Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2033/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja Centra za djecu Zagreb (ranije: Dječji dom Zagreb), Zagreb, Nazorova 49, OIB: 04517778727, kojega zastupa punomoćnica Zrinka Pavlović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavlović i Pavlović u Zagrebu, protiv 1. tuženika Telenerg d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41/V, OIB: 27181239184, 2. tuženika JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mladen Obradović, odvjetnik u Zagrebu i 3. tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4400/2011-103 od 04. rujna 2025., dana 12. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja Centra za djecu Zagreb (ranije: Dječji dom Zagreb), Zagreb, Nazorova 49, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4400/2011-103 od 04. rujna 2025. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak te se ostavlja da se o trošku nastalom podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju naknaditi 2. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 16.643,44 eura sa zateznim kamatama tekućim od 04. rujna 2025. do isplate (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi 3. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.883,60 eura (točka II. Izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu i da preinači pobijano rješenje na način da odbije zahtjev tuženih za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjskim rješenjem odlučno je o zahtjevu 2. i 3. tuženih, kao supsidijarnih suparničara, za naknadu troškova parničnog postupka.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj je sud ocijeni da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih ga se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je u ovom postupku pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika, slijedom čega sud nije odlučivao o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na 2. i 3. tuženike, a to, suprotno navodima žalbe, ne predstavlja razlog da se 2. i 3. tuženicima ne prizna trošak parničnog postupka.

7. Prema čl. 197. st. 1. ZPP-a tužitelj može tužbom obuhvatiti dva ili više tuženika i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema sljedećem tuženiku u slučaju da bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u tužbi naveden prije njega, a prema odredbi stavka 2. te odredbe - na način predviđen u odredbi stavka 1. tog članka može tužitelj tužbom obuhvatiti dva ili više tuženika samo ako prema svakom od njih ističe isti zahtjev ili ako prema pojedinom od njih ističe različite zahtjeve koji su u međusobnoj vezi te ako je isti sud stvarno i mjesno nadležan za svaki od zahtjeva.

8. Pri tome o osnovanosti tužbenog zahtjeva, u dijelu koji se odnosi na ovdje 2. i 3. tuženike, kao supsidijarne suparničare, sud odlučuje tek ukoliko taj zahtjev bude pravomoćno odbijen u odnosu na 1. tuženika, do čega u ovom slučaju nije došlo jer je tužbeni zahtjevu odnosu na njega prihvaćen. Međutim da bi odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. i 3. (eventualno) tuženike (u slučaju pravomoćnog odbijanja tužbenog zahtjeva) sud treba provesti postupak i u odnosu na te tuženik te im kao formalnim suparničarima mora dati, sukladno odredbi članka 5. st. 1. ZPP-a, mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, konkretno tužitelja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, u konkretnoj parnici, raspravljao o zahtjevu prema svim tuženicima, zbog čega su i za 2. i 3. tuženike nastali troškovi u postupku.

9. Slijedom toga, u situaciji kada je prihvaćen glavni zahtjev, zbog čega se nije ulazilo u ocjenu (ne)osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva postavljenog u odnosu na 2. i 3. tuženike kao supsidijarne suparničare, tada je parnica u koju su se oni upustili, za njih prestala teći, pa tada, glede naknade troškova parničnog postupka vrijede načela koja inače važe za povlačenje tužbe (tako i Rev-490/11-2 od 17. siječnja 2012.).

10. Zbog navedenog nisu osnovani navodi žalbe kojima se ističe da 2. i 3. tuženici ne bi imali pravo na naknadu troškova parničnog postupka jer u odnosu na njih nije donesena nikakav meritorna ili procesna odredba kojom se postupak u odnosu na njih završava.

11. Nadalje, pravilno se navodima žalbe ukazuje da je između 1. i 2. tuženih ugovoreno da će sve troškove 2. tuženika nastale u postupcima koji će se voditi vezano uz predmetnu nekretninu snositi 1. tuženik. Međutim, to ne isključuje pravo 2. tuženika, koji je uspio u postupku, da trošak traži od tužitelja. Radi se o zahtjevu za naknadu troškova postupka po dvije različite osnove (po ugovoru i po čl. 154. ZPP-a), koje se međusobno ne isključuju. Slijedom toga tužitelj je dužan nadoknaditi troškove tuženiku ako nije uspio u sporu, a isto se primjenjuje i na situaciju kada se primjenjuju načela vezana za naknadu troškova parničnog postupka kada je tužba povučena.

12. Međutim, osnovano se pobija pravilnost prvostupanjske odluke glede vrijednosti predmeta spora od 1.216.000,00 kn (sada 161.390,94 eura) od koje je prvostupanjski sud pošao odlučujući o zahtjevima 2. i 3. tuženih za naknadu troškova parničnog postupka.

12.1. Točno je da je u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu tužitelj naznačio tu vrijednost kao vrijednost predmeta spora. No, ista se, kao tako naznačena, odnosi i na glavni zahtjev i na eventualno kumulirani zahtjev, a pri tome se ti zahtjevi odnose na različite tuženike i po različitim osnovama u odnosu na svakog od njih. U takvoj situaciji, prema shvaćanju ovoga suda, nije bilo mjesta primjeni vrijednosti predmeta spora od koje je sud pošao, već je bilo potrebno utvrditi, zasebno u odnosu na 2. tuženika, a zasebno u odnosu na 3. tuženika, koliko iznosi vrijednost predmeta spora svakog zahtjev u odnosu na svakog zasebno od njih te je s obzirom na to trebalo odlučiti o osnovanosti njihovih zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, što je sud propustio utvrditi.

13. Isto tako, pravilno se navodima žalbe ukazuje da 1. i 2. tuženike zastupa isti punomoćnik, a da sud prvoga stupnja unatoč tome nije ocijenio osnovanost zahtjeva 2. tuženika s obzirom na tu činjenicu i s obzirom na propisano Tbr. 40 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br. 138/23., 107/25.).

14. Točno se u žalbi navodi i da je sud prvoga stupnja, između ostalog, troškove 2. i 3. tuženicima priznao i pozivom na čl. 156. ZPP-a, a da pri tome nije naznačio, o kojim se točno troškovima u smislu te odredbe radi i da nije obrazložio jesu li zatraženi u skladu sa st. 3. te odredbe.

15. Zbog navedenog ovaj sud ne može ispitati pravilnost primjene materijalno prava pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan odgovorenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

16. U ponovno postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te će donijeti novo rješenje o zahtjevu 2. i 3. tuženih za naknadu troškova parničnog postupka, a kod donošenja nove odluke voditi će računa i o navodima žalbe vezanim uz obračun PDV-a.

17. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Sudac

Jadranka Matić