Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1789/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Matić, predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, suca izvjestitelja i članice vijeća te Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnica Olivera Radoš Šaponja, odvjetnica iz Splita, I. Gundulića 26 a/II i 2. GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Vušković, odvjetnik iz Splita, Lovretska 14, protiv tuženika: 1. AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ispražnjenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi 1.i 2. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3204/2025-5 od 8. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe 1.i 2. tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3204/2025-5 od 8. siječnja 2026. stavkom I izreke i dosuđujući dio odluke o parnično trošku pod stavkom II izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana predati tužiteljima u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu koja u naravi predstavlja zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 42 m2 na adresi [adresa].
II. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 773,44 eura dok se za više traženo u iznosu od 184,61 eura zahtjev odbija kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude žale se 1. i 2. tuženici, a iz sadržaja žalbe proizlazi pod stavkom I izreke i dosuđujućeg dijela odluke o parnično trošku pod stavkom II izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlažu žalbu usvojiti.
3. Žalbe 1. i 2. tuženika nisu osnovane.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi zemljište, ukupne površine 42 m2, u naravi okućnica obiteljske kuće tužiteljice na adresi [adresa].
5. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) propisano je pravo vlasnika da od posjednika zahtijeva da mu preda u posjed stvar na kojoj ima pravo vlasništva, što može ostvariti tužbom čije pretpostavke uređuje odredba čl. 162. ZV.
6. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
7. Prvostupanjski je sud polazeći od:
- sadržaja Ugovora o zakupu nekretnine od 12. svibnja 1997. ovjerenog kod javne bilježnice Zoje Puljiz iz Splita pod poslovnim brojem OV-3235/97. od 12. svibnja 1997. prema kojem:
- je taj ugovor sklopljen između DK (prednice tužitelja) kao zakupodavca s jedne strane i IK (prednika tuženika) kao zakupoprimca s druge strane,
- su ugovorne stranke suglasno utvrdile da je DK vlasnica zemljišta koje čini okućnicu njene obiteljske kuće na adresi [adresa], površine 42 m2,
- je zakup navedenog zemljišta ugovoren na 5 godina, s početkom zakupa od 1.svibnja 1997.,
- je zakupnina ugovorena u iznosu od 200,00 kuna, u protuvrijednosti od 50,00 DEM, koja zakupnina se plaća do 5-og u mjesecu za svaka tri mjeseca unaprijed, tj. kvartalno
- su stranke ugovorile povećanje zakupnine u visini od 15 % godišnje na način da ovaj obračun - povećanje teče od 1. siječnja 1998.,
- sve troškove vezane za korištenje predmetne nekretnine (komunalije i slično) plaća zakupoprimac,
- zakupodavac daje zakupoprimcu na korištenje priključak za vodu koji se nalazi na predmetnoj nekretnini,
- će sve troškove vezane uz ugovor snositi zakupoprimac,
- zakupoprimac može predmetno zemljište dati u podzakup uz iste uvjete pod kojima je zaključen ugovor,
- će se predmetno zemljište koristiti za obavljanje obrta i to postavljanje kioska (fast fooda) trgovine i trafike,
kao i utvrđenja da je zaključeni ugovor prestao protekom vremena na koji je sklopljen i da nakon toga pok. DK i pok. KK nisu zaključili novi ugovor o zakupu niti aneks postojećem te da prednik tuženika pok. IK, a niti njegovi nasljednici, nakon isteka ugovorenog trajanja zakupa nisu oslobodili zakupljeno zemljište od osoba i stvari niti su ga predali u posjed prednici tužitelja ili tužiteljima,
zaključio da ne samo u trenutku sklapanja i potpisivanja ugovora o zakupu između prednika stranaka nije bilo sporno da je prednica tužitelja vlasnica predmeta zakupa i da nije bio sporan ni sam predmet zakupa, nego i tijekom postupka jer je tuženik na ročištu održanom dana 25. listopada 2022. potvrdio da se nalazi u posjedu onoga što je uzeo u zakup već više od 40 godina i da je time postao vlasnik prvotno zakupljene nekretnine opisane kao zemljište koje čini okućnicu obiteljske kuće prednice tužitelja površine 42 m2 u [adresa], na otoku [adresa], dok je prigovore tuženika da ugovor o zakupu od 12. svibnja 1997. ne sadrži oznaku broja čestice i da tužitelji nisu dokazali vlasništvo, a time niti aktivnu legitimaciju jer je iz neslužbene kopije vlasničkog lista vidljivo da je kao vlasnik upisan samo 2. tužitelj BK, kraj naprijed iznesenog, ocijenio u cijelosti neosnovanim te je nastavno zaključio da je prednik tuženika nakon isteka ugovora o zakupu, a nakon njegove smrti njegovi nasljednici, posjeduju predmetno zemljište kao nesavjesni posjednici. Vezano uz tvrdnje tuženika da su postali vlasnici spornog dijela nakon svih godina posjedovanja, prvostupanjski je sud zaključio da tuženici, kao i njihov prednik, kao nesavjesni posjednici nemaju pravo na posjed, a nisu dokazali ni postojanje nekog od zakonom propisanih razloga (prigovora) koji bi ih ovlašćivali na posjedovanje predmeta spora niti je tuženik ustao protutužbom radi utvrđenja prava vlasništva nego protutužbom radi smetanja posjeda, te je ocjenom svih provedenih dokaza, kako zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, zaključio da su tužitelji dokazali, a što 1. i 2. tuženici i ne spore, da od vremena nakon isteka ugovora o zakupu pa nadalje sve do danas, drže u posjedu predmetni realni dio nekretnine bez pravnog temelja i da stoga tužitelji osnovano traže predaju u posjed spornog zemljišta i da su im ga tuženici dužni predati u posjed slobodan od osoba i stvari te je pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud ne nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
9. Isto tako, nije se ostvarila niti u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, a na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto. Stoga i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja također nije osnovan jer su činjenice odlučne za zakonito i pravilno presuđenje ovog spora pravilno utvrđene ili pak među strankama nisu bile niti sporne.
10. Protiv reivindikacijskog zahtjeva tužitelja tuženici se mogu braniti prigovorima koji negiraju ili ukidaju njihov vlasnički zahtjev. Prigovor koji ukida vlasnički zahtjev tužitelja svodi se na dokazivanje tvrdnje da je pravo vlasništva tužitelja prestalo odnosno da su tuženici stekli pravo vlasništva poslije tužitelja.
11. Prigovore koje su tuženici isticali tijekom postupka neutemeljeni su, jer iz dokaza izvedenih tijekom postupka nije utvrđeno pravo tuženika koje bi ih ovlastilo na posjed prijepornog dijela u vlasništvu tužitelja već je, upravo suprotno, utvrđeno da je prednik tuženika, a potom i tuženici nakon isteka ugovorenog trajanja ugovora o zakupu isti nastavili samovlasno posjedovati to su ga dužni predati u posjed tužitelja, a postavljeno i ostavljeno na prijeporu o svome trošku ukloniti.
12. U konkretnom slučaju, tuženici žalbenim navodima nisu doveli u sumnju ocjenu suda o vlasništvu mjesta prijepora i aktivnoj legitimaciji tužitelja budući da iz stanja spisa proizlazi da prednik tuženika, a niti tuženici tijekom postupka nisu uopće podn ijeli odgovor na tužbu i osporili činjenične navode u tužbi i osnovanost tužbenog zahtjeva, a iz isprava i dokumentacije sadržanih u spisu, nedvojbenim proizlazi da je između prednika stranaka bio nesporan identitet nekretnine koja se daje u zakup i v lasništvo zakupodavca, sada pok. DK, a sada tužitelja, kao njezinih zakonskih nasljednika, s time da je nespornim utvrđeno i da su tuženici i nakon prestanka ugovora o zakupu protekom vremena na koji je sklopljen nastavili posjedovati predmet spora, a tijekom postupka nisu dokazali da su za to imali valjani pravni temelj (zakonit posjed). Kako se, nadalje, temeljem odredbe čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj, a temeljem čl. 352. st. 2. ZPP niti materijalnopravni ili postupovno pravni prigovori o pitanju na koje prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, to izneseni žalbeni razlozi vezani uz drugi postupak između stranaka i nove katastarske izmjere nisu mogli biti predmetom razmatranja ovog suda.
13. Kako za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem čl. 159. st. 2. ZV moraju biti kumulativno ispunjene sve pretpostavke glede kvalitete posjeda, što je u konkretnom slučaju izostalo, tuženik, kao nesavjesni posjednik, ne može dosjelošću steći pravo vlasništva prijepora ni prema st. 3. istog članka, već je, suprotno žalbenim navodima, nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije dokazao da je pravo vlasništva tužitelja na mjestu prijepora prestalo, odnosno da je tuženik na istima stekao pravo vlasništva poslije tužitelja dosjelošću.
14. Zbog izloženog, pravilno je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 161. ZV usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kao u izreci pobijane presude pod stavkom I sa detaljnim obrazloženjima koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
15. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod stavkom II izreke nije dovedena u sumnju.
16. S obzirom na izloženo, temeljem čl. 368. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 12. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
