Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-282/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima Tamari Stanić Sertić i Mislavu Biočiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1144/2021- 26 od 7. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1144/2021-26 od 7. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.654,46 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2020. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.595,08 € sa zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje odnosno preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete za koju navodi da je nastala kao posljedica pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja nakon što je donesena prvostupanjska presuda u predmetu Pn- 987/2015, koje je u izravnoj uzročnoj vezi s predmetnom nezgodom od 14. srpnja 2011. i to utvrđena posttraumatska artroza i još značajnije je smanjen opseg pokreta nožnog zgloba i učinjen je operativni zahvat s anestezijom i bolničkim boravkom.

5. U žalbenoj fazi postupka sporno je da li je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja odnosno da li je pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom koja se dogodila 14. srpnja 2011. u [adresa].

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi.

7. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da se 14. srpnja 2011. dogodila prometna nezgoda u [adresa], za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a u kojoj je tjelesne ozlijede zadobio tužitelj te se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalnom službom Samobor pod poslovnim brojem Pn- 987/2015 vodio postupak između tužitelja i tuženika glede opisanog štetnog događaja, a koji je pravomoćno dovršen te kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 44.500,00 kn/5.906,16 €[1] na ime naknade štete s osnova povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu;

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio otvoreni bimaleolarni prijelom desne potkoljenice te mu je u postupku Pn-987/2015 nalazom i mišljenjem vještaka od 1. srpnja 2014. izvršena ocjena smanjenja životne aktivnosti 25%, a pregledom medicinske dokumentacije utvrđeno je da su RTG-om dijagnosticirane artrotske promjene talokruralnog zgloba i talokalkanaelnog zgloba s obilnom skleorazacijom zglobnih tijela koje su neradne i užim zglobnim prostorom, a na pregledu 28.7.2015. indicira se ukočenje desnog gležnja te je učinjena predoperativna priprema, tužitelj hoda uz štaku, a RTG-om je utvrđena i promjena osovine kralježnice;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se na pregledu 28.7.2015. indicira ukočenje desnog gležnja te je učinjena predoperativna priprema, tužitelj hoda uz štaku, a RTG-om je utvrđena i promjena osovine kralježnice. Hospitaliziran od 30.3.2018 do 5.4.2018. i u spinalnoj anesteziji odstranjena hrskavica i osteofit te je vijkom učinjeno ukočenje desnog gležnja, nakon čega hoda s dvije štake pa nosi longetu uz štake i dobiva preporuku za fizikalnu terapiju. Ostaje mu postoperativni ožiljak duljine 12 cm te nepravilni s medijalne strane 5x3,5 cm, kretnje u desnom gležnju fleksija-ekstenzija 5-0-0-/45-0-20/ inverzija-everzija 0-0-0/30-0-15. Čučanj izvodi uz podizanje desne pete, otežano svladava kose površine i stepenice, pri dužem hodu koristi šaku, bolnost u području LS kralježnice, verificirane reducirane kretnje u lakom stupnju, pri dužem hodanju šepa vidljivo.

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su opisane ozljede u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a zbog njih su kod tužitelja zaostale trajne posljedice uslijed pogoršanja statusa desnog gležnja gdje je došlo do artificijelnog ukočenja desnog gležnja, također uzročno posljedičnim promjenama LS kralježnice s redukcijom kretnji lakog stupnja tako da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 6-7% kao pogoršanje štetnog događaja od 14.7.2011. te vještak utvrđuje da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 65 dana kumulativno, zatim da je primarni strah bio jakog intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te blažeg 65 dana, a tuđa pomoć mu je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 35 dana dok naruženje postoji u lakom stupnju vidljivo povremeno kad šepa;

- da vještak kliničke struke, dr. Filipović, u nalazu i mišljenju utvrđuje da postoji uzročno posljedična veza ozljede sa samim štetnim događajem, a po kojoj ozljedi je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, s obzirom da je povodom te ozljede došlo i do potpunog ukočenja gležnja i operativnog zahvata koji je učinjen nakon donošenja prvostupanjske presude u predmetu Pn-987/15.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da vezano uz ocjenu opsega pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, koje je predmetom ovoga postupka, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka, da je cijeneći utvrđene činjenice, i to posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha te smanjenje životne aktivnosti tužitelja i njegove duševne boli, sve vezano uz pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja, tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO). Stoga je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti i naruženosti, kao kriterijima za određivanje njezine visine, te je utvrdio da je tužitelju zbog pogoršanja zdravstvenog stanja u vidu potpunog ukočenja zgloba (nemogućnosti ekstenzije) i provođenja operativnog zahvata, u predmetnom štetnom događaju nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u traženoj visini od 2.409,46 €, kao i nenovčana imovinska šteta za pruženu tuđu pomoć i njegu na temelju odredbe čl. 1095. i 1085. ZOO u visini određenoj na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka te slobodne ocjene primjenom čl. 223. ZPP-a u traženom iznosu od 245,00 €, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom I. izreke.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO, kada je uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, utvrdio da je tužitelj s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pretrpio daljnju štetu u visini od 2.409,46 € kao i s osnova imovinske štete iznos od 245,00 €.

11. Tuženik žalbenim navodima ističe da novim nalazom vještaka od 13.10.2022. i kliničkim pregledom utvrđena ograničenja desnog gležnja u skoro istom opsegu sa posve nebitnim, a za procjenu trajnog smanjenja životnih aktivnosti smanjenjem fleksije u beznačajno malom opsegu pa kako je u već ranijem predmetu od ranije postojeće stanje utvrđeno kao teško funkcionalno ograničenje to nastala beznačajna razlika u funkciji utvrđena kliničkim pregledom od 12.10.2022. kao činjenica nije i ne može utjecati na već ranije teško utvrđeno i kvantificirano funkcionalno ograničenje u procjeni stupnja smanjenja životnih aktivnosti, a isto tako bez ikakve osnove u medicinskoj dokumentaciji u procjenu pogoršanja zdravstvenog stanja vještak je uključio bolesno stanje tužitelja LS kralježnice s redukcijom kretnji lakog stupnja.

12. Međutim, takvi navodi tuženika su neosnovani jer iz dopunskog usmenog očitovanja vještaka proizlazi da je detaljno i jasno objasnio funkcionalnost gležnja i prigovor iz kojeg razloga je došlo do pogoršanja. Naime, kako je gležanj sastavljen od više zglobova i isti djeluju sinkrono, to je uvidom u medicinsku dokumentaciju, kao i prvog vještačkog nalaza indicirano ukočenje daljnjeg nožnog zgloba i s pravom se tuženik pita zašto je pogoršanje ako je inverzija i everzija bila nemoguća. Naime, zbog tegoba je indicirano ukočenje donjeg nožnog zgloba što je i učinjeno gdje je i dalje inverzija i everzija nemoguća, ali je došlo do gubitka ekstenzije koja je bila 15 stupnjeva po prvom vještačkome nalazu iz 2014. tako da je evidentno da po zadnjem operativnom zahvatu imamo samo naznačenu fleksiju od 5 stupnjeva, a kompletan zglob je praktično ukočen. Stoga vještak zaključuje da se ova ocjena ne odnosi samo na donji nožni zglob nego na kompletan gležanj te smatra da je ista objektivna. Isto tako, vještak utvrđuje da je pogoršanje očekivano, ali nije moralo završiti ukočenjem donjeg nožnog zgloba i taj operativni zahvat nije uobičajen u velikom broju kod ovih zadobivenih ozljeda dok uvidom u vještački nalaz iz 2014. nije indicirano ukočenje donjeg nožnog zgloba. Nadalje, odgovarajući na prigovore tuženika, vještak zaključuje da je točno da je po ortopedu 17.2.2014. predložena artrodeza odnosno ukočenje, no u nalazu i mišljenju iz predmeta Pn-987/15 navedeno nije utjecalo na ocjenu smanjenja životne aktivnosti te isto nije uzeto u obzir s obzirom da je samo predloženo kako je vidljivo iz dokumentacije koju je vještak tada imao na raspolaganju prilikom izrade nalaza i mišljenja dok ukoliko bi se uzelo u obzir onda ukupno smanjenje iz predmetne nezgode bi bilo 27-28%.

13. Također, u odnosu na žalbene navode da funkcionalno ograničenje pokreta LS kralježnice u lakom stupnju nije u uzročnoj vezi sa ozljedama zadobivenim u prometnoj nezgodi, te da se takva funkcionalna ograničenja ne mogu kvantificirati prilikom dodatne procjene pogoršanja i njegove ocjene, vještak je utvrdio da pregledom fizijatra 14.9.2016. opisuje se hod sa jednom štakom, RTG promjena osovine kralježnice, bol u križima sa širenjem u lijevu nogu itd., što je uobičajena promjena koja nastupa na kralježnici uslijed promjene hoda i statike tijela, slijedom čega ostaje kod nalaza i mišljenja danog u ovome postupku odnosno da procjenjuje da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja 6 do 7% smanjenja životne aktivnosti te suprotno navodima žalitelja prvostupanjska presuda ima razloge o odlučnim činjenicama.

14. U odnosu na daljnje žalbene navode da je obzirom na nedostatke nalaza i mišljenja, a osobito glede ocjene funkcionalnog stanja kao navodnog pogoršanja za LS kralježnicu koja ni na koji način nije ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao i dodatnog stupnja smanjenja životne aktivnosti, valjalo provesti dokaz novim medicinskim vještačenjem jer su se ispunile pretpostavke iz čl. 261. ZPP-a, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je vještak jasno razgraničio daljnje pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja od ozljeda ocijenjenih u vještačenju u postupku Pn- 987/15 te naveo da se nije moglo predvidjeti takvo pogoršanje, jer operativni zahvat, kakav je tužitelju učinjen 2018., nije uobičajen u velikom broju kod ovakvih ozljeda, a time je otklonio prigovor tuženika, koji je bio uperen na činjenicu da se tužiteljevo zdravstveno stanje nije pogoršalo odnosno da je takvo pogoršanje uključeno u prethodnu ocjenu u postupku Pn-987/15.

15. Na daljnje žalbene navode tuženika koji se u bitnome svode na ponavljanje prigovora nalazu i mišljenju liječnika vještaka, valja odgovoriti da je vještačenje u postupku pred prvostupanjskim sudom provedeno u skladu s odredbama čl. 250. - čl. 262. ZPP, te ocjena suda u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka nije s uspjehom dovedena u sumnju. Naime, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, liječnik vještak u ovome postupku je imao na raspolaganju kompletnu dokumentaciju u oba postupka (i Pn-987/15 i ovome), a u oba postupka izvršio je pregled tužitelja (u oba postupka bio je određen isti vještak - dr. Filipović) te je obrazložio točno u kojemu dijelu je došlo do pogoršanja (gubitak ekstenzije) i o tome dao jasne razloge, uzevši u obzir i da je operativni zahvat tužitelju učinjen nakon donošenja prvostupanjske presude u predmetu Pn-987/15.

16. Zbog izloženog, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, dajući za to jasne i određene razloge, koje prihvaća i ovaj sud, te je pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja, budući da ničim nije dovedena u sumnju valjanost prihvaćenog nalaza i mišljenja.

17. Pored toga, okolnosti istaknute u žalbi ne daju osnovu za zaključak da predleže okolnosti za provođenjem novog medicinskog vještačenja pa i ovaj sud smatra da ne postoje razlozi za određivanjem novog medicinskog vještačenja. Novo vještačenje išlo bi samo za zavlačenjem ovoga postupka, te bi isto bilo suprotno načelu ekonomičnosti iz članka 10. ZPP-a.

18. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima isti osporava visinu dosuđene naknade štete. To iz razloga jer je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO o kojima ovisi visina pravične novčane naknade, te je pravilno utvrdio da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u vidu daljnjeg smanjenja životne aktivnosti za 6-7% kao i naruženja i da težina povrede prava osobnosti kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje navedene pravilne novčane naknade pri čemu je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud kod odlučivanja vodio računa o objektivnim i subjektivnim okolnostima slučaja pogotovo imajući u vidu da je tužitelj bio hospitaliziran na ortopediji od 30. ožujka 2018. do 5. travnja 2018. radi tegoba s desnim gležnjem kada se u spinalnoj anesteziji izvrši odstranjenje hrskavice i osteofita te jednim kanuliranim vijkom učini ukočenje desnog gležnja.

19. Prema tome, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve okolnosti relevantne za dosuđenje pravične novčane naknade, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio iznos od 2.409,46 € s osnova neimovinske štete kao i iznos od 245,00 € s osnova imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege u trajanju od 2 sata dnevno kroz 35 dana pa su stoga neosnovani žalbeni navodi da nije jasno zbog čega je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2h dnevno kroz 35 dana kao i zbog čega dodatni bolovi u navedenom opsegu. To posebno jer iz nalaza proizlazi da je nakon operacije tužitelj bio na kontroli 19. travnja 2018. te je dozvoljeno opterećenje od 5-10 kg uz dvije štake, da bi se tek dana 19. srpnja 2018. opisao gležanj bez edema i bolova na palpaciju uz atrofiju potkoljenične muskulature sa preporukom fizikalne terapije. Stoga u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, a niti je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno kako to u žalbi ističe tuženik.

20. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da težina povrede prava osobnosti kao i ostale okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade zbog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, a sud prvog stupnja svoju odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno stanje prije svega, temelji na nalazu i mišljenju medicinskog vještaka koje je opravdano ocijenio stručnim i objektivnim jer je izrađen prema pravilima struke. Stoga se suprotni navodi žalbi tuženika ne mogu prihvatiti, niti su njegova shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u konkretnom slučaju opravdana.

21. Također, neosnovano žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo glede odluke o parničnom trošku. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prilikom obračuna parničnih troškova primijenio izmijenjenu i dopunjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 37/22). To stoga jer su navedene Izmjene objavljene 24. listopada 2022., a stupile su na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama (čl. 2. Izmjene Tarife), 1. studenoga 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju. Naime, prema Tbr. 48/3 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je odluka donesena 7. studenog 2024. u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak po vrijednosti boda od 2,00 € umjesto 1,33 €/10,00 kn te se ne radi o retroaktivnom djelovanju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka sukladno uspjehu u sporu, a niti je došlo do povrede čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske.

22. Slijedom svega navedenog, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

23. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić