Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2739/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vlahu Duplančiću, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženika ad OTP banka d.d., OIB OIB:52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 6, zastupanog po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. iz Splita, 2. tuženika Svea Ekonomi d.o.o., OIB 17863542417 iz Zagreba, Damira Tomljanovića Gavrana 11, zastupanog po punomoćniku Branku Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri d.o.o. iz Zagreba, i 3. tuženika EG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nedjeljka Asanović Sarić, odvjetnica u Dubrovniku, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P- 793/2022 od 26. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-793/2022 od 26. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosavlasništva pod br. [broj kredita] od 25.04. 2006.g. solemniziranog kod javnog bilježnika Nikše Viđena u Dubrovniku pod OU-516/06-1 od 25.04.2006.g., a zaključen između HVB Splitska banka d.d. Split, prednika tuženika pod 1. OTP banka d.d. OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 6, kao kreditora tužitelja SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita.

2. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o cesiji – prodaja-potraživanja Ugovor br. [broj kredita] ovjeren u potpisu pod OV-5952/2017 javnog bilježnika Ilije Sarića iz Splita od 24.07.2017.g., te dodatak Ugovoru o cesiji Prodaja potraživanja Ugovor br. [broj kredita] ovjeren u potpisu pod OV- 3266/18 javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita od 10.04. 2018.g., br. Ov-2267/2018 javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba od 04.05. 2018.g., tuženika pod 1. i tuženika pod 2.

3. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19.04.2022.g. ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Anto Lozančić iz Dubrovnika pod OV- 2181/2022, zaključen između tuženika pod 2. kao prodavatelja i tuženika pod 3. kao kupca.

4. Utvrđuje se da je tužitelj SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 427 m2, te čest. zem. [katastarska čestica], put, površine 58 m2, sve Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te je ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama, a sve na svoje ime i korist uz istodobno brisanje tog prava sa imena i koristi tuženika pod 3., kao i njegovih prethodnika u odnosu na predmetnu nekretninu tuženika pod 1. i pod 2."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad.1. Otp banka d.d., OIB:52508873833 prouzrokovani trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00€ sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 26.ožujka 2024.g. do isplate, a sve u roku 15 dana.“

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad.2. Svea Ekonomi d.o.o. OIB 17863542417 prouzrokovani trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00€, a sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad.3. EG OIB [osobni identifikacijski broj] prouzrokovani trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 €, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 26.ožujka 2024.g. do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuž itelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvati uz naknadu parničnog troška, ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi određeno ukazuje tužitelj, jer je izreka presude razumljiva i jasna i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Nije stoga ostvaren ovaj žalbeni razlog.

5. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj sa prednikom 1. tuženika HVB Splitskom bankom d.d. zaključio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa vlasništva pod br. [broj kredita] od 25. travnja 2006. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), solemniziran kod javnog bilježnika Nikše Viđena u Dubrovniku pod OU-516/06-1 od 25.04.2006.g., kojim je tužitelju odobren kredit u CHF sa promjenjivom kamatnom stopom, a u korist davatelja kredita upisano je fiducijalno pravo vlasništva na nekretnini u vlasništvu tužitelja označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje nije sporno da je u parnici koju je tužitelj vodio protiv 1. tuženika, kao poravnog slijednika HVB Splitske banke d.d., pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3143/19 utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 25.4.2006., koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF.

7. Nadalje nije sporno da je Ugovorom o cesiji – prodaja potraživanja, Ugovor br. [broj kredita] ovjeren u potpisu pod OV-5952/2017 javnog bilježnika Ilije Sarića iz Splita od 24.07.2017.g., (dalje: Ugovor o cesiji), te dodatkom Ugovoru o cesiji prodaja potraživanja Ugovor br. S030/2017 ovjeren u potpisu pod OV - 3266/18 javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita od 10.04. 2018., br. Ov-2267/2018 javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba od 04.05. 2018.,1. tuženik kao prenositelj ustupio 2. tuženiku kao stjecatelju svoje dospjelo nepodmireno potraživanje koje je imao prema tužitelju temeljem Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa vlasništva pod br. [broj kredita] od 25.travnja 2006., te da je 10.06.2019. izdana javnobilježnička potvrda javnog bilježnika Anta Lozančića br. OU-516/06-28 o punopravnom stjecanju vlasništva kojom je izvršen prijenos fiducijarnog vlasništva sa 1. tuženika na 2. tuženika Svea Ekonomi nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Konačno, nije sporno da je 2. tuženik Svea Ekonomi predmetnu nekretninu Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 19.04.2022. prodao 3. tuženiku kao kupcu.

8. Sporno je da li ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa vlasništva pod br. [broj kredita] od 25. travnja 2006., zatim je li ništetan i Ugovor o cesiji i dodatak tom ugovoru, jer nisu sklopljeni u formi javnobilježničkog akta, te je li ništetan i Ugovora o kupoprodaji zaključen između 2. i 3. tuženika. Konačno sporan je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 427 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], put površine 58 m2, sve Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Temeljem utvrđenja;

- da ništetnost pojedinih odredbi (o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli) ne dovodi do ništetnosti cijeloga Ugovora o kreditu od 25. travnja 2006., jer Ugovor u smislu odredbi čl. 59. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/22), zatim čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO) i čl. 6. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., može opstati i bez tih ugovornih odredbi, koja nisu bitan sastojak toga ugovora;

- da je tužitelj kao korisnik kredita čl. 9. Ugovora o kreditu dozvolio da se kao sredstvo osiguranja otplate kredita upiše fiducijarno vlasništvo u korist davatelja kredita HVB Splitske banke d.d. na nekretnini u njegovu vlasništvu čest. zem. [katastarska čestica], vinograd, pašnjak, upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je Ugovorom o cesiji – prodaja potraživanja od 24.7.2017. i dodatka tom Ugovoru od 10.4.2018., 1. tuženik kao prenositelj prenio na 2. tuženika S E kao stjecatelja svoje dospjelo potraživanje koje je imao prema tužitelju temeljem Ugovora o kreditu od 25. travnja 2006., te je 2. tuženik postao vlasnik nekretnine upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da su Ugovor o cesiji - prodaji potraživanja od 24.07.2017. i dodatak tome ugovoru valjani, i da okolnost da isti nisu solemnizirani kod javnog bilježnika ne dovodi do njihove ništetnosti, jer se prema odredbi čl. 286. ZOO takav ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku;

- da Ugovor o kupoprodaji od nekretnine od 19.04.2022. kojim je 3. tuženik prodao 3. tuženiku kao kupcu nije ništetan, jer je 2. tuženik kao vlasnik nekretnine bio ovlašten istu prodati 3. tuženiku,

- da je neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama opisanim u toč. 4. izreke pobijane presude, jer su pravno valjani Ugovor o kreditu, Ugovor o cesiji i Ugovor o kupoprodaji, čiju ništetnost je tužitelj tražio,

prvostupanjski sud je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u izreci pobijane presude.

10. Premda je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o ništetnosti Ugovora o kreditu djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 59. st. 2. ZZP/22, umjesto identičnu odredbu čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/93 – dalje: ZZP/03), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog pravnog posla, navedena okolnost nije utjecala na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, jer je i uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

11. Pobijana presuda suprotno tvrdnjama žalitelja sadrži jasno numerirane točke izreke i obrazloženja, a navođenje u izreci „prijenosvlasništva“ kao jednu riječ i prezimena javnog bilježnika „Sarić“, umjesto „Šarić“, nije dovelo do nerazumljivosti i nejasnoće izreke pobijane presude, kako to neutemeljeno tvrdi žalitelj.

12. Žalbeni navodi tužitelja da je čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je bila predmet osiguranja prema Ugovoru o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva od 25.4.2006., kasnije cijepana u dvije nove podčestice i čest. zem. [katastarska čestica] površine 427 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 58 m2, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , nisu od utjecaja na pravilnost odlučivanja prvostupanjskog suda o točki 4. tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u činjeničnim navodima tužbe za koje je sud vezan naveo da svoj zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] upisnim u ZU 683 k. o. [katastarska općina] temeljio na tvrdnji da su 2. i 3. tuženici zaključili Ugovor o kupoprodaji 19.4.2022. odmah nakon brisanja zabilježbe da je prijenos vlasništva u korist 2. tuženika izvršen radi osiguranja novčanog potraživanja, a sve u namjeri da osujete njegovo pravo vlasništva. Stoga njegove tvrdnje da bez prijavnog lista i njegova saslušanja prvostupanjski sud nije mogao odlučiti o toč. 4. tužbenog zahtjeva , jer da je upitna pravilnost upisa prava vlasništva 3. tuženika, nisu osnovni, jer valjanost zemljišnoknjižnog upisa 3. tuženika na predmetnoj nekretnini nije predmet raspravljanja u ovome postupku.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bitan sastojak ugovora bez kojih ugovor ne može opstati i da njihova ništetnost povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora .

14. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl . 324. st. 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2. čl. 324. ZOO).

15. Prema odredbi čl. 1021. ZOO ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

16. Odredba čl. 5. o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu od 25.4.2006., pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda P-3143/19 utvrđena je ništetnom. Tim Ugovorom bila je ugovorena početna kamatna stopa, koja se, zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao bitan element ugovora o kreditu, primjenjuje.

17. Ništetnost odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi se na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, no ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Stoga predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi može opstati sukladno odredbama čl. 86. st. 2. ZZP/03 (prvostupanjski sud se pogrešno pozvao na identičnu odredbu čl. 59. st. 2. sada važećeg ZZP) i čl. 324. st. 2. ZOO, zbog čega je zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu neosnovan.

18. Suprotno tvrdnjama žalitelja prednje navedeno tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju niti pravnom domašaju odredbe članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (ĆG protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207). Navedenom presudom je jasno i bez ograde, odlučeno, među ostalim, da članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, a prema ocjeni ovog suda to se proteže i na druge nepoštene odredbe, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućuje ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala; i da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, dakle, ništetnosti odredbe koja je vezana uz bitne sastojke ugovora, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti takve odredbe (u tom se slučaju radilo o ništetnosti odredbe o tečajnom riziku) kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

19. Dakle, u skladu su s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Jednako tako, nisu u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuju prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe vezane uz bitne sastojke ugovora, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je i nakon utvrđivanja djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu moguća uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale.

20. Naime, takvo je pravno shvaćanje u duhu prava Europske unije i sadržano je i u presudi Suda EU C-19/20, ECLI:EU:C:2021:341, I.W., R.W. protiv Bank BPH S.A., od 29. travnja 2021. (toč. 54.) prema kojoj je cilj koji se nastoji ostvariti Direktivom zaštita potrošača i uspostavljanje ravnoteže između stranaka izuzimajući od primjene odredbe koje se smatraju nepoštenima, a održavajući, u načelu, valjanost drugih odredaba ugovora o kreditu (tako i Sud EU u presudi od 7. kolovoza 2018., Banco Santander Escobedo Cortes, C-96/16 i C-94/17, EU:C:2018:643, t. 75,). Isti je pristup Sud EU izrazio u vezi s pitanjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu kao posljedice nepoštenosti jedne njegove odredbe u spomenutoj presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019., t. 51., istaknuvši da "članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 želi ponovno uspostaviti ravnotežu između stranaka, a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe".

21. Stoga je u konkretnom slučaju udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada je tužitelju prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Time je na način primjeren za uspostavljanje kompromisa i ravnoteže između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge, uspostavljena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače stranke ugovora, a koja je ravnoteža bila narušena nepoštenom ugovornom odredbom.

22. Nadalje je pravilan pravni pristup prvostupanjskog suda da Ugovor o cesiji i dodatak tom Ugovoru nisu ništetni zbog nedostatka forme javnobilježničkog akta, jer za takvu vrstu ugovora odredba čl. 80. ZOO ne propisuje posebnu formu. Kako su predmetni Ugovor o cesiji i njegov dodatak bili zaključeni u pismenom obliku, oni suprotno tvrdnjama tužitelja pravno su valjani, te je zahtjev za utvrđenje njihove ništetnosti zbog nedostatka potrebne forme pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen kao neosnovan.

23. Nadalje je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je i Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19.04.2022., koji je zaključen između 2. tuženika kao prodavatelja i 3. tuženika kao kupca pravno valjan. Naime, s obzirom na činjenicu da je 2. tuženik temeljem Ugovora o cesiji zaključenog s 1. tuženik i potvrde o ispunjenju uvjeta za stjecanje prava vlasništva koju je sačinio javni bilježnik Anto Lozančić 10.6.2019. stekao vlasništvo na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], on je bio ovlašten prodati predmetne nekretnine 3. tuženiku kao kupcu.

24. Konačno, zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama koje su sada vlasništvo 3. tuženika nisu osnovne, jer su ugovori iz toč. 1. 2, i 3. čiju ništetnost je tužbenim zahtjevom tražio, pravno valjani.

25. Odbijanjem dokaznih prijedloga za saslušanjem tužitelja i 3. tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud sukladno ovlaštenjima iz odredbe čl. 220. ZPP ocijenio da je činjenično stanje odlučno za donošenje meritorne odluke pravilno i potpuno utvrđeno.

26. Kako žalitelj u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda bila dovedena u sumnju, to njegova žalba nije osnovana.

27. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

28. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je žalbu tužitelja temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš