Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-215/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, OIB: 84397956623, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-752/2021 od 29. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-752/2021 od 29. studenoga 2022. i odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.734,39 eura sa zateznom kamatom od 30. siječnja 2021. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 577,50 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja ove drugostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za sudionike ostalih odnosa i trošak žalbe u iznosu od 311,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju ukupni iznos od 88.412,73 kn/11.734,39 eura, sa zateznom kamatom od **.**.2021. do isplate (točka I.). odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnoga troška (točka II.).

2. Protiv ove presude tuženik je izjavio žalbu i dopunu žalbe zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba je osnovana.

5. Sadržajem žalbe tuženik ne ukazuje konkretno na ikakve povrede odredbi parničnog postupka a nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije sporno da je osiguranik tužitelja CL smrtno stradao u nesreći na radu, u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika JL

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi isplatom obiteljske mirovine udovici i djetetu pokojnog osiguranika, u razdoblju od **.**.2016. do **.**.2020.

8. Tuženik je tijekom postupka osporio osnov i iznos tužbenog zahtjeva, ističući suodgovornost pokojnog osiguranika tuženika za štetni događaj, zastaru tražbine. Tvrdi također da zahtjev nije osnovan prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOOP) koji se u ovom slučaju primjenjuje kao lex specialis umjesto odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022 - dalje: ZOMO/22) na kojem tužitelj temelji svoj zahtjev.

9. Presudom suda prvoga stupnja odbijeni su kao neosnovani prigovori suodgovornosti osiguranika tuženika i prigovor zastare a tužbeni zahtjev je prihvaćen primjenom odredbe čl. 164. ZOMO kao lex posterior. Prema citiranoj odredbi Zavod ima pravo zahtijevati izravno od društva za osiguranje naknadu štete koja nastaje isplatom novčanih davanja na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje ta isplata.

10. Odluka suda prvoga stupnja temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnoga prava.

11. Potraživanje tužitelja prema štetniku proizlazi iz izvanugovorne odgovornosti za štetu. Kako je osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi, u ovom slučaju se ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOOP) kao lex specialis. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, tako i poslovima osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama toga Zakona. U ovom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu na koje se odnosi taj Zakon zbog čega se na odnos tužitelja i tuženika u pogledu utvrđivanja opsega obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuju njegove odredbe. Stoga ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO/22 predstavlja lex specialis pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, odnosno ZOMO je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988-1998 od 17. ožujka 2010.).

12. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP, a ne ZOMO izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske čija je obveza da kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.).

13. Zbog izloženih razloga, u postupcima u kojima spor pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne su odredbe ZOOP koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, kada za tužitelja nastaje eventualna šteta.

14. Odredbom čl. 27. ZOOP propisana je obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog događaja.

15. Prema odredbi čl. 8. ZOOP tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se (sukladno načelu razmjernosti) i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

16. Iz ovih odredbi proizlazi da se tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP na temelju kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

17. U ovom slučaju tuženik je osporio osnovanost i iznos zahtjeva. Imajući u vidu da tužitelj u ovom slučaju isplaćuje obiteljsku mirovinu upravo zbog smrti osiguranika kao posljedici ozljede na radu, proizlazilo bi da izvršene isplate ne prelaze iznos propisan citiranom odredbom čl. 27. ZOOP-a, tužitelj to nije osporio niti je tijekom postupka predložio ikakav dokaz na okolnost radi utvrđenja postoji li razlika između iznosa koji isplaćuje na ime obiteljske mirovine i iznosa koji ima u vidu citirana odredba ZOOP-a.

18. Iz svega navedenoga proizlazi da u ovom slučaju tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da je isplatom mirovine u utuženom razdoblju pretrpio stvarnu štetu koju bi u skladu s čl. 27. ZOOP mogao osnovano potraživati od tuženika.

19. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka, zatraženog u podnesku od 14. listopada 2022., osnovanog u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23), u granicama postavljenog zahtjeva, priznat je trošak koji se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu od 132,00 eura (Tbr. 8. t. 1. ), sastava podneska od 2.3.22. od 132,00 eura, sastava podnesaka od 5.9.22. i 14.10.22. po 33,00 eura (Tbr. 8. t. 4.) te zastupanja na ročištu 18.10.22. 132,00 eura (Tbr. 9. t. 1.), uz PDV ukupno 577,50 eura, sa zateznom kamatom od donošenja ove drugostupanjske presude do isplate (čl. 155. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Također mu pripada naknada troškova postupka u povodu žalbe (Tbr. 10. t. 1.) koji se sastoji od troška njenog sastava u zatraženom iznosu od 311,00 eura dok trošak pristojbe nije dosuđen jer iz spisa proizlazi da ona nije plaćena.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić