Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3857/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupana po pun. Damiru Metelku, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici posl. br. P-227/2019-65 od 24. srpnja 2025., dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici posl. br. P-227/2019-65 od 24. srpnja 2025. u pobijanoj točki I izreke.

II Preinačava se ista presuda u točkama II, III, IV izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.414,90 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 03.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 07.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 27.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 13.06.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 04.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 14.08.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 29.09.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 28.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 12.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 12.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 05.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 18.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 03.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 19.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 18.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 15.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 20.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 03.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 19.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 11.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 07.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 07.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 10.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 03.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 03.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 11.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 02.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 07.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 30.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 07.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 15.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 29.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 14.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 02.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 07.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 17.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 16.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 27.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 221,28 kn / 29,37 EUR od 14.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 221,28 kn / 29,37 EUR od 17.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 221,28 kn / 29,37 EUR od 06.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 221,28 kn / 29,37 EUR od 03.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 06.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 12.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 15.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 27.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 27.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 06.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 27.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 23.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 16.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 28.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 26.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 08.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 15.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 09.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 03.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 11.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 12.08.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 02.09.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 14.10.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 13.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 12.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 07.01.2014.g. do isplate

Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 16.915,97 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 10,87 kn / 1,44 EUR od 05.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 40,12 kn / 5,32 EUR od 10.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 26,74 kn / 3,55 EUR od 03.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 181,93 kn / 24,15 EUR od 03.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 246,50 kn / 32,72 EUR od 11.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 876,39 kn / 116,32 EUR od 02.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 729,12 kn / 96,77 EUR od 07.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 1.087,70 kn / 144,36 EUR od 30.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 1.082,24 kn / 143,64 EUR od 07.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 955,74 kn / 126,85 EUR od 15.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 1.098,84 kn / 145,84 EUR od 29.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 1.480,24 kn / 196,46 EUR od 14.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.345,75 kn / 178,61 EUR od 02.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.340,19 kn / 177,87 EUR od 07.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.434,71 kn / 190,42 EUR od 17.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.543,14 kn / 204,81 EUR od 16.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.875,88 kn / 248,97 EUR od 27.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 2.437,54 kn / 323,52 EUR od 14.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 2.838,15 kn / 376,69 EUR od 17.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.972,88 kn / 261,85 EUR od 06.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 2.046,70 kn / 271,64 EUR od 03.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.856,35 kn / 246,38 EUR od 06.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 2.104,22 kn / 279,28 EUR od 12.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.217,28 kn / 294,28 EUR od 15.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.159,65 kn / 286,63 EUR od 27.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.208,85 kn / 293,16 EUR od 27.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.260,58 kn / 300,03 EUR od 06.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.135,05 kn / 283,37 EUR od 27.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.171,95 kn / 288,27 EUR od 23.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.182,40 kn / 289,65 EUR od 16.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.902,69 kn / 252,53 EUR od 28.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.024,85 kn / 268,74 EUR od 26.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.012,22 kn / 267,07 EUR od 08.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.170,27 kn / 288,04 EUR od 15.042013.g. do isplate

- na iznos od 1.994,02 kn / 264,65 EUR od 09.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.883,48 kn / 249,98 EUR od 03.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.840,01 kn / 244,21 EUR od 11.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.896,04 kn / 251,65 EUR od 12.08.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.967,08 kn / 261,08 EUR od 02.09.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.043,57 kn / 271,23 EUR od 14.10.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.055,24 kn / 272,78 EUR od 13.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.175,80 kn / 288,78 EUR od 12.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.091,82 kn / 277,63 EUR od 07.01.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.039,58 kn / 270,70 EUR od 01.02.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.115,49 kn / 280,77 EUR od 17.03.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.027,71 kn / 269,12 EUR od 28.04.2014.g. do isplate

- na iznos od 1.979,41 kn / 262,71 EUR od 02.06.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.053,08 kn / 272,49 EUR od 15.07.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.065,53 kn / 274,14 EUR od 06.08.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.132,40 kn / 283,02 EUR od 02.09.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.188,02 kn / 290,40 EUR od 21.10.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.228,21 kn / 295,73 EUR od 14.11.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.236,18 kn / 296,79 EUR od 18.12.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 02.02.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 03.02.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 04.03.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 30.03.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 21.04.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 20.07.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 27.08.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 28.08.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 30.09.2015.g. do isplate

sve po stopi koja se do 31.07.2015.g. utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g.do 31.12.2022.g. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.347,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015.g. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022.g. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.„

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o j e

I Odbacuje se zahtjev za eventualnim izuzećem suda kao nedopušten.

II Ukida se točka V izreke presude bez vraćanja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. utvrđuje se ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita] kojeg su dana 29. studenoga 2004.g. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor i to:

- odredba točke 2. /iznos kredita/ kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- odredbe točke 7. /način vraćanja/ u dijelu u kojem je određen iznos anuiteta u valuti CHF I ugovoren povrat svih obveza iz Ugovora u protuvrijednosti valute CHF;

-odredba točke 8. /ugovorena kamata po dospijeću/ kojom je ugovoren način promjene redovne kamatne stope i to sukladno važećim odlukama Banke.

U točki II nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.414,90 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama u točki III nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.915,97 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama dok mu se u točki IV nalaže da isplati iznos od isplati iznos od 5.347,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

U točki V prihvaća se prigovor prijeboja tuženika i nalaže se tužitelju da tuženiku isplati iznos od 4.271,78 eura s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta zbog ništene odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zateznim kamatama.

Nadalje nalaže tužitelju da tuženiku isplati iznos od iznos od 1.203,98 eura s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta zbog ništene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

U točki VI nalaže se tuženiku da tužitelju, plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.498,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik u točkama I, II, III, IV i VI izreke, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), dok tužitelj presudu pobija u točkama V i VI izreke također iz svih prednje navedenih žalbenih razloga.

Stranke predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbi.

3. Žalba tužitelj je osnovana u cijelosti dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

4. Prije upuštanja u ocjenu zakonitost prvostupanjske odluke žalitelju valja odgovoriti da je odredbom sadržanom u čl. 73. ZPP-a propisano da stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluju u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti dok prema stavku 2. istog članka točke 1. nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. Stavkom 3. te odredbe propisano je da će zahtjeve iz stavka 2. tog članka odbaciti sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo.

5. Kako žalitelj traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom žalbenom postupku uopćeno, na temelju hipotetskih situacija i uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost, to takav zahtjev u smislu naprijed citiranih odredbi, nije dopušten pa je stoga takav zahtjev valjalo na temelju članka 73. stavka 3. ZPP rješenjem odbaciti (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-348/2024-2 od 9. listopada 2024.).

6. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbama upiru stranke budući da je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka pobijane presude jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

7. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7.1. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz toč. II ,III,IV i V izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).

7.2. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO).

8. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 29. studenog 2004., sklopili ugovor o kreditu kojim je ugovorom tuženik tužitelju odobrio kredit u visini 229.100,00 CHF u protuvrijednosti u kunama namećući tužitelju valutnu klauzulu čime je glavnicu i kamate vezao za švicarski franak. Tužitelj smatra da je odredba navedenog ugovora o valutnoj klauzuli ništetna te potražuje isplatu preplaćenog iznosa po toj osnovi u iznosu od 16.915,97 eura s pripadajućim kamatama. Također tužitelj smatra i da je ništetna odredba ugovora u kojem je ugovoren način promjene redovne kamatne stope koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4.99%, jednostrano u skladu s važećim odlukama banke te također potražuje isplatu preplaćenog iznosa od 2.414,90 eura s pripadajućim kamatama s tog osnova.

9. Nadalje tužitelj smatra da je prilikom Sklapanja dodatka ugovora o kreditu od **.**.2016. pogrešno izvršena konverzija iznosa CHF u Euro a s tog osnova potražuje također naknadu od 5.347,91 euro s pripadajućim kamatama.

10. Između stranaka je sporno da li su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne te da li je provedenom konverzijom korisnik kredita u cijelosti obeštećen.

11. Nedvojbeno je sud temeljem čl. 502 c ZPP-a u ovakvom sporu vezan za utvrđenja u parnici u kolektivnom sporu vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12, između Saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", kao ovlaštenog tužitelja i osam banaka kao tuženika, a između ostalih i ovdje tuženika pa predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez spornih ništetnih odredbi o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak prema čl. 324 st. 1 ZOO-a što čini osnovanom odluku suda prvog stupnja u dijelu u kojem utvrđena ništetnom ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, ali je ostalo ispitati dio odluke kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za isplatom preplaćenih iznos s osnova ništetne valutne klauzule a s obzirom na provedeno konverziju tj. Sklapanje dodatka ugovora o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK.

12. I prema odluci Vrhovnog suda RH Rev-637/2019 a napose prema odluci Rev- 586/2019 ZID ZPK je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja. Konačno, isti propis bio je i predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali ga je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

13. Po ocjeni ovog žalbenog suda u predmetnom se Dodatku ugovora o kreditu ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

14. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom tog dodatka.

15. U odnosu na odluku iz toč. II, III i IV izreke presude suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos navedenih u tim točkama s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužitelj prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Dodatak tom ugovoru od 18. veljače 2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužitelj ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.

16. Stoga je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP preinačiti odluku iz toč. II,III,IV izreke presude suda prvog stupnja i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu, kao u izreci ove presude.

17. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora od **.**.2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 18. veljače 2016 za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

18. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

19. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 29. studenog 2004. jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 18. veljače 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

20. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljevih obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka ugovora od 18. veljače 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

21. Obzirom da učinak Dodatka ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu na dalje, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom .Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz Dodatka ugovoru o kreditu od 18. 2. 2016. referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHf jer su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

22. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

23. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

24. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

25. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak.

26. Stoga je u odnosu na odluku iz dijela stavka II, III i IV izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II, toč. 1. I 2. izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.

27. U odnosu na pobijanu točku V izreke kojom je prihvaćen prigovor prijeboja i naloženo tužitelju da tuženiku isplati iznose citirane u toj točki, valja reći da obzirom zbog preinake prvostupanjske odluke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu, više nema novčane tražbine u odnosu na koju je tuženik postavio prigovor prijeboja, to je u odnosu na taj dio pobijane odluke odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja jer je u konkretnim okolnostima prigovor prijeboja postao procesnopravno irelevantan te je takvu odluku valjalo ukinuti bez vraćanja na ponovan postupak temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a.

28. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u točki VI izreke prvostupanjske presude kojom je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak preinačena je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a i odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelju na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte