Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3671/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinjama toga suda Gordani Držaić, predsjednici vijeća, Jadranki Travaš, članici vijeća - sutkinji izvjestiteljici i Kseniji Grgić, članici vijeća u pravnoj stvari tužiteljice LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Antonio Šalov, odvjetnik u Trogiru, protiv tužene Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2060/2022 od 6. lipnja 2022., dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2060/2022 od 6. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice LŽ za naknadu troška sastava odgovora na tužbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice slijedećeg sadržaja:

„ Utvrđuje se spram tužene Republike Hrvatske da je tužiteljica LŽ vlasnik nekretnina označenih kao č. zem. [katastarska čestica] i kao č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] sve za cijelo, pa se tužiteljica ovlašćuje da temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] i kao č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] sve za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tužene za cijelo.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23., 155/23, 146/25; dalje- ZPP). Predlaže prihvatiti žalbu, odbaciti tužbu uz naknadu troška za sastav žalbe.

2.1. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbu tužene.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žaliteljica upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužena primarno smatra da prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog rješenja predmeta spora, a zbog čega je tužbu trebalo odbaciti.

7. Tužiteljica se putem punomoćnika tuženoj obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 22. veljače 2022. godine, a tužena je punomoćniku tužiteljice uputila dana 21. ožujka 2019. godine dopis kojim ga je pozvala da upotpuni i dopuni zahtjev jer isti ne sadržava sve što treba sadržavati tužba te ga je pozvala da postupi sukladno odredbi čl. 186.a. st. 10. ZPP-a.

7.1. Iz sadržaja tog dopisa je razvidno da tužena poziva tužiteljicu da dostavi popis povijest promjena iz katastra za čest. zem [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] „ te poziva tužiteljicu na pokretanje postupka sukladno odredbi čl. 118. a. st. 10 ZPP-a, odnosno da zatraži od suda da izvede dokaze koji su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva za mirno rješenje spora uz upozorenje iz čl. 38. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne Novine„ broj 67/18; dalje- ZDO) da ukoliko ne dopuni zahtjev će se smatrati da zahtjev za mirno rješenje spora nije niti bio podnesen.

7.2. Odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP-a je propisano da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim se namjerava podnijeti tužba, s tim da taj zahtjev mora sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojim se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koji mora imati svaki podnesak.

7.3. Odredbom čl. 186. st. 10. ZPP-a je propisano je da Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora zatražiti od suda da primjenjujući na odgovarajući način odredbe ZPP za osiguranje dokaza izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva stranke za mirno rješenje spora.

7.4. Među strankama nije prijeporno da se tužiteljica nije odazvala pozivu tužene da upotpuni i dopuni zahtjev za mirno rješenje spora, s tim da je tužiteljica navela da povijest primjena u katastru nije potrebna za rješenje predmetnog spora te da ga tužena može o svom trošku sama zatražiti ukoliko ga smatra prijeko potrebnim.

7.5. Po mišljenju ovog suda, zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora sadrži sve ono što mora sadržavati tužba sukladno odredbi čl. 186. st. 1. ZPP-a pri čemu valja reći da stranke i inače sve do zaključenja prethodnog postupka mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze u sudskom postupku, kao i što valja reći da u situaciji da ukoliko tužiteljica i ne iznese svoje tvrdnje o relevantnim činjenicama niti predloži sve relevantne dokaze, to može biti odlučujuće kod ocjene suda glede osnovanosti njezinog tužbenog zahtjeva. Dakle, podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora ODO Split koji je sadržavao sve što i tužba u ovom predmetu, na temelju koje je sud prvog stupnja donio odluku, tužiteljica je ispunila procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da se treba smatrati kao da zahtjev za mirno rješenje spora nije ni podnesen. Suprotno shvaćanje koje žaliteljica navodi u žalbi prema ocjeni ovog suda predstavljao bi povredu prava tužiteljice na pristup sudu.

7.6. U svezi žalbenih navoda koji se odnose na nepostupanje tužiteljice po odredbi čl. 186. a. st. 10 ZPP-.a valja reći da ne samo iz gramatičkog tumačenja ove odredbe, već i iz njenog smisla, proizlazi da Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva samo zajednički mogu od suda zatražiti izvođenje dokaza za koje smatraju da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava državnog odvjetništva o osnovanosti zahtjeva. Zakonodavac može propisati podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora kao procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe. Međutim, Zakon ne propisuje način na koji je stranka dužna sudjelovati u takvom postupku, ne traži aktivno sudjelovanje u postupku mirnog rješavanja spora niti propisuje sankciju za pasivnost. U postupcima mirenja kao što je u širem smislu i postupak propisan odredbom čl. 186.a st. 10. ZPP, koji postupci su, osim u dijelu koji propisuje obvezu pristupanja mirenju, dobrovoljni, ne može se strankama naložiti kako će postupati u tim postupcima, niti zaključiti da svojim postupanjem ili nepostupanjem snose sankcije, posebno ne u vidu odbacivanja tužbe. Protivan zaključak bi pretjerano teško onemogućavao tužiteljici pristup sudu jer bi radi svog zahtjeva morala praktično voditi dva kontradiktorna postupka.

7.7. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi tuženice o nepostojanju procesnih pretpostavki za donošenje odluke u ovom predmetu, a onda su neosnovani su i žalbeni navodi u kojima tužena upire na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama označenih kao č. zem. [katastarska čestica] i kao č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] sve za cijelo, pa se tužiteljica ovlašćuje da temeljem pobijane presude po njenoj pravomoćnosti zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] i kao č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] sve za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženice za cijelo.

8.1. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisano Državno imanje [adresa] za cijelo, da je u katastarskom operatu na predmetnim nekretninama kao posjednik za 10/30 upisan između ostalih HŽ, prednik tužiteljice, te da je predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem, darovanjem i diobom među prednicima slijedom čega se nalazi u zadnjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina neposredno i preko svojih prednika u neprekinutom razdoblju od 150 godina.

9. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- pregledom ZU 1262 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da predmetne nekretnine čine 3. i 4. zk. tijelo gdje u listu B upisano Državno imanje kraljevine Jugoslavije s tim da je u listu B 1936. izvršen upis Agrarne prijave 3624/31 Ivančev VŽ i drugih a u listu C na temelju dosudnice od 10. svibnja 1907. pod brojem A-198/6 i kupoprodajne pogodbe od 18. lipnja 1909. uknjižuje se pravo zaloga od 12. lipnja 2007. i 22. lipnja 1902. i uknjižuje prijenos težačkih prava i poboljšica predmetnih nekretnina na OŽ ŠŽ, L i FŽ svako za 1/3 dijela dok je temeljem agrarne prijave 3624/31 odbijen Ivančev ŠŽ budući da je težački odnos na ovim nekretninama prestao još 1896. kada je težak otkupio od erara vlasništvo predmetnih nekretnine i od kada težak drži zemlju kao slobodno, neograničeno vlasništvo,

- temeljem rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Trogiru poslovni broj O- 64/52 od 30. studenog 1952. (list 42 spisa) utvrđeno je da su iza OŽ ŠŽ proglašeni njegovim nasljednicima sinovi OŽ KŽ (otac svjedoka OŽ ŽŽ), žena GŽ, kćer IŽ i BŽ te je vršena dioba i u toj diobi je predmetna nekretnina pripala VŽ, ocu ŽŽ koji je izvršio zamjenu predmetne nekretnine s ocem tužiteljice.

- na temelju očevida uz nazočnost vještaka geodete Daria Blaževića, dipl. ing.geod. utvrđeno je da je predmetna nekretnina položena u predjelu Jendek Gustirna, kraj kuće anagrafske oznake Gajica 3, što u naravi predstavlja dio okućnice tužiteljice položene istočno od nekretnine na kojoj se nalazi kuća tužiteljice, a koji dio nekretnine s kućom predstavlja vlasništvo tužiteljice,

- da je predmetna nekretnina približno pravokutnog oblika koja zajedno s nekretninom na kojoj se nalazi kuća čini jedinstvenu cjelinu i na kojem dijelu se nalaze 3 stabla smokve, 3 stabla masline dok se preostali dio koristi kao vrt,

- da je vještak Dario Blažević, na osnovu preklopa DOF-a i kat. plana predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] obje za cijelo k. o. [katastarska općina],

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka Daria Blaževića utvrđeno da je pokazani predmet spora u naravi vrt prikazan na geodetskoj skici lica mjesta likom A-B-C-D-E- F-G-H-I-A površine 788 m2 koji se po katastarskom i zk. stanju sastoji od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo površine 607 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo površine 181 m2,

- da iz iskaza svjedoka GŽ, majke tužiteljice proizlazi da su nekretninu na kojoj tužiteljica ima kuću darovali tužiteljici te da je ista u vlasništvu obitelji na način da je otac tužiteljice dobio po pola od svog brata H a da su parcelu iza kuće zamijenili sa OŽ ŽŽ na način da su njemu dali dvije zemlje u [adresa] s tim da su predmetne nekretnine naslijedili od oca MŽ, a on je naslijedio od svog oca FŽ,

- iz iskaza svjedoka OŽ proizlazi da je isti imao zemlju uz zemlju ĐŽ koju su prije više od 20 godina zamijenili, na način da je ĐŽ njemu dao zemlju u Tampuljevici- Strani, a ova nekretnina je bila duga uska i protezala se u pravcu sjever jug i bila je odvojena međašnim znacima,

- iz iskaza svjedoka Musinov ŽŽ proizlazi da se između njegove nekretnine i kuće tužiteljice nalazi predmetna nekretnina koja je veličine 1000 m2 koliko i njegova i graniči, te je tu nekretninu otac tužiteljice zamijenio davno prije sa ĐŽ koju je nekretninu nakon zamjene obrađivao ĐŽ i GŽ, roditelji tužiteljice te je tužiteljica istu naslijedila od oca i tu sagradila kuću,

- iskazom tužiteljice utvrđeno je da je dio koji se nalazi iza kuće tužiteljice otac tužiteljice JŽ zamijenio sa OŽ te taj dio otac tužiteljice darovao tužiteljici te ga ona obrađuje, na njoj su tri stare masline, smokve a ostali su i međašni znaci koji dijele nekretninu tužiteljice od nekretnine susjeda NŽ ŽŽ,

- na temelju posjedovnog lista 2834 k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa) utvrđeno je da je kao posjednik č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] između ostalih upisan OŽ HŽ, otac OŽ.

10. Slijedom gornjih utvrđenja kao i savjesnom ocjenom svih provedenih dokaza pa tako i temeljem iskaza svjedoka ĆŽ, OŽ, NŽ te tužiteljice saslušane u svrhu dokazivanja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je predmetni dio nekretnine tužiteljice koja čini sastavni dio okućnice tužiteljice, tužiteljica usmenim darovanjem dobila od svog oca JŽ, a koji je sa ŽŽ sačinio Ugovor o zamjeni na način da je za ovu nekretninu koja je vlasništvo obitelji OŽ dao u zamjenu druge nekretnine u predjelu Tampuljevci Strana 2000. godine pa od te zamjene, kao ni ranije nitko nije tužiteljicu ometao s obzirom da su i tužiteljica i njezini roditelji obrađivali tu nekretninu.

10.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na temelju iskaza gore navedenih svjedoka i tužiteljice da je predmetnu nekretninu OŽ dobio od svog oca KŽ a on pak od svog oca SŽ, a ovaj od svog oca SŽ V. Iz „ Darovne pogodbe 2 (list 46 spisa) koja sklopljena 22. ožujka 1961. u [adresa] između BŽ kao darovateljice i ČŽ, kao daroprimca da je u istoj navedeno da je ŠŽ (pok. V) koji je umro **.**.1949. uknjižen kao suvlasnik između ostalog i tijelo2, zem.14198, tijelo 3. zem. 14199. Takvo utvrđenje potvrđuje da je kao posjednik u posjedovnom listu 2834 k. o. [katastarska općina] Ispostave za katastar nekretnina Trogir upisan SŽ [adresa] u 10/30 dijela.

11. Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski je pravilno zaključio kako je predmetna nekretnina još od 1896. godine "ušla u nesmetano vlasništvo" prednika tužitelja obitelji SŽ, nakon što je težak „ otkupio od erara“ vlasništvo i koji je težak nakon te kupoprodaje ušao u posjed, vršio diobi te je predmetna nekretnina pripala VŽ ocu SŽ ŽŽ koji je vršio zamjenu s ocem tužiteljice, da je taj dio bio odvojen od okolnih nekretnina međašnim znacima, da se ta nekretnina koristila prema njenoj gospodarskoj namjeni, dijelom kao oranica, dijelom za ubiranje plodova maslina i smokava i da ih nitko nikada nije ometao u posjedu i vlasništvu. Kako se radilo o zakonitom, kontinuiranom i poštenom posjedu sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je je tužiteljica vlasništvo predmetnih nekretnina stekla dosjelošću na temelju pravila iz paragrafa 1460 - 1472 bivšeg OGZ-a. Utvrđeno je da se radi o posjedu koji je nesmetan, kontinuiran od davne 1896. godine što proizlazi iz posjedovnih listova gdje se kao posjednik vodio prednik otac SŽ ŽŽ.

12. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s člankom 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge, a koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Sukladno članku 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

14. Na temelju pravnog pravila paragrafa 1460 bivšega OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91), za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke:

Sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Osim toga, i prema odredbi članka 23. stavak 4. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO, koji Zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980.) savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva te stvari protekom 20 godina.

15. Iz rezultata provedenoga dokaznog postupka, i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, proizlazi nedvojbeno utvrđenje kako su tužiteljica i njezini pravni prednici bili posjednici predmetnih nekretnina, č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] koje nekretnine zapravo predstavljaju jednu cjelinu, ograđene su suhozidima i sada se na njima nalazi tri stabla smokve i 3 stabla maslina i taj posjed je nesmetan i kontinuiran još od 1896. godine, kada je tužiteljičin pravni prednik te nekretnine kupio. Stoga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda kako je tužiteljici, odnosno njezinim pravnim prednicima, rok dosjelosti od 40 godina protekao prije 1991. godine pa je i pravilan zaključak kako su ostvarene zakonske pretpostavke iz citiranih odredaba za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Ovi zaključci proizlaze iz svih izvedenih dokaza, a tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

16. Poštenje posjednika se pretpostavlja, a u ranijem razdoblju sukladno odredbama bivšeg OGZ-a također se pretpostavljalo poštenje odnosno savjesnost posjednika i tko tvrdi drukčije dužan je u postupku to i dokazati, a tuženik nije dokazao kako tužiteljičini pravni prednici ne bi bili pošteni, odnosno da ne bi bili savjesni posjednici.

17. Glede razdoblja posjedovanja, odnosno glede tijeka roka za dosjelost, valja dodati da je u vrijeme dosjedanja potrebno uračunati vrijeme od kada su se tužiteljičini prednici nalazili u posjedu predmetne nekretnine, ali to se vrijeme u konkretnom slučaju ima računati i u razdoblju nakon II. Svjetskog rata (do 17. studenoga 1999.), a sukladno članku 388. ZVDSP-a i to stoga što u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama Trgo (Zahtjev broj: 35298/04), O (Zahtjev broj:22768/12) i Š i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. Ovakav stav zauzet je i u novijoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019.).

18. Naime, Republika Hrvatska je, kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).

19. Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužiteljice ili njezinih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenoga 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava i to: -da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a, ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. i -da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim konfisciranim i sl.), s obzirom na stečena subjektivna građanska prava. S obzirom na navedeno stajalište, a polazeći od iznijetih konkretnih činjeničnih utvrđenja, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljici i njezinim pravnim prednicima, rok dosjelosti je u svakom slučaju protekao još i prije 1991. godine pa su ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

20. Neosnovanim se ukazuju žalbeni navod da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka i agrarne prijave razvidno da su kao težaci u odnosu na predmetne nekretnine navedene tri osobe, odnosno u agrarnoj prijavi pet, pa da su istu nekretninu stekle i ostale osobe-prijavitelji u jednakim dijelovima, budući da je pregledom agrarne prijave 3624/31 utvrđeno da je upravo SŽ ŠŽ podnio prijavu za predmetne nekretnine koja prijava je i odbijena iz razloga što je dotična nekretnina već ranije postala vlasništvo kupca koji ju je kupio ("otkupio od erara") još 1896. godine, i koji je težak ušao u posjed, vršio diobu te je, kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja predmetna nekretnina pripala VŽ, ocu SŽ ŽŽ koji je vršio zamjenu s ocem tužiteljice.

21. Na žalbene navode valja reći da je temeljem agrarne prijave Agr.3624/31 koja je i u povijesnom vlasničkom listu ZU 1262 zabilježena da je podnesena između ostalih i za 3. 4. zk. biće u koje su upisane predmetne nekretnine, pa je stoga neosnovan žalbeni navod da se ne zna o kojim se nekretninama radi, pri čemu je i iz same agrarne prijave i odluke razvidno da se predmetne nekretnine iste nalaze na popisu nekretnina koji je popis sastavni dio odluke Sreskog suda u Trogiru.

22. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu citiranih zakonskih odredaba kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Tužena žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

23. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15). 126/22 i 138/23; daljeTarifa). Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici trošak sastava podneska od 29. prosinca 2022. s obzirom da je isti bio potreban za vođenje parnice kao i trošak pristupa na ročište održano 16. veljače 2023. prema Tbr.9/1. Tarife.

24. Zbog navedenog valjalo je, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Držaić