I . tuženika ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Borisu Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanje dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3504/2018-22 od 17. travnja 2023., u sjednici vijeća 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba I. i II. tuženika kao neosnovana te žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3504/2018-22 od 17. travnja 2023.

II Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Anex sporazumu o diobi bračne stečevine od 14. siječnja 2016. godine, OV - 494/2016, sklopljeni između I-tuženika ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tuženice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim su Anexom sporazumu tuženici podijelili bračnu stečevinu u odnosu na nekretninu - stan na II. (drugom) katu koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, tri sobe, dvije kupaonice, WC-a, lođe i spremišta u podrumu ukupne površine 112,19 čm, nalazeći u stambenoj zgradi u [adresa], koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čest.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] i sve pokretnine koje čine cjelokupan namještaj stana, i to na način da I-tuženiku ŽB pripada sa osnova bračne stečevine 1/8 dijela nekretnine, a II-tuženici 7/8 dijela iste nekretnine, gubi učinak prema tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji se odnosi na 3/8 suvlasničkog dijela i u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje potraživanja tužitelja prema I-tuženiku, i to u iznosu:

- novčane tražbine u iznosu od 95.000,00 kn sa ugovornom kamatom u visini od 2% mjesečno od 06. svibnja 1998. godine do isplate,

- troškova ovršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod posl.br. Ovrvmj-50/03 u iznosu od 2.525,00 kn sa zateznom kamatom od 03. veljače 2004. godine do isplate, po stopi koja je od 03. veljače 2004. do 31. prosinca 2007. godine određena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena,

- parničnih troškova postupka koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1730/12 u iznosu od 8.465,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 07. ožujka 2014. do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena,

- troškova ovršnog postupka koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl.br. Ovr-6350/2016 u iznosu od 14.867,40 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2016. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena,

sve u roku od 15 dana.

II. II-tuženica FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je radi ispunjenja potraživanja tužitelja prema I-tuženiku, i to u iznosu:

- novčane tražbine u iznosu od 95.000,00 kn sa ugovornom kamatom u visini od 2% mjesečno od 06. svibnja 1998. godine do isplate,

dopustiti tužitelju da svoje potraživanje namiri prodajom 3/8 dijela nekretnine [adresa], sagrađene na čest.br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čest.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je neodvojivo povezan sa posebnim dijelom - stanom na II. (drugom) katu, koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, tri sobe, dvije kupaonice, WC-a, lođe i spremišta u podrumu ukupne površine od 112,19 čm, upisan u knjigu položenih ugovora broj 32 k. o. [katastarska općina], odnosno dužna je trpjeti prodaju odgovarajućeg suvlasničkog dijela prije navedene nekretnine, te namirenje tužitelja iz iznosa dobivenog prodajom.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži donošenje presude kojom bi se utvrdilo da Sporazum o diobi bračne tečevine od 10. srpnja 2015. godine, OV-5591/2015 gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje njegove tražbine.

IV. Svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka.“

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki III. I IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima.

4. I. i II. tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na žalbu I. i II. tuženici osporavaju osnovanost žalbenih navoda tužitelja te predlažu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu. Traže trošak odgovora na žalbu.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da Sporazum o diobi bračne stečevine od 10. srpnja 2015. gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje njegove tražbine te da Aneks Sporazuma o diobi bračne stečevine od 14. siječnja 2016. sklopljen između I. i II. tuženih kojim su tuženici podijelili bračnu stečevinu u odnosu na nekretninu – stan u [adresa] u [adresa] i sve pokretnine (namještaj stana) na način da I. tuženiku pripada s osnova bračne stečevine 1/8 dijela nekretnine, a II. tuženici 7/8 dijela nekretnine, gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji se odnosi na 3/8 suvlasničkog dijela te u dijelu kojim je potrebno za ispunjenje potraživanja tužitelja prema tuženiku u iznosu od 96.000,00 kuna s ugovornom kamatom u visini od 2% mjesečno počev od 6. svibnja 1998. do isplate, troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.525,00 kuna sa zateznom kamatom, parničnih troškova u iznosu od 8.465,00 kuna sa zateznom kamatom te troškova ovršnog postupka u iznosu od 14.867,40 kuna sa zateznom kamatom kao i zahtjev da II. tuženica je dužna radi ispunjenja potraživanja tužitelja prema I. tuženiku dopustiti tužitelju da potraživanje namiri prodajom 3/8 dijela predmetne nekretnine odnosno je dužna trpjeti prodaju odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine i namirenje tužitelja iz iznosa dobivenog prodajom.

8. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističu žalitelji jer izreka prvostupanjske presude ne proturječi niti sama sebi niti razlozima presude, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

10. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj protiv I. tuženika bio pokrenuo ovršni postupak temeljem izdane mjenice u odnosu na suvlasnički dio nekretnine – stambena zgrada [adresa] (stan na 2. katu površine 112,19 čm upisan u knjigu položenih ugovora broj 32 k. o. [katastarska općina]) te u tom ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovrvmj-50/2003 Općinski sud u Zagrebu je donio rješenje o ovrsi, a po prigovoru I. tuženika nastavio se u odnosu na isto voditi parnični postupak u kojem je donesena pravomoćna i ovršna presuda poslovni broj P-1730/2012-30 dana 6. ožujka 2014. kojom je ukinuto navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 240.000,00 kuna sa zateznim kamatama i naknaditi trošak ovršnog postupka te je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 95.000,00 kuna s ugovornom kamatom u visini od 2% mjesečno i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznos od 2.525,00 kuna sa zateznim kamatama te trošak parničnog postupka u iznosu od 8.465,00 kuna; da se tužitelj u odnosu na naprijed navedenu pravomoćnu i ovršnu presudu kao ovršnu ispravu pokušao naplatiti putem Financijske agencije (FINA) zahtjevom za izravnu naplatu, ali bez uspjeha (Financijska agencija izdala je potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanja u odnosu na I. tuženika zbog nedostatka novčanih sredstava na računu I. tuženika); da je u to vrijeme u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan I. tuženik u 1/1; da su I. i II. tuženici bračni drugovi koji su zaključili 10. srpnja 2015. Sporazum o diobi bračne stečevine, a kojim Sporazumom su utvrdili da njihovu bračnu stečevinu čini predmetna nekretnina – stan na 2. katu u [adresa] u [adresa] (čbr. [katastarska čestica] po novoj izmjeri čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan u knjigu položenih ugovora [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]) te cjelokupan namještaj stana kao pokretnine kao i da stranke dijele tu bračnu stečevinu na način da ŽB, I. tuženiku, pripada 1/2 stana - nekretnine, a FB, II. tuženici, s osnova bračne stečevine 1/2 stana te cjelokupan namještaj stana; da su 14. siječnja 2016. I. i II. tuženici zaključili Aneks Sporazumu o diobi bračne stečevine kojim su utvrdili da su 10. srpnja 2015. zaključili Sporazum o diobi bračne stečevine predmet kojeg je, između ostalog i nekretnina – sporni stan u [adresa] u [adresa] te da se Aneksom sporazumno mijenja točka II. navedenog Sporazuma tako da se navodi da je ta nekretnina kupljena za vrijeme braka temeljem Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 6. ožujka 1992., da je kupoprodajna cijena (23.511,00 DEM) plaćena isključivo sredstvima koje je FB, II. tuženica, dobivala od rodbine iz Kanade i sredstvima od najma nekretnine koje je naslijedila iza smrti roditelja, a koja sredstva su činila njezinu posebnu imovinu skupljajući to više od 20 godina te da stoga stranke dijele bračnu stečevinu na način da I. tuženiku pripada 1/8 dijela predmetne nekretnine, a II. tuženici 7/8 dijela iste nekretnine te cjelokupan namještaj koji se nalazi u stanu; da se radi o stanu na kojem je bio nositelj stanarskog prava I. tuženik koji je podnio i zahtjev za kupnju stana na kojem postoji stanarsko pravo te stan koristio s članovima obiteljskog domaćinstva, suprugom , II. tuženicom te s četvero djece; da je I. tuženik otkupio naprijed navedeni stan na kojem je bio nositelj stanarskog prava 1992. godine te se temeljem Ugovora o kupoprodaji upisao u zemljišne knjige kao vlasnik istog stana.

