Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2758/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja JV iz [adresa], J 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Novakoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćniku Ivici Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1680/2022-20 od 28. ožujka 2023., dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru posl. Br. P-1680/2022-20 od 28. ožujka 2023 g.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje istog suda u pobijanoj točki II izreke u dijelu u kom je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.212,66 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I odbijen j tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru broj Ovr-118/2018-2 od 18. siječnja 2018., kojom je, na prijedlog tuženika, određena ovrha na nekretnini u suvlasništvu tužitelja u 1/2 dijela, i to 4. Suvlasnički dio: 943/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 4), u naravi kuća i dvorište [adresa], površine 578 m2, kuća [adresa], površine 147 m2, dvorište [adresa] površine 431 m2, ukupne površine 578 m2, sve upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, ZK odjel Pag, z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - I, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na dan 9. siječnja 2018. u iznosu od 47.889,85 EUR-a, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste PBZ d.d. na isti dan iznosi 356.300,48 kn, kako je to pobliže navedeno. Rješenjem se u točki I. odbija kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjsko suda a u točki II nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.212,66 EUR, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj u cijelosti dok rješenje pobija u točki II u dosađujućem dijelu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, to pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u žalbi.

4. Također ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe koja se vodi pod posl. Br. Ovr-118/18 i to iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a.

6. Prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Radi se o žalbenom razlogu kojim se osporava bilo aktivna bilo pasivna legitimacija za traženje ovrhe.

7. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

8. Po čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

9. Naime na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja:

- da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj dana 12. siječnja 2018. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužitelja kao ovršenika pod 1) i 2) ŽV, radi naplate iznosa od 356.300,48 kn, temeljem ovršne isprave – Sporazuma od 26. veljače 2016., i to ovrhom na nekretnini u suvlasništvu ovršenika,

- da je rješenjem broj Ovr-118/2018 od 18. siječnja 2018. Općinski sud u Zadru odredio predloženu ovrhu na temelju ovršne javnobilježničke isprave – Sporazuma o utvrđivanju nove visine obveze nakon postupka konverzije tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF nastale zbog prestanka Ugovora o kreditu broj 9012759917 (od 1. srpnja 2007.) u tražbinu denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR od 26. veljače 2016., solemniziranog kod javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-3297/2016 od 3. ožujka 2016., koji je postao ovršan dana 24. studenog 2016., zaključenog između ovrhovoditelja kao kreditora i prvoovršenika JV kao korisnika kredita i založnog dužnika, radi naplate tražbine ovrhovoditelja koja ukupno iznosi 356.300,48 kn (što na dan 9. siječnja 2018. iznosi 47.889,85 EUR) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 303.770,07 kn (što na dan 9. siječnja 2018. iznosi 40.829,31 EUR) teku od 10. siječnja 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi preciziranoj u izreci rješenja, radi naplate zateznih kamata u iznosu od 52.430,42 kn (što na dan 9. siječnja 2018. iznosi 7.047,10 EUR), naknade u iznosu od 99,99 kn (13,44 EUR) te troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama, na nekretnini u suvlasništvu ovršenika iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica br. 1772/12, u naravi kuća i dvorište [adresa], ukupne površine 578 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela i to:

- 4. suvlasnički dio: 943/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) – stan 4, I. kat, dvosobni stan, ukupne neto korisne površine 34,90 m2, u nacrtima označeno zelenom bojom zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom,

- da je ovdje tužitelj kao ovršenik 9. ožujka 2018. podnio žalbu protiv citiranog rješenja o ovrsi, koja je odbijena odlukom Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-431/18 od 28.siječnja 2019.,

- da je ovdje tužitelj kao ovršenik 6. kolovoza 2019. podnio (novu) žalbu protiv citiranog rješenja o ovrsi pozivajući se na razloge iz odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. do 10. OZ,

- da je zaključkom broj Ovr-118/18 od 2. srpnja 2020. upućen ovdje tužitelj kao ovršenik da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz 50. st. 1. toč. 7. do 10. OZ,

- da je rješenjem broj Ovr-118/18 od 24. rujna 2020. odgođena ovrha do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka, koje rješenje je pravomoćno,

- da je predmetna tužba podnesena 16. srpnja 2020.,

prvostupanjski sud je analizirajući izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP, pravilno našao utvrđenim da predmetna ovrha nije određena na temelju Ugovora o kreditu od 10. srpnja 2007., kako to pogrešno u žalbi opetovano iznosi tužitelj, već na temelju Sporazuma o utvrđivanju nove visine obveze nakon postupka konverzije tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF nastale zbog prestanka Ugovora o kreditu broj 9012759917 (od 1. srpnja 2007.) u tražbinu denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR od 26. veljače 2016., solemniziranog kod javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-3297/2016 od 3. ožujka 2016., koji je postao ovršan dana 24. studenog 2016., zaključenog između ovrhovoditelja kao kreditora i prvoovršenika JV kao korisnika kredita i založnog dužnika.

10. Također je pravilan zaključak kako se u konkretnom slučaju radi o ovršnoj javnobilježničkoj ispravi u skladu s odredbama čl. 23. st. 1. toč. 5. i čl. 28. OZ te odredbi čl. 54. st. 1. i 6. Zakona o javnom bilježništvu, te da predmetni Sporazum nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. ZOO. kao i da je tuženik bio ovlašten na temelju predmetne ovršne isprave protiv ovdje tužitelja kao ovršenika zahtijevati naplatu novčane tražbine na suvlasničkom dijelu njegove nekretnine, te da nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, zbog kojeg je tužitelj upućen na ovu parnicu.

11. Što se pak tiče žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ navesti je da tužitelj ostvarenje ovih žalbenih razloga vidi u činjenici da je ovršna isprava ništetna, zbog čega da je došlo do prestanka tražbine.

12. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje kako pitanje ništetnosti Ugovora o kreditu od 10. srpnja 2007., nije prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući je kako je prethodno navedeno ovrha određena na temelju Sporazuma o utvrđivanju nove visine obveze nakon postupka konverzije tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF nastale zbog prestanka Ugovora o kreditu broj 9012759917 (od 1. srpnja 2007. - dalje u tekstu Sporazuma ) u tražbinu denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR od 26. veljače 2016.

13. Također tužitelj u žalbi ponovno iznosi tvrdnju da bi cjelokupni ugovor o kreditu od 10. srpnja 2007 g. bio ništetan te da su slijedom toga ništetne i odredbe Sporazuma, odnosno da nevaljanost osnovnog pravnog posla povlači i nevaljanost cjelokupnog obvezno pravnog odnosa.

14. Naime tužiteljevo pozivanje na pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, ne dokazuje da bi cijeli ugovor o kreditu bio ništetan.

15. I ovaj žalbeni sud smatra da ništavost samih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost, te su stoga valjani i ugovoreni instrumenti osiguranja (iz Ugovora o kreditu od 10. srpnja 2007.) i to između ostalog založno pravo na naprijed navedenoj nekretninu u suvlasništvu ovršenika temeljem kojeg je pristao da se radi naplate bilo koje tražbine iz ovog Sporazuma po njenoj dospjelosti može neposredno provesti prisilna ovrha na bilo kojoj njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini.

16. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske te se ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena kako to u žalbi navodi tužitelj, budući se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK, pa se i u to smislu ukazuju neosnovani žalbeni navodi tužitelja kako ništetnost ugovorenih odredaba po valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu od 10. srpnja 2007., dovodi do nevaljanosti cjelokupnog obvezno pravnog odnosa stranaka.

17. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Prema odredbi čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, s time da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.18. Prema odredbi čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

19. Slijedom svega iznesenog, a s obzirom da se ovrha za koju tužitelj traži da se proglasi nedopuštenom provodi na temelju Sporazuma, sa klauzulom ovršnosti, kao ovršne isprave, a da tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ zbog kojih je upućen na ovu parnicu, to ne postoje razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom, pa je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan, radi čega je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovnu u cijelosti, temeljem čl. 368. st. 2. ZPP-a.

20. Budući da se odluka o glavnoj stvari ukazuje pravilnom i zakonitom to je i odluka o troškovima parničnog postupka koju tužitelj pobij samo posljedično pobijajući odluku o glavnoj stvari, također ukazuje pravilnom u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a radi čega je ista potvrđena temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao u izreci.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević