REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-906/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, kojeg zastupa punomoćnica ČA, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2410/2022-29, od 24. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 2410/2022-29, od 24. rujna 2025.
II. Tuženik se odbija s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 2410/2022-29, od 24. rujna 2025., presuđeno je:
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu 9.983,12 EUR (devet tisuća devetsto osamdeset tri eura i dvanaest centi) sa zateznim kamatama od 27. travnja 2022. do isplate.
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.050,00 EUR (tisuću pedeset eura).
2. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2.1. U sadržaju žalbe tužitelj prvenstveno smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebao odlučiti primjenom odredbi članka 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju.
3. U odgovoru na žalbu tuženik smatra da navodima žalbe nije osporena argumentacija tuženika iz dosadašnjeg postupka i da je pasivna legitimacija jedina pravna povezanost tuženika s štetnim događajem i naknadom štete utemeljena na polici obveznog osiguranja automobila. Budući su pravilno u predmetnom slučaju primijenjene odredbe Zakona o osiguranju u prometu, a Zakon o mirovinskom osiguranju, kao i sve izmjene istoga koje su donijete, stupile su na snagu nekoliko godina nakon štetnog događaja, tuženik predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovanu i tuženiku naknade troškovi odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5 Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, kako glede glavne stvari, tako i glede troškova postupka.
6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2021. svojoj osiguranici KA koja je 4. ožujka 1995. u prometnoj nesreći zadobila zbog ozljedu izvan rada, a za nastanak koje nesreće je odgovoran osiguranik tuženika DA, u ukupnom iznosu od 9.983,12 eura.
8. U drugostupanjskom kao i u prvostupanjskom postupku nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja te odgovornost za isti, a sporna je primjena materijalnog prava odnosno, da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,-dalje ZOOP) ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), te osnova i visina tužbenog zahtjeva.
9. Ključne činjenice važne za primjenu materijalnog prava sadržane su u dokumentaciji u spisu iz kojih proizlazi:
- da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik DA **.**.1995. u [adresa], stradala osiguranica tužitelja KA.
- da je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj IN-919001 od 5. lipnja 1996. utvrđeno da je KA osiguranica tužitelja u predmetnom štetnom događaju pretrpjela ozljedu izvan rada.
- da iz obračuna isplata tužitelja (proizlazi da je tužitelj svojoj osiguranici KA po osnovi invalidske mirovine u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2021. isplatio iznos od ukupno 75.217,82 kuna.
10. Pravni okvir ovoga spora odnosi se na primjenu odredbi članka 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Navedena odredba sadržana u čl. 161. st. 2. t. 1. izmijenjena je odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 115/2018) te prema izmijenjenoj odredbi naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
11. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
12. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
13. Stav drugostupanjskog suda, kao i pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
14. U postupku je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze ŽA radi utvrđenja da li postoji razlika između mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.
14.1. Prema nalazu sudskog vještaka osiguranici tužitelja KA, prema rješenju tužitelja od 17. kolovoza 2018. u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2021. po osnovi invalidske mirovine stvarno isplaćeno je 75.217,82 kn. Pod pretpostavkom da je osiguranica tužitelja KA imala pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, u spomenutom razdoblju bilo bi joj isplaćeno 75.646,40 kuna, što je 56,88 EUR (428,58 kn) više nego što joj je isplaćeno.
15. Kako je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je osiguravajuće društvo obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari isplaćivao svom osiguraniku po ozljedi na radu, a u konkretnom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a bio u obvezi isplatiti tužitelju, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
16. Nije osnovana žalba tužitelja ni glede odluke o troškovima postupka.
16.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
16.2. Pravilno je priznat trošak za sastav podneska od 23. kolovoza 2024. u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) i zastupanje na ročištima 9. listopada 2024. i 3. rujna 2025. u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) i trošak vještačenja u iznosu 300,00 EUR, odnosno ukupno 1.050,00 EUR.
16.3. Tuženiku nisu priznati troškovi odgovora na žalbu jer nisu bili relevantni za odluku drugostupanjskog suda.
17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Požegi 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Branka Ribičić