11. Također je u postupku utvrđeno da su I. i II. tuženici u vrijeme otkupa predmetnog stana 1992. godine bili u braku, u istom braku su imali četvero djece, da se dakle radi o nekretnini stečenoj za vrijeme trajanja bračne zajednice I. i II. tuženih, da je cijena stana pri otkupu plaćena sredstvima koja su se nalazila na računu I. tuženika , da su i I. tuženik i II. tuženica bili u radnom odnosu s tim da se II. tuženica brinula o djeci i domaćinstvu, da je u spornom razdoblju II. tuženicu pomagala obitelj iz [adresa] šaljući joj određene iznose novca te je II. tuženica te iznose polagala na račun svog supruga, I. tuženika te je dio primljenih iznosa tijekom godina i trošila, da tuženica nije u postupku dokazala je li iznajmljivala zemljište na [adresa] i zarađivala s tim iznajmljivanjem (u smislu toga da bi to bila njezina posebna imovina), a sve u vezi košnje trave na zemljištu na [adresa].

12. Sud prvog stupnja je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da Aneks Sporazuma o diobi bračne stečevine od 14. siječnja 2016. , a koji se odnosi na 3/8 suvlasničkog dijela predmetnog stana te u dijelu kojim je potrebno za ispunjenje potraživanje tužitelja prema tuženiku gubi učinak prema tužitelju te da je II. tuženica dužna radi ispunjenja potraživanja tužitelja prema tuženiku u predmetnim iznosima dozvoliti tužitelju svoje potraživanje namiriti prodajom 3/8 dijela nekretnine odnosno trpjeti prodaju odgovarajućeg suvlasničkog dijela te nekretnine i namirenje tužitelja iz iznosa dobivenog prodajom kao i kada je sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje da Sporazum o diobi bračne stečevine od 10. srpnja 2015. gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje njegove tražbine.

13. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (stavak 2. istog članka). Sukladno čl. 67. st. 1. ZOO naplatno raspolaganje može se pobijati ako u vrijeme raspolaganja dužnik je znao ili je mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno (stavak 2. istog članka), a kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (stavak 3. istog članka).

14. Ako sud usvoji tužbeni zahtjev pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina (čl. 70. ZOO).

15. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su se u konkretnom slučaju, a u odnosu na Aneks Sporazuma o diobi bračne stečevine od 14. siječnja 2016. ostvarile sve zakonom predviđene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Naime, tražbina tužitelja u odnosu na I. tuženika kao dužnika je dospjela, postoji pravna radnja dužnika (I. tuženika), a to je sklapanje Aneksa Sporazuma o diobi bračne stečevine od 14. siječnja 2016., insolventnost dužnika kao i oštećenje vjerovnika. S tim u vezi valja reći da je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1730/2012 od 6. ožujka 2014. postala pravomoćna i ovršna 16. veljače 2016. , da je potraživanje tužitelja u odnosu na I. tuženika kao dužnika dospjelo pri čemu se ukazuje da potraživanje tužitelja u odnosu na I. tuženika kao dužnika je dospjelo i prije pravomoćnosti i ovršnosti naprijed navedene presude poslovni broj P-1730/2012 od 6. ožujka 2014. jer se potraživanje tužitelja protiv I. tuženika temelji na izdanoj mjenici osnovom koje je tužitelj još 20. ožujka 2003. pokrenuo ovršni postupak protiv I. tuženika kao dužnika. U konkretnom slučaju radi se o naplatnom raspolaganju, a treća osoba je dužnikov bračni drug (bračni drug I. tuženika) pa se smatra da je istoj bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a suprotno u postupku nije dokazano (čl. 66. st. 2. ZOO).

16. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka te da tijekom postupka II. tuženica nije dokazala da se radi o njezinoj posebnoj imovini u 7/8 dijela bez obzira što je ista stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice između nje i I. tuženika. Naime, II. tuženica u postupku nije dokazala, a u odnosu na prihode koje je navodno ostvarivala od iznajmljivanja zemljišta na [adresa] niti da je iznajmljivala to zemljište za košnju trave za točno određeni iznos niti je dokazala da je tijekom dugog vremenskog razdoblja dobivala novčanu pomoć od rodbine iz [adresa] u točno određenim iznosima i da je tako uštedjela oko 20.000,00 DEM te treba reći da II. tuženica u postupku nije dokazala (sve da je i točno to što tvrdi) da je predmetni stan kupljen baš tim sredstvima koja navodno predstavljaju njezinu posebnu imovinu. Valjano ukazuje prvostupanjski sud na proturječnost u iskazima tuženika jer II. tuženica tvrdi da je taj novac davala I. tuženiku koji ih je stavljao na svoj račun dok je I. tuženik naveo da je stan otkupljen dijelom sredstvima s njegovog računa, a dijelom gotovinom. Također treba reći da to što je I. tuženik bio nositelj stanarskog prava te otkupio stan uz suglasnost II. tuženice te se nakon toga upisao kao vlasnik 1/1 tog stana ne znači samo po sebi da se radi o njegovoj posebnoj imovini jer je sud obzirom na utvrđenja u prvostupanjskom postupku pravilno ocijenio da je predmetni stan bračna stečevine I. i II. tuženika pri čemu prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje obzirom na okolnosti slučaja da namjera I. tuženika pri otkupu stana nije bila da stan postane isključivo vlasništvo II. tuženice.

17. Na žalbene navode valja reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelji ocjeni suda prvog stupnja suprotstavljaju samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti.

18. U tom smislu prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je odbio prijedlog II. tuženice da se saslušaju svjedoci jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrdio i bez provođenja navedenih dokaza.

19. Prema odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78, 45/89, 59/90 – dalje: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine njihova je zajednička imovina te se suvlasnički dio svakog bračnog druga određuje sukladno njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a prema čl. 287. st. 1. ZBPO. Valjana je ocjena prvostupanjskog suda da su I. i II. tuženici u odnosu na predmetni stan koj i je njihova bračna stečevine suvlasnici svatko u 1/2 dijela.

20. Stoga je prvostupanjski sud valjano postupio kada je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje da Sporazum o diobi bračne stečevine od 10. srpnja 2015. gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje njegove tražbine, a to stoga jer navedenim Sporazumom I. tuženik nije niti raspolagao predmetnim stanom kao svojom imovinom (u 1/1) jer je obzirom se radi o bračnoj stečevini II. tuženica postala suvlasnica iste u 1/2 dijela temeljem Zakona i prije zaključenja Sporazuma o diobi bračne stečevine od 10. srpnja 2015.

21. Sukladno iznesenom valjano je odlučio prvostupanjski sud kada je prihvatio dio tužbenog zahtjeva u odnosu na Aneks Sporazuma o diobi bračne stečevine od 14. siječnja 2016., a to stoga jer je raspolaganjem I. tuženika svojim suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine namirenje tužitelja u odnosu na njegovo potraživanje (u odnosu na I. tuženika kao dužnika) postalo otežano tj. onemogućeno. Isto tako na žalbene navode tužitelja valja reći da u postupku nije dokazao da je predmetni stan posebna imovina I. tuženika jer to ne proizlazi iz provedenog postupka već naprotiv je dokazano da se radi o bračnoj stečevini I. i II. tuženika kao bračnih drugova.

22. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na pravilnoj primjeni odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, a na žalbene navode tužitelja valja reći da u tom smislu nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP u konkretnom slučaju.

24. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

25. Odbijen je zahtjev I. i II. tuženih za naknadu troška odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte