Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5299/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JS iz [adresa], J [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Anzulović-Mirošević, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika Općine Milna, OIB: 41430773588, iz Milne, Sridnja kala 1, zastupanog po općinskom načelniku ĆS, zastupanog po punomoćniku mr. sc. Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4309/2023-21 od 6. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4309/2023-21 od 6. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno da time što je tužena bez pitanja i odobrenja tužitelja na čest. zem. [katastarska čestica], vg.,Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu i posjedu tužitelja, porušila međašnji suhozid položen po plavoj isprekidanoj liniji koja prolazi točkama ABCDE dužine od 30,49 m, koji se nalazio na zapadnoj strani te nekretnine u međi sa čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dužine 30,49 m, širine cca 50 cm i visine cca 60 cm i preko dijela navedene tužiteljeve nekretnine izgradila put, i što je rušenjem suhozida srušila i lazu tj. ulaz položen između slova C i D označen debljom plavom linijom sve sukladno vještvu vještaka Petra Garmaza od lipnja 2024. iz ovog sudskog spisa, u navedenu nekretninu tužitelja, tužena je zasmetala tužitelja u vršenju njegovih vlasničkih prava na toj nekretnini, pa se tuženiku naložilo da prestane uznemiravati tužitelja u vlasništvu te nekretnine, na način da na istoj bez odobrenja tužitelja izvodi bilo kakve građevinske zahvate i radove, te mu se zabranjuje svako pačanje u navedenu nekretninu tužitelja i uznemiravanje tužitelja u vršenju njegovih vlasničkih prava na toj nekretnini. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da ponovo izgradi međašnji suhozid na čest. zem. [katastarska čestica], vg., Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve u dimenzijama opisanim pod točkom 1. ove presude, te izgradi i lazu na mjestu gdje se ranije nalazila i da na toj nekretnini uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je postojalo prije rušenja ogradnog zida i pačanja u nekretninu tužitelja.
Nadalje, pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.548,09 €.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje odnosno podredno preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja prava vlasništva na način da na nekretnini tužitelja bez odobrenja tužitelja izvodi bilo kakve građevinske zahvate i radove te da se tuženiku zabrani svako pačanje u navedenu nekretninu tužitelja i uznemiravanje tužitelja u vršenju njegovih vlasničkih prava na toj nekretnini, kao i da se naloži tuženiku da ponovo izgradi međašnji suhozid na čest. zem. [katastarska čestica], vg., Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve u dimenzijama opisanim pod točkom 1. ove presude, te izgradi i lazu na mjestu gdje se ranije nalazila i da na toj nekretnini uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je postojalo prije rušenja ogradnog zida i pačanje u nekretninu tužitelja. Dakle, radi se o vlasničkoj tužbi zbog uznemiravanja koja je regulirana odredbom čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP).
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu sadržajno ukazuje tuženik u žalbi.
6. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da je tužitelj suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za 1/16+2/16 idealnih dijelova te da je tuženik tijekom mjeseca travnja 2023. na tužiteljevoj nekretnini putem izvođača radova tvrtke Berica d.o.o., potpuno srušio međašni suhozid dužine cca 30 m, širine cca 70 cm, i visine cca 60 cm, koji se nalazio na zapadnoj strani te nekretnine u međi sa čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja javni put, da bi zatim tuženik dio čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojoj se prije nalazio tužiteljev međašni suhozid te još dodatni dio tužiteljeve nekretnine betonirao, a rušenjem zida da je porušena i laza-ulaz na tužiteljevu nekretninu, širine ulaza 250 cm, na koji način je izvršeno proširenje navedenog javnog puta na uštrb navedene tužiteljeve nekretnine;
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da ga je kontaktirao djelatnik tuženika te iznio prijedlog da za potrebe asfaltiranja puta koji graniči s njegovom nekretninom sruši suhozid koji ograđuje njegovu nekretninu kako bi se taj put mogao proširiti, a da mu je kao razlog tome rekao da bi u tom slučaju njegova parcela postala građevinska, ali kako je od prije imao loša iskustva jer mu je dosta zemlje oduzeto na takav način zajedno sa ostalim suvlasnicima da su uočili da to neće dopustiti te prenio djelatniku tužene da ne pristaje na to. Zatim, proizlazi da nakon par dana je bio u [adresa], kada ga je kontaktirala njegova nećakinja i rekla da je Općina srušila suhozid nakon čega da se uputio tamo te vidio da je srušen zid dužine 30 m, širini 50 cm i visini 70 cm, a misli da je tuženik to napravio za potrebe vlasnika susjednog zemljišta koji prodaje to zemljište kako bi isto bilo građevinsko te se prodalo po većoj cijeni;
- da iz iskaza općinskog načelnika ŽS proizlazi da je apsolutno točno da je tuženik porušio predmetni suhozid koji se nalazio na nekretnini tužitelja, međutim istaknuo je da cijeli postupak izgradnje odnosno asfaltiranja puta na tom dijelu bio potaknut isključivo inicijativom vlasnika zemljišta koji graniče sa predmetnim putem pa je upravo na temelju takve inicijative donesen registar nerazvrstanih cesta koji je izglasan od strane [obrt], a prema kojem registru da je dio nekretnine tužitelja bio obuhvaćen tom nerazvrstanom cestom koja nosi oznaku M06 te postupak izgradnje nerazvrstane ceste podrazumijeva suglasnost svih vlasnika zemljišta koja će biti obuhvaćena nerazvrstanom cestom, a oni da su imali suglasnost većine, iako nisu imali suglasnost tužitelja. Još proizlazi da je točno da je jedan mještanin [adresa] tražio suglasnost tužitelja za izgradnju ceste, a tužitelj da se nećkao oko tog i da je odbio. Isto tako, proizlazi da ni tužitelju ni ostalim suvlasnicima nije pružena nikakva naknada za oduzimanje dijelova njihovih zemljišta za izgradnju ove ceste;
- da iz iskaza svjedokinje CS proizlazi da je osobno 1. travnja 2023. prolazila putem gdje se nalazi predmetna nekretnina, koja da je u suvlasništvu njezine majke HS, te je primijetila parkirani bager na toj nekretnini, kao i da je put koji graniči s istom u cijelosti betoniran, a suhozid koji je ograđivao nekretninu sa današnjim putem da je u cijelosti porušen. Zatim, proizlazi da je kontaktirala tužitelja i nije imao nikakvog saznanja, a pregledom dokumentacije [adresa] je utvrdila da njihova nekretnina nije na popisu nerazvrstanih cesta. Isto tako, proizlazi da ih tužitelj sve njih kao suvlasnike predmetne nekretnine može zastupati jer su svi obitelj i suglasni su da tužitelj pokrene ovaj postupak;
- da iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Petra Garamaza proizlazi da je tužitelj na očevidu na licu mjesta pokazao bojane oznake na betonskom putu, a koje predstavljaju poziciju nekadašnjeg suhozida, kao i poziciju nekadašnjeg ulaza na nekretninu te je u svom nalazu i mišljenju i to u skici lica mjesta plavim krugovima prikazao poziciju nekadašnjeg suhozida prema bojanim oznakama zatečenim na terenu, a poziciju nekadašnjeg ulaza na nekretninu debljom plavom linijom. Također, prema vještvu duljina nekadašnjeg suhozida prema pokazanim oznakama iznosi 31.5 metara. S obzirom da je na ročištu od 27. lipnja 2024. punomoćnik tužitelja predložio dopunu vještva vještaka Petra Garmaza na način da vještak liniju kojom se protezao zid označi slovnim oznakama te navede dužinu istoga, vještak je sukladno nalogu u spis predmeta dostavio dopunu vještva kojem je priložio novu skicu lica mjesta u kojoj je isprekidanom linijom označio protezanje nekadašnjeg suhozida unutar k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od početka k. č. [katastarska čestica] do početka asfaltne ceste i to točkama A, B, C, D i E, a koja linija ima naznačenu duljinu 30,49 m.
8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da je tuženik tijekom mjeseca travnja 2023. izvodio radove na predmetnoj nekretnini u cilju proširenja i betoniranja puta koji graniči s predmetnom nekretninom u vlasništvu tužitelja, prilikom kojih radova je tuženik, bez suglasnosti tužitelja i ostalih suvlasnika predmetne nekretnine, porušio suhozid koji je ograđivao nekretninu u suvlasništvu tužitelja, a takva utvrđenja temelji na iskazu zakonskog zastupnika tuženika koji je u svom iskazu potvrdio da je tuženik porušio predmetni suhozid, a sve u cilju izgradnje puta odnosno ceste, a da pri tom nisu imali suglasnost tužitelja ili nekog od drugih suvlasnika predmetne nekretnine, tako da prvostupanjski sud zaključuje da je prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji iz paušalno istaknut te neosnovan. Naime, da je tuženik upravo porušio predmetni suhozid proizlazi i iz iskaza svjedokinje CS te iskaza tužitelja, koji su prema ovom sudu iskazivali suglasno, uvjerljivo i životno, a istinitost i vjerodostojnost njihovih iskaza nije dovedena u sumnju, a isto tako iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i to skice lica mjesta koja prileži vještvu vještaka Petra Garamaza odnosno dopuni tog vještva od 3. srpnja 2024., utvrđeno je da je suhozid kojeg je tuženik porušio imao dužinu od 30,49 metara, te se cijelom svojom dužinom nalazio na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja. Isto tako, što se tiče širine i visine spornog suhozida, prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio da je širina suhozida iznosila 50 cm, a visina cca 70 cm, a s kojim dimenzijama se složio i sam zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu na ročištu od 29. kolovoza 2024. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tuženik u mjesecu travnju 2023. porušio suhozid položen na nekretnini u suvlasništvu tužitelja označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to u dimenzijama od 3,49 m dužine, 50 cm širine i 60 cm visine, i to na zapadnoj strani te nekretnine na mjestu koje specificirano u vještvu odnosno dopuni vještva vještaka Petra Garamaza koje prileži ovom spisu, a prema kojem vještvu je tužitelj u konačnici na ročištu od 29. kolovoza 2024. specificirao svoj tužbeni zahtjev pa je rušenjem takvog suhozida, bez prethodnog odobrenja tužitelja te ostalih suvlasnika predmetne nekretnine, tuženik uznemirio tužitelja u izvršavanju njegovih vlasnički prava glede predmetne nekretnine, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za pružanje sudske zaštite po predmetnoj negatornoj tužbi pa je pozivom na odredbu čl. 167. stavak 1. i 2. ZVDSP-a odlučio kao pod točkom I. izreke, dok je odluka pod točkom II. izreke donesena temeljem odredbi članka 1045. i 1085. ZOO-a u svezi s odredbom članka 167. stavak. 3. ZVDSP-a.
9. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.
10. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da se ovdje uopće nije radilo o međašnom suhozidu, već o potpuno urušenoj, nestabilnoj i neodržavanoj kamenoj gomili, koji komadi su padali po ionako uskom putu
- nerazvrstanoj cesti u vlasništvu tuženika, valja reći da iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da se radilo o međašnom suhozidu jer iz skice lica mjesta je vještak isprekidanom linijom označio protezanje nekadašnjeg suhozida unutar k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od početka k. č. [katastarska čestica] do početka asfaltne ceste i to točkama A, B, C, D i E, a koja linija ima naznačenu duljinu 30,49 m. Isto tako, iz nalaza vještaka proizlazi da je uvidom u HOK kartu 1:5000 koja je priložena zaista vidljivo da se uistinu na pozicijama pokazanim od strane tužitelja nalazio suhozid, a katastarski plan je preklopljen sa stanjem terena. Navedeno, potvrđuje i iskaz općinskog načelnika ŽS koji je naveo da je apsolutno točno da je tuženik porušio predmetni suhozid koji se nalazio na nekretnini tužitelja radi izgradnje odnosno asfaltiranja puta, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.
11. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da je predmetni dio nekretnine tužitelja ušao u obuhvat nerazvrstane ceste oznake M06, pa da se po samom Zakonu smatra da je jedinica lokalne samouprave vlasnik takve nekretnine bez obzira na upise prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valja reći da su neosnovani. Naime, tuženik tijekom postupka nije dostavio registar nerazvrstanih cesta koji je izglasan od strane Općinskog [obrt], a prema kojem registru je baš taj dio nekretnine tužitelja obuhvaćen tom nerazvrstanom cestom koja nosi oznaku M06, dok iz iskaza svjedokinje CS proizlazi da pregledom dokumentacije [adresa] je utvrdila da njihova nekretnina nije na popisu nerazvrstanih cesta. Stoga se ne može izvesti zaključak da se taj makadamski put koristi kao javno dobro, odnosno kao nerazvrstana cesta, cijeneći obilježja nerazvrstanih cesta iz čl. 98. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23,133/23).
12. Dakle, za navesti je da se čin uznemiravanja ovdje sastoji u faktičnom poduzimanju radnji proširenja puta, a tuženik nije dokazao postojanje prava ili ovlasti na poduzimanje konkretne radnje uznemiravanja ili obvezu tužitelja da trpe takve radnje pa je tuženiku naložena uspostava prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja jer je svaka samovlast zabranjena. Tuženik očito nije ni pokušao izraditi prostorni plan, projektnu dokumentaciju, program projektiranja nerazvrstanih cesta, registar iz kojeg bi proizlazilo da se radi o nerazvrstanoj cesti ili sl., niti je nekom odlukom ustanovljen opći interes, a i ne tvrdi da bi se radilo o izvlaštenju u kojoj situaciji bi tužiteljima pripadalo samo pravo na pravičnu novčanu naknadu.
13. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem komunalnog redara, iako je donio rješenje da će se svi predloženi dokazi provesti, valja reći da samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a isto tako ukoliko smatra da je nepotrebno izvesti neki dokaz radi utvrđivanja odlučne činjenice, može i odustati od njegovog izvođenja. Naime, u smislu odredbe čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je pravilno i savjesno odlučio koji će se dokazi izvesti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost tako da činjenica što nije saslušan komunalni redar nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke budući da iz iskaza općinskog načelnika ŽS proizlazi da je apsolutno točno da je tuženik porušio predmetni suhozid koji se nalazio na nekretnini tužitelja, radi izgradnje odnosno asfaltiranja puta pri čemu je i sam u svom iskazu naveo da procedura izgradnje nerazvrstane ceste podrazumijeva suglasnost svih vlasnika zemljišta koji će biti zahvaćeni nerazvrstanom cestom, a nisu imali suglasnost tužitelja, a niti im je dana naknada.
14. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da nije jasno na koji način je uopće vršio vlasnička prava i posjed s obzirom da se ovdje radi nekretnini koja u naravi predstavlja zaraslu šumu, koja je potpuno obrasla, neodržava, bez mogućnosti pristupa već vise od 50 godina, valja reći da se radi o navodima i činjenicama koje je tuženik prvi puta ističe u žalbi, pa prema odredbi čl. 352. ZPP takve činjenice ovaj sud nije ovlašten razmatrati. To pogotovo što iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da se radilo o međašnom suhozidu, a i načelnik općine je naveo da je apsolutno točno da je tuženik porušio predmetni suhozid koji se nalazio na nekretnini tužitelja radi izgradnje odnosno asfaltiranja puta. Isto tako, tuženik je na ročištu 29. kolovoza 2024. izričito naveo da ukoliko tužitelj zaista želi da se zid vrati gdje je bio da je Općina na to spremna, ali da u tom slučaju tužiteljevo zemljište neće moći biti građevno, a što uopće nije niti predmet spora.
15. Obzirom na navedeno proizlazi da je tuženik samovlasno uznemiravao tužitelja u vršenju njegovog prava vlasništva slijedom čega ostvaruje pravo na sudsku zaštitu u smislu članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, čl. 30. ZVDSP je određen opseg vlasničkih ovlaštenja vlasnika nekretnine u pogledu izvršavanja njegovih prava na nekretnini a koje obuhvaća i isključivanje svakog drugog od zadiranja u njegova vlasnička ovlaštenja na toj nekretnini. Izvršavanje nesmetanog posjeda nekretnine je temeljno pravo vlasnika i zaštićeno je čl. 30. ZVDSP. Stoga vlasnik nekretnine ima pravo na zaštitu od uznemiravanja i svakog trećeg isključiti od bespravnog zadiranja u pravnu vlast koja mu kao vlasniku pripada, dakle ima pravo na zaštitu od uznemiravanja i u okolnostima kada je radnjama uznemiravanja došlo i do djelomičnog ulaženja u posjed nekretnine vlasnika. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1481/2024-2 od 10. rujna 2025.
16. Odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini, dok tužitelju ne pripada pravo na parnični trošak jer je izgubio parnicu u cijelosti. (čl. 154. st. 1. ZPP).
17. Zbog navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 12. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
